Jedan od najvećih autoriteta za bošnjačku usmenu književnost prof. dr. Munib Maglajlić objavio je u svojoj knjizi "Usmena lirika Bošnjaka" najstariju njemu dostupnu zabilježenu verziju sevdalinke "Snijeg pade na behar, na voće".

Ispjevao ju je Salih Kahrimanović, prateći se sazom, u Sarajevu, u ljeto 1907. godine.

Snimak je načinio Franz Hampe iz Berlina za potrebe "Gramophone Company".

Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uho kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki.

Umjesto "neka ljubi ko god koga hoće" u njoj stoji "podaj, Bože, svakome šta hoće".

Dakle, možemo pretpostaviti da je bio proljetni dan, da je voće beharalo, da je iznenada pao snijeg i da je pritom neko bio - zaljubljen.

Snijeg pade na behar, na voće

Snijeg pade na behar, na voće,

podaj, Bože, svakome šta hoće!

A i meni šta je meni drago,

voljela bih neg’ carevo blago!

Što će meni svo carevo blago,

kad je nemam šta je srcu drago?

Meni drago jedno momče mlado,

ja da mi ga Bog u sreći dade!