Dok izraelski vojni medijski aparat hvali atentat na iranskog vrhovnog vođu Alija Khameneija i nekoliko članova kao čisto izraelski obavještajni trijumf, operativna stvarnost na terenu priča daleko složeniju priču.
Seriju visokoprofilnih napada "obezglavljivanja" koji su također desetkovali rukovodstvo iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i Hezbollaha 2025. i 2024. godine vojni analitičari sve više ne smatraju produženom rukom Mossada, već rezultatom masovnog i sveprisutnog tehnološkog kišobrana Sjedinjenih Država, kao i dubokog unutrašnjeg raspadanja unutar teheranskog sigurnosnog aparata.
Narativ o izraelskoj samodostatnosti namjerno prikriva strukturnu ovisnost o Washingtonu. Napad u kojem su ubijeni Khamenei i najviši iranski vojni zvaničnici bio je u suštini zajednička američko-izraelska misija. Stručnjaci Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) napominju da se misija uveliko oslanjala na banku ciljeva i elektronski nadzor u stvarnom vremenu koji je pružala CIA.
Tehnički trag nesumnjivo potiče iz Langleyja, Virginije, američkog sjedišta CIA-e, i njene globalne mreže. Američki dronovi MQ-9 Reaper kružili su iznad Teherana i Shiraza kako bi olakšali precizno ciljanje, dok su teške zadatke uništavanja iranskih utvrđenih raketnih lokacija na jugu obavljale američke rakete Tomahawk i bombarderi B-52.
Ovaj obrazac odražava atentat na vođu Hezbollaha Hassana Nasrallaha u septembru 2024. godine, kada su izraelske zračne snage bacile više od 80 bombi američke proizvodnje od 907 kg za uništavanje bunkera kako bi dosegle komandni centar 10 metara pod zemljom.
CIA je mjesecima pratila Khameneija, prikupljajući obavještajne podatke o njegovim obrascima. Upravo je CIA potvrdila da će Khamenei biti u kompleksu rukovodstva u Teheranu te kobne subote ujutro, što je dovelo do zajedničke američko-izraelske odluke da se vrijeme napada prilagodi iz noći u dan.
Za izraelski sigurnosni aparat, ovo ogromno oslanjanje na Washington se u zemlji predstavlja kao pobjeda. Mamoun Abu Amer, stručnjak za izraelske poslove sa sjedištem u Istanbulu, rekao je za Al Jazeeru da ovo nije samo napor izraelske obavještajne službe, već saradnja s međunarodnim agencijama, uključujući CIA-u i britansku obavještajnu službu MI6.
- Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je ovo iskoristio da svojoj javnosti predstavi ličnu političku pobjedu - dokazujući da je uspješno uvukao američkog predsjednika u direktan vojni sukob s Iranom, kaljužu koju su prethodne američke administracije i vojni šefovi strogo izbjegavali - rekao je Abu Amer.
Daleko od toga da dokazuju Mossadovu projektovanu genijalnost, nedavne operacije otkrivaju katastrofalan kolaps sigurnosne discipline njegovih protivnika.
Atentat na političkog lidera Hamasa Ismaila Hanije u julu 2024. godine u visoko osiguranoj pansionskoj kući IRGC-a u Teheranu nije bio podvig futurističke tehnologije, već rezultat prodora spavača. Eksplozivna naprava je prokrijumčarena u sobu dva mjeseca prije njegovog dolaska - podvig koji je zahtijevao lokalne saradnike.
Izraelska obavještajna služba godinama je hakovala saobraćajne kamere u Teheranu, posebno oko Khameneijevog kompleksa u ulici Pasteur, kako bi izgradila obrazac života za njegove tjelohranitelje. Također su ometali lokalne tornjeve mobilne telefonije nekoliko trenutaka prije napada kako bi spriječili da stražari primaju upozorenja.
Abu Amer tvrdi da ova infiltracija iskorištava sociopolitičke pukotine umjesto da se oslanja isključivo na izraelsku tehničku superiornost.
- Mossad se rijetko oslanja isključivo na vlastite operativce, često koristeći strane posrednike s dvojnim državljanstvom da se infiltriraju u ove zemlje bez izazivanja sumnje - primijetio je Abu Amer.
