Hormuški tjesnac nije niti zavjesa niti barijera koja se jednostavno otvara i zatvara. Ova strateška enklava, epicentar energetske krize koja se nadvija nad svijetom, više podsjeća na pastu za zube. Saobraćaj je naglo stao kada se proširila vijest o napadu SAD-a i Izraela na Iran, jer su brodarske kompanije i osiguravajuće kuće uvidjele opasnost čak i prije nego što je započela iranska odmazda protiv brodova ili energetskih postrojenja. Međutim, njegovo ponovno otvaranje bit će mnogo sporije i kompliciranije, čak i ako se ostvare najoptimističnije prognoze. Čak i da rat na Bliskom istoku završi danas, svijetu bi i dalje bili potrebni mjeseci da vrati barem privid normalnosti u snabdijevanju naftom.
Bit će potrebno vrijeme da se opet pokrenu trenutno neaktivna postrojenja, poprave oštećena i organizira pomorski saobraćaj svih brodova – njih oko 2.000 – koji su trenutno blokirani u Perzijskom zaljevu. Premija rizika zadržat će se u cijenama nafte i gasa, što odražava šok kakav nije viđen decenijama. Potpuni oporavak industrije neće se mjeriti mjesecima, već godinama. Upravo ovog utorka, Katar se pozvao na višu silu kako bi objavio da neće moći ispuniti svoje dugoročne ugovore o snabdijevanju s Kinom, Južnom Korejom, Italijom i Belgijom u periodu od pet godina.
U samo tri sedmice, ovaj preokret uzrokovao je porast cijene sirove nafte Brent za 45 posto i porast cijene prirodnog gasa za 70 posto. Ponovno otvaranje ove strateške transportne tačke hitno je pitanje za svjetske ekonomije, a posebno za SAD. Donald Trump, odlučan da otvori Hormuški tjesnac, suočava se s međuizborima u novembru i riskira pokretanje krize koja već pogađa Amerikance direktno po džepu, jer plaćaju više cijene benzina i dizela.
- Prvo, postrojenja su zatvorena i trebat će vremena da se nastavi proizvodnja. Također će morati popraviti infrastrukturu oštećenu u napadima, poput gasnog postrojenja Ras Laffan u Kataru. Uz to, morat će očistiti Perzijski zaljev od brodova koji su tamo usidreni - objašnjava Jorge Leon, analitičar u konsultantskoj firmi Rystad Energy. Svaki od ovih izazova nosi zastrašujuće cifre. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da je više od 40 lokacija energetske infrastrukture u devet različitih zemalja pretrpjelo "teška ili vrlo teška" oštećenja, što će uzrokovati početna kašnjenja u nastavku isporuke.
Nestašica koja će trajati godinama
Prema energetskoj konsultantskoj kući Vortexa, situacija se promijenila "od logističkog poremećaja do strukturnog nedostatka snabdijevanja koji će trajati nekoliko godina". Osim toga, kašnjenja u tekućim projektima proširenja smanjit će predviđeno povećanje globalnih proizvodnih kapaciteta tečnog prirodnog gasa (LNG) za 2028. godinu za 28 miliona tona godišnje. Kuvajtu će trebati oko četiri mjeseca da oporavi proizvodnju, navode vlasti te zemlje.
Što se tiče nafte, promet kroz Hormuški tjesnac u prosjeku je iznosio samo dva tankera dnevno tokom protekle sedmice. Protok nafte kroz tjesnac pao je za 98 posto, kao i proizvodna aktivnost u zemljama poput Saudijske Arabije, Kuvajta, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su sada iscrpile svoje skladišne kapacitete. Goldman Sachs napominje da su se zalihe nafte koje se nalaze u tankerima blokiranim u Perzijskom zaljevu povećale za 74 miliona barela od 27. februara, "što sugerira da se proizvođači u Zaljevu približavaju granicama svojih kapaciteta za skladištenje na moru".
Kada se Hormuški tjesnac ponovno otvori, nafta koja je već utovarena na brodove bit će prva u prodaji, dok se istovremeno opet pokreću proizvodne operacije i sanira šteta. VLCC (Very Large Crude Carrier – Vrlo veliki tanker) može prevesti oko dva miliona barela, a supertanker do četiri miliona. Vrijedan teret, procijenjen na 400 miliona dolara po trenutnim cijenama, žurno će napustiti Perzijski zaljev, iako ne bez prethodne navigacije kroz očekivane saobraćajne gužve. Zapravo, 2.000 brodova i oko 20.000 mornara trenutno je blokirano u Zaljevu, stoji u izvještaju Arsenija Domingueza, generalnog sekretara Međunarodne pomorske organizacije (IMO), agencije Ujedinjenih nacija za pomorska pitanja, objavljenom prošle sedmice.
- Neće to biti samo pitanje isplovljavanja. Bit će potrebna koordinirana akcija sistema kontrole pomorskog saobraćaja - objašnjava Emilio Rodriguez-Diaz, direktor Odjela za navigacijske nauke, tehnike i brodogradnju na Univerzitetu u Cadizu u Španiji i stručnjak za pomorsku sigurnost. Dakle, baš kao što kontrolori leta upravljaju vazdušnim saobraćajem, tako se mora organizirati i pomorski saobraćaj – zadatak koji u Hormuškom tjesnacu obavljaju Iran i Oman. Poređenja radi, Gibraltarskim tjesnacem svakodnevno prolazi oko 300 brodova, što ga čini najprometnijim pomorskim prolazom na svijetu, a koordiniraju ga kontrolni sistemi Španije i Maroka. To je jedno plovilo svakih pet minuta, što je dvostruko više saobraćaja nego što je ranije zabilježeno u Hormuškom tjesnacu.
Ono što se već smatra najgorom krizom snabdijevanja naftom u historiji istaknulo je ranjivost energetske infrastrukture Bliskog istoka i rizik koji predstavlja visoka koncentracija proizvodnje i skladišnih kapaciteta sirove nafte u ovoj regiji, piše El Pais.
- Sada očekujemo da će donosioci odluka obnoviti više nivoe strateških rezervi nakon ponovnog otvaranja tjesnaca i da će tržišta u dugoročne cijene uračunati sigurnosnu premiju - zaključuju iz Goldman Sachsa.



