Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) nedavno je uručilo predstavnicima medijskih kuća jedanaest dosad objavljenih tomova Rječnika bosanskog jezika, kapitalnog djela akademika Dževada Jahića. Cilj ove inicijative je da rječnik postane nezaobilazan alat u svakodnevnoj novinarskoj praksi, čime bi se osigurala viša razina jezičke standardizacije i očuvala autentičnost bosanskog jezika u javnom prostoru.

Ovaj naučni projekt, koji obuhvata jezičku građu od 15. stoljeća pa sve do savremene književnosti, predstavlja ključni odgovor na osporavanja bosanskog jezika i pokušaj suzbijanja "hibridnog jezika" u medijima. Kako je istaknuto tokom uručenja, mediji imaju ogromnu odgovornost u očuvanju identiteta, a rječnik im služi kao krunski dokaz kontinuiteta i bogatstva jezika koji mora ostati u aktivnoj upotrebi.

Dobitnik Nagrade “25. novembar” u kategoriji za životno djelo

Filolog Dževad Jahić: Moji napori, jezički i književni, usmjereni su ka jednom jedinom cilju – državi Bosni i Hercegovini

Duboko svjestan historičnosti Bosne i Hercegovine kao države, Bošnjaka kao autohtonog naroda Bosne i bosanskog jezika koji je najvjerodostojniji čuvar kulturnih vrijednosti i države i naroda, rahmetli profesor Dževad Jahić pronašao je idealan leksikografski model kojim je uspješno napravio snimak razvoja jezika jedne epohe, nastojeći tako da trajno sačuva vrijednosti koje su odraz sredine u kojoj se bosanski jezik razvijao, ali i ostavljajući budućim generacijama na ponos i diku ta znanja i spoznaje, kako nikad ne bi zaboravili one vrijednosti koje čine okosnicu kulturnog identiteta naroda kojem pripadaju.

U tri dijela objavljujemo opsežan razgovor o Rječniku bosanskog jezika, kapitalnom djelu akademika Dževada Jahića koje predstavlja ključni stub očuvanja jezičkog identiteta i kontinuiteta Bosne i Hercegovine. O važnosti ovog naučnog poduhvata, njegovoj specifičnoj metodologiji te ulozi u savremenoj jezičkoj normizaciji, naši sagovornici bit će Haris Ćatović, dugogodišnji profesorov saradnik i član Savjeta VKBI za bosanski jezik i književnost, te Senudin Jahić, sin rahmetli profesora Jahića.

Cjelovita i slojevita slika leksičkog blaga

Kako je za Stav pojasnio Haris Ćatović, ne smijemo izostaviti da se ovaj rječnik potvrđuje kao pouzdan normativni priručnik koji korisnicima pruža normativno prihvaćene leksičke oblike i razrješava gramatičke, pravopisne i ortoepske nedoumice u svakodnevnoj jezičkoj praksi.

- Kad je riječ o Rječniku bosanskog jezika autora rahmetli profesora Dževada Jahića treba kazati da rječnike ovakvog tipa u pravilu izrađuju, ili bi barem trebalo da izrađuju, institucije nadležne za provođenje jezičke politike, budući da se leksikografska djela smatraju vrhuncem normiranja jednog jezika, jer leksikografski rad po svojoj prirodi podrazumijeva sintezu i objedinjavanje cjelokupnog znanja o jeziku. Naime, metodologija Jahićeva rječnika kadra je da obuhvati i u potpunosti dosljedno nam otkrije sve zanimljivosti koje se tiču života i statusa svake pojedine riječi u bosanskom jeziku. Budući da je fokus ovog rječnika na obimnoj građi, radi se o velikom zahvatu u leksičko bogatstvo bosanskog jezika, u kojem se nastoji dati cjelovita i slojevita slika leksičkog blaga toga jezika, s ciljem da se što sveobuhvatnije opiše njegova leksika i različiti nivoi njene upotrebe koji na najbolji način potvrđuju njenu autentičnost, a time i autentičnost samog jezika kojem ta leksika pripada, ovakav pristup predstavlja izuzetno važan doprinos naučnom proučavanju, normiranju i očuvanju bosanskog jezika.

