Ako bi krajnje nepažljivim i nesmotrenim mogli nazvati nekoga ko ne uči iz svima očitih tuđih grešaka, kako nazvati onoga ko nije u stanju naučiti bilo šta čak ni iz vlastitih, više puta ponovljenih, grešaka koje su imale teške, čak i smrtonosne, posljedice. Naročito kada se te greške tiču ne jedne individue već čitavog društva. Možda kriminalno neodgovornim? Neopisivo glupim? Samoubilački i ubilački nastrojenim? Ili možda tek kriminalno neodgovornim?
Svaku od ovih navedenih karakteristika pokazuju nedavne odluke kako Federalnih tako i kantonalnih kriznih štabova i vlada kada je riječ o upravljanju pandemijom koronavirusa. Ponovo gledamo iste one greške s početka godine kada je, pogotovo u Kantonu Sarajevo, otezano i prolongirano uvođenje lockdowna od strane kriznog štaba i Premijera, a sve zbog političkih kalkulacija, što je na kraju zdravstveni sistem u Sarajevu dovelo skoro do granice pucanja te prouzrokovalo smrt više od 600 građana. Uzalud se pokušavalo upozoriti da je situacija već kritična, da je tzv. Britanski soj koronavirusa u punom zamahu, da se treba zatvarati a ne otvarati, politički prioriteti i interesi Vlade Kantona Sarajevo bili su važniji za vlast Trojke a što su na kraju svojim životima platile stotine građana Sarajeva.
Nažalost danas nam se ponavlja ne isto, nego daleko gore. Delta soj koronavirusa koji, nakon što je poharao Indiju te postao dominantan širom planete, danas hara Bosnom i Hercegovinom i dovodi do eksplozivnog rasta oboljelih, naročito u Sarajevu. Najstrašnija karakteristika Delta soja, osim toga što je mnogo zarazniji, jeste ta da je i daleko opasniji za maloljetnike i djecu a što nažalost ignoriraju krizni štabovi koji su donijeli odluku o potpunom povratku djece u školske klupe od 1. septembra, kao da virus ne postoji. Čak i da Delta soj ne posjeduje takve opasne karakteristike, koronavirus se danas širi najviše među nevakcinisanim a gotovo svi ispod 18 godina u Bosni i Hercegovini nisu dobili vakcinu, što ih čini najugroženijom populacijom.
No ako znamo da je od Delta soja u Indoneziji sedmično umiralo više od 100 djece, da je napunio pedijatrijske odjele u Velikoj Britaniji, da je većina oboljelih u Sjedinjenim Američkim Državama u kategoriji tinejdžera te da trenutno u Izraelu većinu zaraženih čine djeca između 5 i 9 godina (jer su maloljetnici stariji od 12 godina vakcinisani), odluka da se škole poptuno otvore, bez kombiniranog modela ili online opcije, zvuči naprosto nevjerovatno.
A šta tek reći na orvelijanske pozive iz Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo Saudina Sivre, institucije i osobe kojoj većina građana ne bi dala da čuva dvije nacrtane ovce, da se "roditeljima ne treba dopustiti da odlučuju hoće li djeca ići u školu ili ne". Dobro jutro Staljine!
Teško je reći šta je gore, kukavičluk federalnog kriznog štaba koji je oprao ruke od predstojeće katastrofe tako što je dopustio kantonima da rade po svom nahođenju ili stalno insistiranje nadležnog ministarstva odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo da djeca pošto-poto krenu u škole. Smjernice federalnog kriznog štaba su pritom krajnje nebulozne jer predviđaju četiri stepena uzbune ali ostavljaju mogućnost da se ide redovno u školu čak i pri najvišem četvrtom stepenu, kada je virus praktično van kontrole. Možda je ponajgori kukavičluk pokazan odlukom da se svakoj od škola ostavi na volju da provodi odgovarajuće mjere po svom nahođenju jer se iz takve odluke naslućuje želja nadležnih za bijegom od odgovornosti. Ko će biti odgovoran kada sutra-prekosutra dođe do masovnog širenja virusa među učenicima, djeca, roditelji, škole ili nadležni krizni štabovi i vlast koja donosi sulude odluke? Koga će se prozivati ako ne daj Bože, bude hospitalizirane djece ili ako dođe do smrtnih slučajeva? Da li će krizni štabovi i Vlada KS preuzeti odgovornost ili će kao i početkom ove godine sve svaliti na doktore, zdravstvene ustanove ili ovaj put škole, direktore i nastavno osoblje?
Inače, nemoguće je ne primjetiti da postoje čitave grupacije koje želi po svaku cijenu da se vrate u normalu mada normale nema već dvije godine. Takvi su spremni obmanjivati i sami sebe i svoja čula vida i sluha u slijepoj nadi, uprkos svim činjenicama, da koronavirus nije tako opasan ili da neće biti opasan za njihovu ali i tuđu djecu. To možda i jeste bilo tačno na početku (ako zanemarimo opasnim multisistemski upalni sindrom kao posljedicu preležane korone), no s Delta sojem, koji je daleko opasniji po djecu nego orgnialni soj iz Wuhana, to više nije tako.
Danas su u opasnosti prije svega nevakcinisani a to su kod nas ogromnom većinom djeca koju se suludom odlukom o obaveznom povratku u klupe te izostavljanju opcija za kombinirani ili online model, namjerava do kraja izložiti virusu i svim njegovim još nedovoljno istraženim možda i trajnim posljedicama.
