"Navodno, jednom prilikom Tito je džemom slabije kvalitete poslužio tadašnjeg generala Franju Tuđmana, radi čega je ovaj oficir dobio višednevnu, iscrpljujuću dijareju. Tada se, kažu priče, Tuđman zavjetovao da će kad-tad dokinuti Titovu Jugoslaviju" napisao je te ratne godine, samo onako kako je to on znao, Karim Zaimović.

 Život i djelo Karima Zaimovića nadilaze vrijeme u kojem su nastali. Iako je sa samo 24 godine napustio ovaj svijet, njegova  zrelost nije se mogla mjeriti brojem godina, već dubinom uvida i snagom kojom su svoje okruženje pretvarali u smisao. Bio je pisac, novinar, hroničar kulture i, iznad svega, intelektualna snaga čiji je razvoj bezdušno prekinut u opsadi Sarajeva. Njegova smrt bila je jedan od najvećih gubitaka za bosanskohercegovačku kulturu. Iza sebe, ostavio je naslijeđe koje odbija da utihne.

Njegovo ime danas je sinonim za genijalnost koja je cvjetala u sjeni rata. Rođen u Sarajevu 1971. godine, Karim je od najranijih dana pokazivao iznimnu znatiželju i talent. Dok su njegovi vršnjaci otkrivali svijet kroz igru, on ga je upijao kroz crtež, strip i, nadasve, pisanu riječ. Taj rani poriv za stvaranjem nije bio samo dječija zanesenost, već tada se mogao osjetiti nagovještaj sistematičnog i duboko promišljenog uma.

Njegov razvojni put bio je ubrzan, kao da je predosjećao da mu vrijeme nije saveznik. Nakon završene Prve gimnazije i kratkog boravka na Akademiji likovnih umjetnosti, upisao je studij komparativne književnosti. Međutim, njegova stvarna škola odvijala se izvan formalnih institucija. Sa nepunih 15 godina počeo je raditi na Radiju Sarajevo, a uskoro su njegovi tekstovi o filmu, stripu i kulturi postali nezaobilazno štivo u najuglednijim medijima širom bivše Jugoslavije – od sarajevskih Dana i Oslobođenja do splitske Slobodne Dalmacije i slovenske Mladine. U svijetu u kojem se autoritet sticao godinama i iskustvom, Karim je bio fenomen – mladić čija je analitička oštrina i erudicija bila ravna najiskusnijim kritičarima.

Ključni trenutak u kojem se njegov novinarski dar prelio u čistu književnost dogodio se tokom opsade Sarajeva. U godinama kada je grad bio sveden na puko preživljavanje, Karim je na talasima Radija ZID, u emisiji "Josif i njegova braća", stvarao jedan paralelni, unutrašnji svijet. Iz tih radijskih priča, emitovanih 1993. i 1994. godine, posthumno je nastala njegova jedina zbirka – "Tajna džema od malina".

Ova knjiga nije tek puki bijeg od ratne stvarnosti. Ona je postala precizna mapa jednog drugačijeg, introspektivnog Sarajeva koje se nije moglo vidjeti u stranim ratnim izvještajima. Dok su kamere bilježile vanjsku destrukciju, Karim je svojim perom bilježio unutrašnje pejzaže grada i njegovih stanovnika. U njegovim pričama, granica između stvarnosti i fantastike postaje porozna. Misteriozni ljudi koji hodaju po sarajevskim krovovima, tajanstveni portreti koji oživljavaju ili agenti koji tragaju za tajnom vječnog života nisu bili pokušaj da se ignoriše stvarnost granata i snajpera. Naprotiv, bili su njegov način da progovori o apsurdu te stvarnosti, da kroz fantastične motive istraži ljudsku psihu pod ekstremnim pritiskom.

Upravo u tom spoju leži njegova najveća književna snaga. Zaimović je uspio ono što rijetkima polazi za rukom: podigao je novinarsku formu, sažetu i preciznu, na nivo visoke književnosti. Njegov stil je jasan, bez suvišnih ukrasa i patetike, ali istovremeno duboko slojevit i ispunjen značenjem. On nije romantizirao rat, on ga je dekonstruisao iznutra, pokazujući kako se duh grada i njegovih ljudi odupire ništavilu kroz maštu, humor i intelekt. Dva nedovršena romana koja su ostala iza njega svjedoče o raskoši ideja i svjetova koje je tek namjeravao stvoriti.

Tragični kraj došao je 1. augusta 1995. godine. Geler granate prekinuo je život i stvaralaštvo koje je bilo u punom zamahu. Nakon trinaestodnevne borbe, Karim Zaimović je preminuo 13. augusta, u 24. godini života. Njegova smrt postala je još obavijenija velom mita zbog gotovo jezivog predskazanja u njegovoj posljednjoj priči iz zbirke, koja je ostala bez naslova, gdje glavni junak strada na gotovo identičan način. Taj detalj nije dokaz natprirodnog, već potresno svjedočanstvo o tome koliko je duboko bio svjestan krhkosti života u gradu u kojem je smrt bila svakodnevna pojava.

Godinu dana nakon njegove smrti, prijatelji, porodica i kolege osnovali su Fondaciju "Karim Zaimović", koja i danas stipendira mlade talente iz oblasti kulture i novinarstva. Na taj način, njegovo ime nije postalo samo uspomena, već aktivna sila koja nastavlja da podržava ono za što se i sam zalagao – stvaranje smisla tamo gdje prijeti besmisao.

Karim Zaimović bio je žrtva rata. Njegov odlazak predstavlja nenadoknadiv intelektualni gubitak. Kako je i sam vjerovao, "pisanje nije takmičenje, već pretvaranje ništavila u smisao". Kroz zbirku "Tajna džema od malina", on nam je ostavio mapu unutrašnjeg grada – mapu koja nam i danas pomaže da razumijemo ne samo Sarajevo pod opsadom, već i neuništivu snagu ljudskog duha. Svojim kratkim životom dokazao je da zrelost duše i intelekta ne poznaje godine, te da je ponekad jedan kratak, ali briljantan život dovoljan da osvijetli put generacijama koje dolaze.

"Kako je on i sam rekao, svijet je "veliko tkanje i u njemu ništa nije slučajno.. U tom tkanju mi smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom, u kojoj možda i ima reda, ali je on od više vrste, linije koje se, dakle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću".