Svake zime, nakon jacije-namaza, mladi i stariji skupljali su se u Karađozbegovoj medresi kako bi slušali tefsir hadži Ahmeda ef. Karabega. Godina 1900-ih, dok su hladni mostarski vjetrovi šibali kroz ulice, njegova učionica bila je mjesto topline, mudrosti i znanja. Svi su ga cijenili zbog jasnoće i dubine objašnjenja, ali i zbog njegove svestranosti – osim vjerskih znanosti, H. Ahmed ef. poznavao je i druge discipline, pa je njegovo predavanje nadilazilo okvire običnog poučavanja.

Njegovo predavanje bilo je više od učenja – bilo je to pozivanje na promišljanje i aktivno sudjelovanje u životu zajednice. Upravo ta odlučnost i načelnost, koju je pokazivao u svakodnevnom radu, učinila ga je jednim od najistaknutijih boraca za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana, objavio je Preporod.

Godine 1898., kada je mostarski muftija Ali Fehmi ef. Džabić vodio borbu za autonomiju, H. Ahmed ef. Karabeg, sa samo trideset godina, uključio se u anketu o nacrtu štatuta za vjersko-prosvjetnu samostalnost, zajedno s poznatim alimima Džabićem i H. Salih-ef. Alajbegovićem.

U XII. sjednici ankete, 26. februara 1901., iznio je jasan i principijelan stav:

U kontekstu normativne legitimnosti, Karabeg ističe princip autonomije zajednice u određivanju vlastitih duhovnih autoriteta. Prema njegovom shvaćanju, legitimnost vlasti ne proizlazi iz vanjskog autoriteta, već iz aktivnog sudjelovanja članova zajednice u izboru svojih vođa.

On razlikuje širi i uži krug participacije: iako je nemoguće ostvariti neposrednu participaciju cijelog naroda, izbor u delegiranom tijelu i dalje je izraz volje zajednice i zadovoljava kriterije demokratske i normativne legitimnosti. Takav mehanizam, po njegovom mišljenju, harmonizira princip participacije s praktičnom mogućnošću provođenja izbora, a slični principi mogu se uočiti i u organizaciji drugih zajednica.

U filozofijsko-pravnom smislu, riječ je o pravu kolektiva da sam regulira svoje unutarnje odnose, gdje participacija članova zajednice služi kao temelj legitimnosti autoriteta i kao sredstvo osiguranja skladnog funkcioniranja normativnog poretka unutar zajednice.

Njegov govor izazvao je dugu i žustru debatu između narodnih i vladinih predstavnika. Ipak, stav H. Ahmeda ef. Karabega bio je nepokolebljiv.

Zahvaljujući svojoj predanosti učenju i pravdi, H. Ahmed ef. Karabeg ostavio je dubok trag u mostarskoj ulemanskoj zajednici, oblikujući generacije učenika, koji su, poput njega, učili ne samo vjeru, nego i vrijednost slobodnog i samostalnog mišljenja.

Prema tekstu objavljenom u Glasniku 1942.