U Iranu i Libanu, Mossad se uveliko oslanja na interne opozicione frakcije koje su spremne na saradnju iz ideoloških razloga. Također koristi slojeve ucjene i prijetnji protiv ranjivijih.
Abu Amer ovo suprotstavlja opkoljenom i desetkovanom Pojasu Gaze, gdje je čvrsta društvena kohezija ozbiljno ograničila izraelske obavještajne aktivnosti, omogućavajući Hamasu i drugim grupama da skrivaju zarobljenike i djeluju duži period uprkos potpunom izraelskom nadzoru.
Mossad je također majstorski iskoristio komercijalnu obmanu. Operacija pejdžera u Libanu u septembru 2024. godine, koja je rezultirala desetinama smrtnih slučajeva i gubitkom udova među civilima, uključivala je infiltraciju u lance snabdijevanja putem evropskih fiktivnih kompanija.
Šireći glasine putem Jedinice 8200 o njihovoj sposobnosti hakovanja pametnih telefona, Izraelci su prisilili Hezbollah da se nađe u sigurnosti pejdžera, koje su već minirali.
Dok Izrael projektuje sliku regionalne, pa čak i globalne, nepobjedivosti, njegov vlastiti domaći front ostaje izuzetno porozan. Do aprila 2024. godine, izraelske vlasti su optužile više od 30 građana za špijunažu za Iran.
Ovi regruti, često pronađeni putem jednostavnih Telegram poruka, plaćeni su putem PayPala za obavljanje špijunaže s visokim ulozima.
Mreža špijuna za najam uspješno je snimila osjetljive lokacije, uključujući zračnu bazu Nevatim, luku Haifa i sjedište vojne obavještajne službe Glilot. Iran je kasnije koristio ove koordinate za svoje balističke raketne odmazde, razbijajući iluziju neprobojnog društva.
Štaviše, zajednički američko-izraelski napadi izazvali su ekološku i humanitarnu krizu. Reporteri Al Jazeere u Teheranu dokumentirali su crne kapi kiše i otrovni zrak nakon neviđenih napada na civilnu naftnu infrastrukturu, uključujući teheransku rafineriju.
Kako je iz Teherana izvijestio Mohamed Vall iz Al Jazeere, ovi napadi dio su "psihološkog rata" koji ima za cilj zastrašiti Irance, ističući pomak prema totalnom ratovanju usmjerenom na civilne izvore prihoda.
Trenutni pokušaj vraćanja izraelskog odvraćanja slijedi nakon višedecenijskog zapisa operativne nesposobnosti, uključujući neuspjeli atentat u Lillehammeru 1973. godine, ponižavajući neuspjeh trovanja vođe Hamasa Khaleda Meshaala u Ammanu 1997. godine, tokom kojeg je jordanski kralj Hussein izvršio pritisak na izraelskog vođu Benjamina Netanyahua da osigura protuotrov, te razotkrivanje 26 agenata Mossada od policije Dubaija 2010. godine.
Uprkos čistom nasilju nedavnih napada "obezglavljivanja", stručnjaci upozoravaju da oni ne uspijevaju pružiti dugoročnu sigurnost. Ovo su taktički uspjesi, ali strateški neuspjesi vođeni percipiranom taktičkom i operativnom nadmoći Izraela, rekao je Abu Amer.
- Netanyahu je tvrdio da će napadi na Iran u junu 2025. godine osigurati Izrael generacijama. Ipak, osam mjeseci kasnije, regija je ponovo zahvaćena ratom, a rakete dosežu cijeli Izrael, a Hezbollah dokazuje njegovu otpornost na terenu - rekao je Abu Amer.
Povukao je paralelu s prošlim izraelskim ponosom u vezi s američkom invazijom na Irak, koja je proglašena ulazom u trajnu sigurnost Bliskog istoka, ali je na kraju dovela do dugoročne nestabilnosti i stotina hiljada iračkih žrtava, kao i visokog broja poginulih među američkim trupama.
- Oslanjanje na obavještajne atentate ne mijenja širu stratešku stvarnost; ono samo pruža privremeno olakšanje dok uvlači Izrael u sukobe koje ne može sam preživjeti - zaključio je Abu Amer.

