Već u uvodniku Mustafa Drnišlić je dao odgovor na pitanje o stanju Bošnjaka danas, on bi rekao da je stanje nacije „oblačno s grmljavinom“.

„Reći da stanje nacije nije dobro i da Bošnjaci dočekuju teška vremena u teškoj unutrašnjoj situaciji nije, nažalost, pitanje neosnovanog pesimizma već objektivne stvarnosti. Ako je već takva dijagnoza, šta je onda lijek? Tu bi se možda najbolje bilo voditi narodnom poslovicom: 'Ljutu travu na ljutu ranu.' Sve ono što je pod napadom treba braniti i jače i žešće. Ne postoji bilo kakva linija manjega otpora kada je riječ o odbrani prava i sloboda jednog naroda, pogotovo onih prava stečenih krvlju“, piše Drnišlić.

S drueg strane, Mesud Šadinlija u okviru centralne teme broja piše o izdaji u tekstu pod nalsovom „Bošnjačko ignoriranje izdaje, crta mentaliteta ili izlječiva mahana?“

Ovaj tekst, navodi Šadinlija, nema ambiciju da ponudi recept o tome kako se treba postaviti prema fenomenu izdaje, on je svoj domet dosegao već podsjećanjem na njegovu nasušnu potrebnost. Ponudio je i neke historijske primjere, pa ne bi činilo štetu onima do kojih dopre njegov sadržaj da se sljedeći put kada ukazivanje na neku i nečiju izdaju budu relativizirali i odbacivali tradicionalnim bošnjačkim argumentima: sve je to politički, prepucavaju se, gdje će on izdati – fin je čovjek, znam mu baba i amidžu, znam ga iz džamije, nemoguće je – bio je borac u prošlom ratu, i sličnim, sjete kako je u vezi s izdajom sve moguće i da je Bošnjak iz srebreničke enklave 11. jula 1995. godine srpskim napadačima javljao o stanju i namjerama branilaca Srebrenice.

Vahidin Preljević je u ovom broju Stava pisao o odnosu Bošnjaka prema Zapadu. Kako on ističe, u posljednje vrijeme stiče se dojam da je opčinjenost Zapadom u našem društvu ipak počela popuštati. To je najvjerovatnije uzrokovano razočaranjem zbog sad već jasno vidljivog “rascjepa između riječi i djela” u djelovanju međunarodne politike u Bosni i Hercegovini, a koji često karakteriziramo kao licemjernost ili cinizam. Najbolja novija ilustracija, ako sad zanemarimo onu staru, i očito potisnutu traumu iz rata, u koji je Zapad intervenirao tek nakon genocida i četiri godine razaranja zemlje, jeste odnos zapadnih zemalja prema presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu donesenim zbog diskriminacije građana u bosanskohercegovačkom izbornom sistemu.

Alosman Husejnović donosi nam intervju doktora geologije, njemačkog đaka s Gimnazije i Univerziteta Bremen, ing. Sadata Kolonića (51) rodom iz Ljubije, koji je skoro 25 godina uposlenik velikih multinacionalnih naftnih kompanija od sjevera Evrope, Afrike do Bliskog Istoka. Dobre veze u poslovnom svijetu ovog su strastvenog geologa ponukale da poznati “Shell Int.E&P”, kompaniju za koju je tada radio, dovede u Bosnu i Hercegovinu i pokrene ozbiljne razgovore oko eksploatacije nafte i plina u našoj zemlji. Sadat ne krije da je i snažna emocija prema domovini i želja da pomogne bh. ekonomiju igrala u tome bitnu ulogu. Kolonić za Stav govori o ljubavi prema svome poslu, o uzbudljive dvije i po decenije istraživanja utrobe zemlje u potrazi za naftom diljem svijeta, predanom istraživačkom radu u “Shellu” i danas za najvećeg svjetskog proizvođača nafte “Saudi Aramco”, te o njegovom šestogodišnjem predanom i ustrajnom radu na dovođenju “Shella” u Bosnu i Hercegovinu.

„Proveo sam šest godina prikupljajući informacije i dokumente relevantne za eksploraciju u Bosni. To su bili dokumenti koji su se spominjali iz doba Austro-Ugarske – koja je tražila ugalj pa izbušila naftu na nekoliko mjesta. Zahvaljujući izuzetnoj realizaciji mog projekta u Jordanu, stekao sam povjerenje i poštovanje ključnih donosilaca odluka u 'Shellu'. To mi je omogućilo da samouvjereno predstavim priliku za pronalazak nafte u Bosni i Hercegovini. Pitate me da li još vjerujem da se milijardu barela nafte nalazi ispod naših planina i dolina, a ja vam odgovaram da ne vjerujem – ja to znam“, rekao je Kolonić

SADRŽAJ

MUSTAFA DRNIŠLIĆ: Stanje nacije: Oblačno s grmljavinom

SEAD OMERAGIĆ: Zašto su Bošnjaci progonjeni narod

AMINA ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI: Normalizacija nenormalnog: Ugledni LGBT pedofili vrebaju djecu

DAMIR HADŽIĆ: Sanjin Kodrić ukinuo “Preporod” i nametnuo velikosrpski monarhistički znak “Gajreta”

NEBOJŠA ŠERIĆ ŠOBA: Tenkovi od plastelina

BOJAN BUDIMAC: Novi igrač u Mediteranu: Piri Reis zaplovio Egejskim morem

OSMAN SOFTIĆ: Ratovi koridora i ratovi za koridore

MESUD ŠADINLIJA: Bošnjačko ignoriranje izdaje, crta mentaliteta ili izlječiva mahana?

VAHIDIN PRELJEVIĆ: Fantom Zapada u doba otrežnjenja

ALEN KALAJDŽIJA: Kadija te tuži, još samo i da ti presudi

SEAD OMERAGIĆ: Udruženi potkazivački poduhvat

JAKUB SALKIĆ: Rifet Bahonjić, čovjek o kojem se ne priča naglas

AMILA MEMIĆ: Oči i uši Kozarca

SADAT KOLONIĆ: U utrobi Bosne i Hercegovine leži milijarda barela nafte (Intervju/Razgovarao Alosman Husejnović)

JASMIN GROŠIĆ: Fikret Abdić – hronologija jedne izdaje

NEDIM HASIĆ: Je li Halid Nazečić bio komunista ili “Mladi musliman”?

ALMIR ZALIHIĆ: Šejh Muhamed Užičanin: Simbol otpora protiv nepravde i korupcije

NEDIM HASIĆ: Nepravedno zaboravljeni Osman Asaf Sokolović

ALMIR ZALIHIĆ: “Anadolovo pismo”, izvrstan triler Zlatka Topčića

JASMIN HODŽIĆ: Suha gramatika i suhi formalizam