Američko-izraelski rat protiv Irana mogao bi označiti kraj petrodolara, ključnog stuba američkog finansijskog utjecaja u svijetu, navodi se u novom izvještaju Deutsche Banka.

- Ne treba potcijeniti ogromnu stratešku važnost Bliskog istoka za ulogu dolara kao svjetske rezervne valute. Trenutni sukob mogao bi testirati temelje režima petrodolara - napisala je analitičarka Deutsche Banka Mallika Sachdeva u posebnom izvještaju ove sedmice.

Petrodolar je nastao iz sporazuma između SAD-a i zaljevskih država, prema kojem ove zemlje svoju naftu kupcima širom svijeta prodaju u američkim dolarima, a zauzvrat taj prihod reinvestiraju u SAD.

Najčešći način na koji zaljevske države to čine jeste kupovina američkih državnih obveznica, što generalno pomaže u održavanju niskih kamatnih stopa. To omogućava Amerikancima i američkoj vladi da se zadužuju jeftinije od svojih konkurenata.

Važnost energenata

Između 1973. i 2026. nafta kao oružje još uvijek učinkovito udara

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su među dvadeset zemalja s najvećim udjelom u američkim državnim obveznicama, s oko 250 milijardi dolara zajedničkih sredstava.

Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Katar i Bahrein vežu svoje valute za američki dolar. To od njih zahtijeva da drže ogromne količine dolara, što također pomaže u stabilnosti ove valute. Kako bi održale taj paritet u trenucima kada njihove nacionalne valute oslabe, centralne banke otkupljuju vlastite valute koristeći američke dolare.

Sistem petrodolara datira iz 1974. godine, nakon što je Saudijska Arabija pristala da cijenu svoje nafte određuje u dolarima i da ta sredstva reinvestira u američke obveznice u zamjenu za sigurnosne garancije SAD-a.

- Svijet štedi u dolarima uglavnom zato što i plaća u dolarima - navodi se u izvještaju.

Petrojuan?

SAD su se okrenule zaljevskim državama kako bi podržale američki dolar nakon što je američki predsjednik Richard Nixon 1971. godine ukinuo konvertibilnost dolara u zlato.

Američke sigurnosne garancije su ključni stub sistema petrodolara.

Dok bjesni američki rat protiv Irana, Saudijska Arabija i UAE su sve bliže podršci ofanzivi. Primjerice, Middle East Eye je prvi otkrio da je Saudijska Arabija otvorila zračnu bazu "Kralj Fahd" za potrebe SAD-a.

Ipak, regionalni zvaničnici i analitičari ističu da je, dugoročno gledano, američko-izraelski rat protiv Irana izazvao ozbiljne sumnje u ulogu SAD-a kao garanta regionalne sigurnosti.

Iran je efektivno preuzeo kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i određuje koji brodovi prolaze ovim plovnim putem. Nadzor nad kritičnim pomorskim putevima temeljni je dio američkih ambicija da zadrži poziciju dominantne svjetske supersile.

Sachdeva iz Deutsche Banka napisala je da bi američki neuspjesi u osiguravanju stabilnosti u Zaljevu mogli ugroziti premise na kojima je izgrađen petrodolar.

- Trenutni sukob mogao bi razotkriti daljnje slabosti, dovodeći u pitanje američki sigurnosni kišobran za infrastrukturu u Zaljevu i pomorsku sigurnost za globalnu trgovinu naftom. Šteta nanesena ekonomijama zaljevskih zemalja mogla bi potaknuti povlačenje njihove inostrane ušteđevine koja se uglavnom čuva u dolarima - navela je ona.

Energetska tržišta bez granica

Ovaj proces funkcionira u oba smjera. Tokom 1970-ih, SAD su u velikoj mjeri ovisile o energentima iz Zaljeva, ali su od tada postale energetski nezavisne i uvoze vrlo malo iz te regije. Energetska tržišta ne poznaju granice, ali dok cijene benzina u SAD-u rastu zbog rata, Azija i Evropa se suočavaju s još većim poskupljenjima.

Bivši američki predsjednik Donald Trump požalio se na to što bi SAD trebale biti odgovorne za Hormuški tjesnac.

- Znate, mi ne koristimo taj moreuz... Ne treba nam. Treba Evropi, Koreji, Japanu, Kini i mnogim drugima. Dakle, morat će se i oni malo uključiti u to - rekao je prošle sedmice.

Troškovi i dalje rastu

Izraelska ekonomija pretrpjela gubitke veće od 57 milijardi dolara zbog rata u Gazi

Hipoteze o propasti petrodolara grade se godinama, a taj proces je ubrzan nakon što su SAD uvele sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Kina se pozicionirala kao glavni kupac ruske nafte i plina, koje plaća kombinacijom kineskih juana i ruskih rubalja.

Devedeset posto iranske nafte izvozi se u Kinu. Ova zemlja je također glavni kupac saudijske sirove nafte.

Iz Deutsche Banka su naveli da bi se američki rat protiv Irana mogao pamtiti kao "katalizator erozije dominacije petrodolara i početak ere petrojuana".