John Mearsheimer, ugledni teoretičar međunarodnih odnosa, ističe da ni Iran ni Sjedinjene Države ne žele otvoreni rat jedni protiv drugih, unatoč retorici i izoliranim vojnim akcijama.
Prema njegovom mišljenju, primarni pokretač eskalacije nije neposredni američki interes za rat, već izraelski pritisak na Washington.
Izrael, smatra Mearsheimer, vidi u Iranu ključnu prijetnju svojoj regionalnoj poziciji i vlastitoj sigurnosti, te nastoji uvjeriti SAD da preuzmu agresivniji kurs koji bi unaprijedio izraelske ciljeve.
Mearsheimer naglašava da Trump, iako sklon demonstraciji sile, ne može jednostavno vojno prisiliti Iran da prihvati maksimalističke zahtjeve Izraela.
Svaka direktna konfrontacija s Iranom nosila bi rizik od šireg regionalnog sukoba i ozbiljnog ugrožavanja američkih interesa, što dovodi do paradoksa: administracija javno pokazuje odlučnost, ali istovremeno želi izbjeći dugotrajan rat.
Iz Mearsheimerove perspektive, američka politika prema Iranu često je oblikovana vanjskim pritiscima, posebno izraelskim, a ne racionalnim procjenama američkih strateških interesa.
To stvara situaciju u kojoj SAD mogu biti uvučene u sukob koji formalno ne žele, dok retorika o "zaštiti saveznika" ili "sprječavanju nuklearnog programa" služi kao političko opravdanje.
Mearsheimer upozorava na strukturalni problem američke vanjske politike: kada saveznici s maksimalističkim zahtjevima diktiraju tempo i ciljeve intervencija, SAD riskiraju eskalaciju sukoba bez jasnog vojnog ili političkog cilja, posebno u kontekstu Irana.
Konflikt koji se čini nametnutim Izraelom može lako prerasti u dugotrajan i nepredvidiv rat, s visokim troškovima za američku politiku, vojsku i regionalnu stabilnost.


