Ukoliko jedan od dva predložena Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine bude usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH, Milorad Dodik neće moći biti pravomoćno presuđen. I ne samo Dodik već svi optuženi pred Sudom BiH koji čekaju drugostepenu presudu ili čiji će se predmeti naći pred Sudom BiH.

Prvi je na redu Prijedlog zakona o Sudu BiH zastupnika Naše stranke Predraga Kojovića, kojeg će Zastupnički dom razmatrati na sjednici zakazanoj za 28. maj. Dan kasnije, 29. maja, delegati u Domu naroda PSBiH bi također trebali razmatrati istoimeni zakon, ali ovaj put na prijedlog HDZ-ove Marine Pendeš.

Nema izjavljivanja žalbi na presude

Zajedničko za oba prijedloga je da umanjuju postojeće ovlasti Suda BiH, te da bh. pravosuđe uvode u potpunu neizvjesnost. Kojović se pri tome potrudio i da svojim prijedlogom zacementira diskriminaciju utvrđenu zaključkom VSTV-a iz 2015. godine kojima je uskraćeno pravo rada u pravosudnim institucijama ženama sa hidžabom.

Suština oba prijedloga je osnivanje Apelacionog odjeljenja Suda BiH kao zasebne institucije. Ukoliko se jedan od dva ponuđena prijedloga usvoji, Tužilaštvo BiH neće moći izjavljivati žalbe na presude Suda BiH, odgovarati na žalbe, zastupati optužnice na pretresu, predlagati mjere ili na bilo koji način učestvovati u drugostepenom postupku.

Naime, Zakonom o Tužilaštvu BiH je propisano da je Tužilaštvo BiH organ nadležan za provođenje istrage za krivična djela za koja je nadležan Sud BiH, te za gonjenje počinilaca pred Sudom BiH. S obzirom na to da bi Apelaciono odjeljenje bilo potpuno nova institucija, bez izmjena postojećeg Zakona Tužilaštvo BiH neće biti u prilici voditi postupke pred tom institucijom. A s obzirom na to da te izmjene nisu predložene u paketu sa zakonskim rješenjima koja će se razmatrati ove sedmice, moguće je, pa čak i potpuno izvjesno, da će se eventualno usvajanje takvih izmjena opstruisati.

To će u praksi značiti da, primjera radi, Tužilaštvo BiH neće moći učestvovati u drugostepenom postupku koji se vodi protiv Milorada Dodika, što posljedično vodi u situaciju da Dodik neće moći biti pravomoćno presuđen.

Zajedničko za oba prijedloga je i reduciranje ovlasti Suda BiH kada su u pitanju predmeti organizovanog kriminala i korupcije. Prema postojećem Zakonu, Sud BiH je nadležan za "krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom BiH i drugim zakonima BiH", te za krivična djela koja "mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu BiH, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za BiH ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice van teritorije datog entiteta ili Brčko distrikta BiH".

Šteta velikih razmjera

Prema prijedlogu Marine Pendeš, Sud BiH bi bio nadležan samo za krivična djela počinjena na teritoriju dva entiteta ili jednog entiteta i Brčko distrikta, te ukoliko je nastala šteta "velikih razmjera", što ostavlja prostor da se Sud BiH proglasi nenadležnim za predmete po kojima je do sada postupao. Slična odredba je propisana i Kojovićevim prijedlogom, s tim što bi prema njegovom prijedlogu Sud BiH mogao postupati po krivičnim djelima propisanim entitetskim zakonima tek ukoliko je njima prouzrokovana "ozbiljna ekonomska šteta ili šteta velikih razmjera po BiH".

Prema prijedlogu Marine Pendeš, sjedište Apelacionog odjeljenja bilo bi u Istočnom Novom Sarajevu, dok bi prema prijedlogu Predraga Kojovića to bila općina Pale. U oba slučaja bi Apelaciono odjeljenje napustilo već opremljene prostorije u Sarajevu. Kada bi se nova institucija smjestila u nove prostorije, gdje bi te prostorije bile, koliko bi novca za njih bilo izdvojeno i kako bi se taj novac izdvojio, nepoznanica je.

Zakon o Sudu ili sudovima

Kojović je u svoj prijedlog integrisao i član 14. koji se odnosi na "Oznake pripadnosti", a kojim je propisano da sudije i svi uposleni u Sudu BiH i Apelacionom odjeljenju "ne smiju isticati bilo kakve oznake ni sadržaje vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti. To bi u praksi značilo da bi Kojović zakonom zabranio ženama sa hidžabom da rade u Sudu BiH i Apelacionom odjeljenju, što je praksa koju je VSTV uveo još 2015. godine, ali tek zaključkom.

Nije dostavio Kojović ni mišljenje Direkcije za evropske integracije, iako se radi o zakonu za koji tvrdi da je "evropski". A da nije "evropski", jasno je i pticama na grani i to ne samo zbog spornog sadržaja već zbog činjenice da Evropska komisija od BiH uopće nije tražila Zakon o Sudu BiH već Zakon o sudovima, kojim bi se formirao vrhovni sud BiH.

Usvajanje ovakvih zakona pod izgovorom puta ka članstvu u Evropskoj uniji i dobijanja datuma za otpočinjanje pregovora nanijelo bi nesagledivu štetu vladavini prava u BiH i funkcionalnosti državnih pravosudnih institucija. To je isuviše visoka cijena za pokušaj kreiranja percepcije o ostvarenom velikom napretku na evropskom putu i kvačici u CV-u pojedinih diplomata.