Čipuljići selo malo

Predsjednički i parlamentarni izbori u Srbiji planirani su za kraj ove ili početak 2027-e. Osim ako se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne popišmani. Izbori u Bosni i Hercegovini su raspisani početkom oktobra. Izborna kampanja zvanično nije počela, ali svi vide da jeste. Ništa nije slučajno. Povratak Vučića pradedovskim korenima u selo Čipuljići kod Bugojna je kameleonski početak kampanje. Na njegovom porodičnom izvoru iskrsnuo je skupa bosanski jatak Dodik s istim ciljem. Vučićeva posjeta BiH je nezvanična. Posjetu "prekodrinskoj braći" dvojac tretira kao posjetu jednoj od srpskih zemalja. Gluho bilo. Prečani su srpski naziv za Srbe preko Drine, nisu im ga drugi nadjenuli da im napakoste. Smeta im što u geografskom smislu u Srbiji žive Srbijanci, a u BiH bosanskohercegovački Srbi. Priglupo je pitanje zašto niko ne zove Usamu Zukorlića i Sulju Ugljanina Srbijancima nego bošnjačkim liderima? Odgovor je prost. Zato što su Bošnjaci u Srbiji priznata nacionalna manjina. Bosanskohercegovači Srbi su konstitutivan narod, a po Dejtonskom sporazumu i privilegovan narod u BiH. Ko fol poštuju teritorijalni integritet BiH, ali Drina nije granica??? Srbija je međudržavnu granicu sa BiH priznala i potpisala u Dejtonskom sporazumu. Čak ju je i Rusija garantovala. Suverenitet Bosne i Hercegovine je zabranjen pojam u srpskoj javnoj komunikaciji iako su i taj ključni državni atribut potpisali u Dejtonu. Poslije svega što je Srbija napravila u BiH niko ne očekuje otamo izraze ljubavi, kako palamudi predsjednik Srbije. Očekujemo da poštuju ono što su oni potpisali i međunarodni sudovi presudili, a Ujedinjene nacije i progresivne zemlje potvrdile. Neka se svojim lažima međusobno zabavljaju koliko hoće na unutrašnjem planu.

Dva oka u glavi

"Dva oka u glavi" Vučić i Dodik su posjetili pasivne krajeve u Federaciji BiH i Rs. Što bi Mladić reko: "Tamo nema puno srpskog življa". Zašto ga nema nisu objašnjavali. Obećali su bratsku pomoć, ali nisu rekli da im pomoć i treba zato što neko već decenijama u njihovo ime vodi pogubnu nacionalnu politiku "Srbovanje ludom radovanje." Srpski svet je upravo to. Velika Srbija je prepakovana. Dodik svoje separatističke namjere otvoreno iskazuje, dok se Vučić jadno prikriva populističkom i demagoškom pričom u koju niko ne vjeruje. Slatkorječivost predsjednika Srbije je namijenjena naivnim. Dodik plaća javnim novcem iz budžeta američke lobiste da mu ishode nezavisnost Republike srpske. Vučić odlično zna šta Dodik radi, podržava i pomaže ga na svaki mogući način. "S kim si, takav si."

Činjenice ubijaju Dodikov fursat

Dodik je i pred Vučićem bezobrazno provocirao:

- Mi im kažemo ne postoji bosanskohercegovačko kulturno nasljeđe nego postoji srpsko kulturno nasljeđe, hrvatsko kulturno nasljeđe i tursko kulturno nasljeđe. Bošnjaci su mlada nacija koja nije imala priliku da napravi nešto vrijedno u tom pogledu."Pitanje za dva oka u glavi" je ako je Srbija bila pod Turcima 500 godina zar ona ne baštini tursko kulturno naslijeđe? Više je turcizama u srpskom jeziku nego u bosanskom. Da su Turci svake godine uništili po jedan spomenik srpskog kulturnog naslijeđa ne bi nijedan ostao. Zato je tokom agresije bošnjačka i muslimanska baština sistemski razarana, da bi joj zametnuli tragove postojanja. Dodik i Vučić bi morali pažljivo pročitati tajni velikosrpski program "Načertanije" koji je napisao ministar unutrašnjih poslova Kneževine Srbije Ilija Garašanin 1848-e. Ministar navodi da treba posrbljavati "Bošnjake istočnog veroispovedanija" u Bosni i Hercegovini. Valjda im je Ilija znao da tu Srba nije bilo čim je zapisao da pravoslavne Bošnjake treba preobratiti sa političkim ciljem stvaranja srpskog korpusa i budućeg pripajanja BiH Srbiji. Ko je mlada "nacija"? Činjenice ubijaju Dodikov fursat.

