Režim bivšeg sirijskog diktatora sistematski je devastirao brojne gradove, što sada onemogućuje povratak prognanika

Dolazak novog guvernera Damaska, Mahera Marwana, okupio je desetke stanovnika Qabouna. Okupili su se na krovu stare džamije, iako je zgrada bila ruševina. Ali barem je stajala. Neka vrsta otoka okruženog morem stotina drevnih naselja pretvorenih u hrpe ruševina.

"Ljudi su se vratili u Qaboun, ali nemaju kuće. Moja je bila tamo", objasnio je lokalni imam, pokazujući na gomilu kamenja i betonanekoliko stotina metara dalje.

Qaboun se nalazi samo šest kilometara od centra Damaska. Predgrađe u kojem je živjelo više od 30.000 ljudi prije početka narodnog ustanka u Siriji 2011. Enklava je među prvima organizirala masovne demonstracije u proljeće te godine, što je ubrzo dovelo do oružanih sukoba sa snagama Bashara Assada. Vladina vojska počela je napadati predgrađe tenkovima u julu slijedeće godine, a onda je počela potpuna opsada područja.

Opsada Qabouna i susjednih područja kao što je Barzeh nije završila sve do 2017. godine, kada su pobunjenici pristali na evakuiaciju u Idlib, na sjeveru zemlje.

Razaranje predgrađa počelo je oklopno-artiljerijskim oružjem. Zatim avionima i barel bombama. "Ali kada su povratili kontrolu, tada su stvarno devastirali komšiluk. Tada su počele letjeti u zrak kuće. Jedna za drugom", kaže Hamed Taisir, reporterima El Munda.

Od kuće i posla koje je posjedovao Ahmed Nuemi ostalo je samo drvo koje je zasadio 1979. i koje se sada uzdiže među ruševinama. "90% Qabouna je uništeno", procjenjuje taj Sirijac.

Noemi potvrđuje da je praksa pljačke ruševina koja je postala "industrija" za režim Bashara Assada održavala vrlo stroga pravila u vezi s raspodjelom "plijena". -Četvrti odjel zadržao je bakar, najvrijedniji proizvod, Predsjednička garda aluminij i željezo, a ostale stvari bile su za šabihe, policajce u savezu s diktaturom - , kaže on.

Mahmud Abu Azzam, još jedan 67-godišnji Sirijac koji u Qabounu živi od 1958. godine, precizira da su "izvođači radova" prvo došli s bagerima i traktorima da završe s rušenjem kuća.  - Ako je to bila visoka zgrada, s mnogo katova, upotrijebili su TNT eksploziv. Zatim su je dovršili čekićima - , dodaje.

Prema njegovoj priči, u Qabounu su se dnevno okupljale grupe s više od stotinu ljudi. Prava vojska posvećena pustošenju i pljačkanju predgrađa.

Sistematsko rušenje Qabouna koje je počelo 2017. predstavlja primjer paroksizma u koji je zapala diktatura Bashara Assada posljednjih godina i na određeni način alegoriju koja objašnjava njen kolaps. Autokrata i njegovi saveznici odlučili su progutati vlastitu zemlju, ogolivši područja koja su bila u rukama pobunjenika do ruševina, ostavljajući iza sebe razoren krajolik.

Predgrađa glavnog grada kao što su Jobar, Yarmouk, Barzeh, Al Tadamon, Al Asali ili obližnji gradovi Al Hajar al Aswad ili Harasta, potpuna su pustoš koju je lako razlikovati od one izazvane bombardovanjem: kuće pogođene eksplozijama nisu potpuno uništene. Sve što je ostalo nakon napada pljačkaša su hrpe ruševina koje se protežu na mnogo kvadratnih kilometara.

Prema istrazi koju je provela internetska stranica Glas Damaska, trgovina oko ruševina započela je zahvaljujući inicijativi poznatog biznismena iz Halepa, Mohameda Rabie Afara, koji je imao jake veze s Assadovim klanom, a posebno s diktatorovim bratom, Maherom Asadom, vođom zastrašujuće Četvrte divizije.

Isti mediji navode da je nikad razjašnjeno ubistvo Afara 2016. u srcu Damaska ​​dovelo do pojave drugog lika povezanog s istom jedinicom Mahera Asada: Khadera Ali Tahera.

Svi ti milioneri - koje su opozicioni mediji prozvali "gospodarima rata" - imali su vlastite milicije, koje su pomagale režimu u napadima na opozicione snage i istovremeno štitile mrežu legalnih i ilegalnih poslova organizovanih oko diktature.

Glas Damaska ​​opisao je savršeno strukturiran posao. Postojale su kompanije specijalizirane za uklanjanje ruševina, druge koje su sortirale metalni otpad, tvornice za reciklažu koje su topile i reciklirale metalni otpad i osnovno načelo koje je omogućilo funkcioniranje ovog procesa: "Četvrta divizija i njen sigurnosni ured, onaj zadužen za ekonomska pitanja, primali su mjesečni iznos novca u zamjenu za olakšavanje prolaska kamiona kroz njihove vojne kontrolne tačke i omogućavanje „skupljanja" tih predmeta.

Likovi bliski Maheru Asadu podijelili su područja djelovanja koja su se gotovo jednoglasno poklapala s gradovima ili enklavama u kojima je postojao oružani otpor režimu i zbog toga pretrpjela golemu štetu, koja je proširena djelovanjem pljačkaša metala.

