Željko Komšić i njjegova Demokratska fronta opet su podigli tlak predstavnicima stranaka okupljenih oko HDZ-a koje čine takozvanu “trojku“. Razlog za hiperventiliranje bilo je saopćenje koje je poslala Demokratska fronta a u kojem se reagira na jučerašnji sastanak Nermina Nikšića sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem u Mostaru.

“Demokratska fronta smatra da je tzv. radna grupa za izmjenu Izbornog zakona koju su formirali Dodik, Čović i servilni Nikšić, grupa koja konačno treba dovršiti etničku podjelu države Bosne i Hercegovine, i koja će to učiniti izmjenama Izbornog zakona koje će definitivno isporučiti i zadnje ostatke suvereniteta države BiH Zagrebu i Beogradu. Ne postoji ni minimum sumnje u namjere ove antidržavne političke koalicije, a jasno je da su, nažalost, SDP, Naša stranka i NiP prešli Rubikon, te se nalaze na nepovratnom putu izdaje interesa države Bosne i Hercegovine”, stoji, između ostalog u saopćenju DF-a.

Saopćenje je toliko naljutilo trojkaše da su danas napisali reagiranje koje treba zapamtiti, sačuvati ga negdje u arhivama i svako malo pokazivati ga kao očit primjer onoga što se naziva političkim beščašćem. Ili jednostavnije - poganlukom.

I to iz dva razloga.

Prvo, jer su se u saopćenju okomili na suprugu Željka Komšića, koja niti je javna ličnost niti je bilo kakav zvaničnik.

A nije ni trudna.

Odvratno je uopće bilo čiju suprugu ili bilo kojeg drugog člana porodice, psebno kada se ne radi o javnoj ličnosti, spominjati u kontekstu političkog nadmetanja. Tu poganu praksu, koja miriše na način javnog djelovanja režimskih botova NIP-a, „trojka“ sada uvodi u javni politički prostor što, osim što nema veze sa ukusom i dobrim odgojem, vodi u vrlo opasnu zonu, kako bi rekla jedna od zvaničnica „trojke“.

Drugi je razlog uobičajena gomila besmislica koje su u huji nalupali sklapajući svoje reagiranje.   

„Ponovo je, dakle, povod Izborni zakon i preuzeta obaveza domaćih političkih aktera da dođu do rješenja koja će biti na tragu dobrih evropskih praksi u multietničkom zajednicama i državama. I ponovo DF besramno izmišlja da je "Trojka" nekome i nešto "dala" i "prodala". Jeftini patriotizam posljednje je utočište hulja svih vrsta i boja. Tako je i sa Demokratskom frontom koja zna da izmjena Izbornog zakona i Ustava ne može biti bez glasova SDfA u parlamentu", naveli su u reagiranju iz "trojke".

“Lakše se busati u ‘domoljubna’ prsa i s visoka držati ‘moralne’ lekcije ‘trojki”, nego se zamjeriti SDA-u i makar jednom i naglas progovoriti o...”, naveli su iz “trojke” prije nego što su počeli nabrajati diplome, hodže i tajkune, hapšenje načelnika (čak i onih koji su sa njima koalirali), SdfA... Dakle, ustaljeni pressmediaraportvalter rafal.    

Međutim, stvarnost je ipak malčice drugačija.

Lakše je pognuti glavu usred Zagreba pa nemati odgovor na pitanje je li rat u Bosni i Hercegovini bio agresija, dati na pladnju sve što Čović i Dodik zatraže i to nazivati kompromisom, držati moralne lekcije o tome da ne želite u sukob sa HDZ-om pa pristati na otvaranje muzeja HVO usred Heliodroma i još se smješkati dok to kazujete u društvu sa onim ko je iz tog heliodroma odvodio robijaše na prislini rad. Lakše je dati gasne konekciju Dodiku, ući u Srpski svet da se udovolji Vučiću, pristati da vas u rakijskom podrumu u Laktašima nazivaju muslimanskom reprezentacijom.

Lakše nego se "busati u domoljubna prsa". 

Lakše je u vlast metnuti klovna koji će usred Zagreba pričati kako se, eto on oprao i naparfemisao, nego ispraviti kičmu.  

Trojka viče kako DF šuti na navode o korupciji, kriminalu, lažnim diplomama. U isto vrijeme njihovi zvaničnici, sa diplomama iz Kiseljaka i visokih akšam škola sa Sokoca, glasno šute o optužnicama za korupciju njihovih kantonalnih krajiških kadrova, o ispitima polaganim nedjeljom, o suđenjima za ratne zločine njihovim najbližim srodnicima, o ostavkama njihovih kadrova koji se više nisu mogli nagutati dovoljno žaba.

Šute o njihovim ministrima koji ni ne znaju gdje su diplomirali, ni gdje im je fakultetdžemalbijedić.

Dok druge prozivaju da se busaju u domoljubna prsa, šute o ubistvima malodobne djece u ordinacijama u vlasništvu njihovih koalicijskih partnera, šute o paušalima i subvencijama koje dijele svojim očevima. Šute o masovnom zapošljavanju svojih stranačkih kadrova koje više nemaju gdje udomiti pa osnivaju paralelne kantonalne zavode.

Trojka priča o kupovini delegata u parlamentima. Trojka koja je, radi glasa za oktroisanu vlast, dala mjesto federalnog ministra i potpredsjednika federalnog parlamenta ocu i sinu, skarednim likovima koji jedva sriču dok čitaju napisano. Sinčini koji nema pojma šta je parlamentarni poslovnik. Ali zna šta je swiss menta.  

Trojka piše o obavještajcima u vrijeme dok njihov prvi obavještajac ukida zabrane ulaska u zemlju negatorima Genocida i glasnogovornicima Ratka Mladića.

I na kraju najsmješnija ali i rečenica koja najviše zabrinjava. Trojka piše o “javnoj izdaji revizije tužbe protiv Srbije za genocid i agresiju na Bosnu i Hercegovinu…”

Dakle, Trojka i ono ko im je napisalo ovo polunepismeno populističko reagiranje uopće nemaju pojma o kakvoj je reviziji bila riječ. Nemaju pojma da je bila riječ o REVIZIJI PRESUDE PO TUŽBI BIH PROTIV SRBIJE ZA GENOCID, presude koju je Haag izrekao 2007. godine.

Strašno je u kakvim se zadrtim diletantskim rukama našla sudbina Bošnjaka i države. Rukama onih koji se gnušaju patriotizma, pa makar i jeftinog. Jer im je privlačnije i ugodnije sagnuti se.

I okrenuti stražnjicu.