Pjesma Bošnjaku

Podsjetimo se stihova Safet-bega Bašagića u "Pjesmi Bošnjaku" iz 1891-e:

Znaš Bošnjače,

Nije davno bilo,
Sveg' mi svijeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire.

Niko u BiH ne poziva Srbe da se vrate u identitet pradjedovski kao što oni druge pozivaju lažući do iznemoglosti. Prema tvrdnjama rahmetli Muhameda Filipovića familija Vučića iz Čipuljića je cincarskog porijekla. Dobrovoljno su se asimilirali u Srbe. To je bilo njihovo pravo i izbor, ali nemaju pravo nikome držati lekcije o porijeklu i identitetu. Brojke kazuju da se entitet Rs ubrzano prazni, a i Srbija je poluprazna, dok voždovi nasrću da otmu i pripoje dijelove drugih država u nekom novom geopolitičkom "miješanju karata." Nisu uspjeli tenkovima ni najtežim zločinima da razore BiH, a još uvijek gaje suludu nadu da će u miru pripremiti teren da ostvare cilj.

Oluja u Mrkonjić Gradu

U Mrkonjić Gradu, koji se nekada zvao Varcar Vakuf, obilježena je godišnjica sjećanja na Srbe stradale u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja". Manifestaciju su osmislili i organizirali zajednički vlade Republike srpske i Srbije. Na prvom mjestu nažalost, nije pijetet prema žrtvama izbjeglicama. Na sceni su revizionistički i manipulativni narativi. Historijski dokumenti potvrđuju da je radi vojničkog poraza 1995-e evakuaciju i povlačenje iz paradržavne tvorevine Republike srpske krajine u Hrvatskoj naredio vrh njenog rukovodstva na čelu sa predsjednikom Milanom Martićem, kasnije osuđenim za ratne zločine. Milan Babić, prvi predsjednik te samoproglašene kvazirepublike, 2004-e na suđenju u Haškom tribunaliu (ICTY) priznao je krivicu za progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i uputio javno izvinjenje radi zločina nad hrvatskim civilima. Izvršio je samoubistvo.

Gluho glamočko

Ovakav početak izborne kampanje najavljuje da se bitka za naklonost birača neće voditi na ekonomsko-socijalnim programima, planovima za novo zapošljavanje i ostanak mladih, veće plate i penzije, moderniju infrastrukturu, usluge i općenito bolji život građana, nego na ostrašćenim etnonacionalističkim sukobljavanjima koja su i ranije uglavnom preovladavala. Režimlijama odgovara proizvodnja haosa da bi zametnuli tragove lošeg rada, a posebno da izbjegnu odgovornost. Zato opet lažu k’o nekad. Haotično obnašanje vlasti je bila ključna karakteristika mandata. Vladajuće stranke u BiH pronalaze krivce u njihovim partnerima u vlasti. Zar se nisu dobrovoljno uhvatili u koaliciono kolo?! Oni su krivi što im je kolo "Gluho glamočko". Za Dodika i Čovića znamo kako dvolično igraju. Njihovo domunđavanje neprekidno traje dok se lažno kefaju. Kao primjer mogu poslužiti radikalno suprotstavljeni stavovi o uzrocima i posljedicama akcija "Oluja" i "Bljesak". Nije im važno što podgrijavaju i truju međuetničke odnose. Važno je homogenizirati svoje biračko tijelo, da bi priskrbili još četiri godine za komercijalni i koruptivni patriotizam. "Naši" pogubljeni Troj(k)anci počeli su nemušto glumiti opoziciju. Oni su nešto htjeli, ali im partneri nisu dali. Režimlijama nije bilo mrsko kada su ih stranci nametnuli nečuvenim pravnim i političkim nasiljem. Sada bi isti loši glumci iznova htjeli izaći na daske koje im život znače. Ako građani opet izaberu iste likove, onda ih zaslužuju. Narodna izreka kaže "sam pao sam se ubio".