Istraga sirijskih medija pokazala je da je čak utvrđena prosječna cijena za otpad koja se kretala od najviše 75.000 sirijskih funti (oko sedam eura) po kilogramu bronze, 45.000 (četiri eura) za mesing, 25.000 (oko dva eura) za aluminij ili manje od 2.000 funti (manje od 20 eurocenti) koje su plaćane za željezo, koje se moglo samo istopiti.

Plijen iz Qabouna gomilao se u kamionima koji su išli prema velikom metalurškom kompleksu koji posjeduje u obližnjem gradu Adra još jedan od bogataša bliskih kliki porodice Assad: Mohammedu Hamshou. Posljednje pošiljke, pet velikih kamiona punih starog otpada, još su u januaru - mnogo dana nakon pada režima - ostale ispred ulaza u tvornicu.

Unutar perimetra također ste mogli vidjeti brda metalnih ostataka otrgnutih iz domova, pa čak i pocrnjelu pastu generiranu procesom recikliranja u pećnicama tvrtke.

Haizam Yussef, 14-godišnji zaposlenik u Hadeed Metal Manufacturing Company, objasnio je za El Mundo da su dnevno primali gotovo pola tuceta vozila s istim teretom. "Dolazili su iz mnogih područja, ne samo iz Qabouna. Prije revolucije metal su uvozili iz Evrope, ali to se promijenilo s ratom. Prevoznici su plaćeni prema kilogramima koje su dovezli", rekao je.

Druga istraga Evropskog centra Robert Schuman za napredne studije potvrdila je 2020. godine umiješanost Četvrte divizije u pljačku ruševina nakon zauzimanja pobunjeničkih područja i povezanost likova poput Hamshoa s ovim poslom. "Na primjer, nakon što su režimske snage ponovno preuzele kontrolu nad Darayom ​​[u blizini Damaska] u augustu 2016. godine, grupe pljačkaša su ušle praćene snagama Četvrte divizije. Pljačkaši su se usredotočili na [krađu] kućanskih aparata [kablova za rasvjetu, prekidača, lampi..] dok je Četvrta divizija tražila staro željezo. Zatim su pratili kamione za otpad do tvornica za taljenje, a zatim u luku na izvoz", stoji u izvještaju.

Učinci metodične pljačke bivših opozicionih uporišta protežu se duž autoceste M5 koja povezuje Damask s Halepom i prolazi kroz sjevernu pokrajinu Idlib. U gradu Hami, kvart Wadi al Jouz - koji je takođe služio kao baza pobunjenicima - sravnjen je sa zemljom prema jednoj od novih zakonskih odredbi koje je uvela diktatura navodno kako bi obnovila zemlju.

Mediji pod kontrolom Damaska ​​su u proljeće 2013. ukazivali da je Wadi al Jouz bespravno izgrađeno predgrađe – što je i istina – te da se stoga jednostavno radi o primjeni važećeg zakonodavstva. Naravno, neregularne četvrti naseljene alavitima u tom istom gradu nisu doživjele istu sudbinu.

"Stigli su bez upozorenja. S vojskom vojnih bagera. Bilo je to odmah ujutro. Ljudi su morali bježati. Grabeći što su mogli. Onda su došli šabihi [milicioneri privrženi režimu] i odnijeli prozore, kablove... sve", prisjeća se Abu Hamed, 70-godišnji Sirijac koji živi tačno na drugoj strani ulice koja je označavala liniju razdvajanja između Wadi al Jouza i susjednog naselja. Uniformirani ljudi u samo tri dana sravnili su s zemljom oko 100.000 kvadratnih metara.

Okolna poljoprivredna zemljišta takođe pokazuju strašno naslijeđe ove vrste pomame za pljačkom koju je režim pokrenuo. Cesta koja vodi od Maarat al Numana do sela Maar Shammarin puna je starih maslinika od kojih je ostalo samo odsječeno deblo zabijeno u zemlju, niz rupa koje podsjećaju na kratere na površini Mjeseca.

Više od hiljadu ovih stabala ukradeno je od Mohameda Mutaza, starog 61 godinu. “Neki su bili stariji od 200 godina”, ističe. "Prodavali su ih kao ogrjev. Nisu bili ni svjesni vrijednosti tako stare masline", dodaje.

Devastacija i pljačka velikih regija u zemlji postala je jedan od najvećih izazova za nove vlasti u Damasku, trenutno nesposobne pružiti dom za gotovo 7,4 miliona prognanika koliko je zemlja brojala krajem prošle godine.

Studija koju je prije nekoliko dana objavila grupa Syrian Response Coordinators, koja je istraživala glavni grad i ruralna područja Damaska, Idliba, Hame, Homsa, Halepa i Deir Ezzora, procjenjuje da je najmanje 65.000 domova i stambenih blokova u tim područjima sravnjeno sa zemljom, a više od 113.000 je pretrpjelo štetu koja ih čini nenastanjivim.

U Qabounu, guverner Maher Marwan, bivši pobunjenik sa sjedištem u Idlibu, satima je slušao pritužbe stanovnika. Na kraju je, zatrpan zahtjevima, morao zaključiti hiljadu puta ponovljenu rečenicu posljednjih sedmica. "Ništa što se dogodi u budućnosti ne može biti gore od onoga što smo doživjeli za vrijeme režima", izjavio je. Mantra za koju se slažu svi stručnjaci ima vrlo kratak rok trajanja.