Stoga, rječnik obiluje ogromnom građom koja obuhvata sve nivoe i funkcionalne stilove standardnog bosanskog jezika, pokazujući ponašanje određene riječi u različitim sferama, odnosno kontekstima upotrebe. Najvažnije je to da je u rječniku sva građa iz Bosne i Hercegovine, te da imamo preko 300 autora iz čijih se djela ekscerpira građa za rječnik, čime se osigurava da su sve riječi i njihova značenja potvrđeni u stvarnoj jezičkoj upotrebi, a ne samo teorijski opisani, što rječniku daje vjerodostojnost i naučnu utemeljenost. Uzimajući u obzir samo ovaj aspekt, a prema našem mišljenju on je presudno važan, Jahićev rječnik nema pandana u bosnističkoj leksikografskoj praksi - navodi Ćatović.

Najvažniji i najsloženiji je semantički aspekt

Ako imamo na umu da su neki rječnici nastajali više decenija, uzmimo kao primjer Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika tzv. Akademijin rječnik, koji se radio tek nešto manje od sto godina, Haris Ćatović govori da je jasno o kakvom je obimnom i rudarskom poslu riječ.

- Zapravo je najteži zadatak bilo uspostavljanje pouzdane leksikografske metodologije koja će na lingvistički relevantan način rasvijetliti sve ono što je za riječ koja se obrađuje važno kazati. Rahmetli profesor Dževad Jahić je u tome uspio. Uspio je ujediniti sve bitne elemente jezičke strukture fonološki, morfološki, sintaksički, semantički, frazeološki, kako bi na što potpuniji način odgovorio na zahtjevne zadatke koje pred sobom može imati jedan leksikograf. Iako bi se o metodologiji izrade rječnika moglo mnogo reći, ovdje ću se usredotočiti na ono što predstavlja novinu u samoj metodologiji i doprinosi njenoj inovativnosti. Zanimljiv je morfološki aspekt u pristupu obrade natuknica, jer ovaj rječnik pokazuje kako se riječi mijenjaju da bi iskazale različite gramatičke kategorije. Tako naprimjer ovaj rječnik, što inače nije uobičajeno u rječnicima, pruža detaljan gramatički opis kroz ovjerene, odnosno normativno prihvaćene leksičke oblike, pomažući da se razjasne gramatičke, pravopisne i ortoepske nedoumice u svakodnevnoj upotrebi jezika. Za imenice je data potpuna deklinacijska paradigma, za glagole konjugacijska paradigma, kod pridjeva komparacijska paradigma, što pokazuje u kojim se sve normativno ovjerenim gramatičkim oblicima riječi mogu javljati - dodao je.

Kako ističe, najvažniji je, a time i najsloženiji, semantički aspekt Jahićeva rječnika. U Jahićevom Rječniku semantički aspekt ogleda se u raščlanjivanju značenja obrađivanih leksema na značenjske nijanse, obuhvaćajući denotativne, konotativne, stilističke i funkcionalne dimenzije te pokazujući kako se značenje mijenja u različitim komunikacijskim kontekstima.

- Objašnjenje značenja riječi koja se obrađuje  nastoji se dati na što potpuniji, precizniji i bosanskom jeziku primjereniji način. Definicija značenja najčešće je oblikovana u rečeničnoj formi, ali se vrlo često dopunjuje sinonimima i semantički bliskim izrazima, čime se ostvaruje višeslojan i semantički razuđen opis lekseme. Također, svaka nova značenjska nijansa pri upotrebnom opisu riječi dokumentirana je i potvrđena relevantnom jezičkom građom. Prioritet se daje frekventnim, savremenim i dominantnim značenjima, dok konotativna, asocijativna i stilistička značenja navode se tek u drugom planu. I na kraju, kao poseban kuriozitet rječnika treba spomenuti i prezentaciju bogate frazeologije bosanskog jezika. Frazeologija ovdje nije tek svedena na puko evidentiranje ili navođenje, već podrazumijeva i njenu temeljitu leksikografsku obradu, koja uključuje precizno značenjsko tumačenje te nerijetko i kontekstualnu potvrdu kroz autentične primjere upotrebe – podvukao je Ćatović, uz napomenu da je na taj način autor frazeološke jedinice uvrstio kao važan i neizostavan integralni segment leksičkog sistema bosanskog jezika, a ne kao njegov marginalni dodatak.

Kao zaključak, naš sagovornik kaže da spomenuti aspekti nisu isključivo važni samo zbog toga što obogaćuju metodologiju izrade rječnika uopće, nego i što približavaju jezik njegovoj stvarnoj upotrebi, odnosno vraćaju ga njegovom narodu i vezuju ga za prostor njegove države.

(Sutra čitajte: Projekt s kojim se "lijegalo i ustajalo", zašto je ovo ključni odgovor na osporavanja bosanskog jezika)