Evropska komisija razmatra ideju da se državama koje žele postati članice to i omogući. Ali, bez prava veta!

Ideja je odmah naišla na pomiješane reakcije.

Crna Gora, koja je - trenutno - najbliža ulasku u Uniju od trenutnih 27 država, nije baš voljna pristati.

Ukrajina, zbog koje se tumbaju i ova pravila EU, kao i bi, ali...

Ostale države, posebno balkanske, ili su kao za ili šute. Posebno je indikativna šutnja Turske, države koja već decenijama "pregovara" o ulasku u EU, a nikad dalje nije od tog čina!

Iako je sva priča o "prilagođavanjima" pravila za ulazak u EU pokrenuta zbog Ukrajine, već činjenica da se niko ozbiljno ne bavi Turskom, baca posebno svjetlo na svu priču.

Jer, tek je Turska politička i vojna sila Evrope, koja bi svojim ulaskom mogla napraviti kvalitativnu razliku!

Još je Ahmet Davutoglu, prije neke dvije decenije, govorio da bi s Turskom, EU bila istinski geopolitički faktor u svijetu.

No, evropski su lideri, posebno "liberalni", dajući šlagvort "narodnjacima", učinili sve da Turska ne bude dio priče o daljem širenju Unije.

Ništa bolje nije prošao ni zapadni Balkan!

Već smo u 24. godini kako je ovom regionu obećano članstvo. Ako se reformira.

Chris Patten, nekadašnji komesar za proširenje Unije, dao je najbolji opis tog procesa. "Mi se pretvaramo da im vjerujemo da se reformiraju, a oni se pretvaraju da se reformiraju".

Čak i kada se reforme provode prema uputama iz Brisela, nađe se barem jedan "trojanski konj" koji sve to blokira.

Makedonija je najbolji primjer!

Već 25 godina ta država ima status kandidata za ulazak. I? Gdje je?

Država je morala promijeniti i ime, pa je postala Sjeverna Makedonija, nakon ucjene iz Grčke. Istina, ušla je u NATO, ali to nije poboljšalo njene izglede za evropsko članstvo.

Nakon Grčke, blokade su postavili Bugari, koje su na to 'nagovorili' Francuzi. Oni traže da se bugarska manjina ugradi u makedonski ustav.

U Bugarskoj ustav ne poznaje postojanje manjina, iako je 10-ak posto stanovništva te zemlje turske nacionalnosti! (Bilo ih je mnogo više, ali su ih Bugari u "demokratizaciji" 90-ih protjerali!)

Ukrajina bi se trebala priključiti EU čim prije. To je, kažu i u Briselu, zahtjev američkog predsjednika Donalda Trumpa, kako bi se postiglo "mirovno" rješenje.

Cijena za to je predaja teritorija koje je Rusija okupirala, ali i neulazak u NATO. (Ako smo mislili da je Dejton nešto najgore što se bilo kome u Evropi moglo desiti, dobili smo "utjehu"!)

Da bi bilo koja država ušla u EU, postojećih 27 članica mora dati pristanak. U Francuskoj je on uslovljen referendumom, a slične odredbe - kao mogućnost - predviđene su i u jednoj Nizozemskoj.

I konačna odluka donosi se na Evropskom vijeću, vrhovnom tijelu EU koje čine šefovi država ili vlada aktuelnih članica ovog bloka.

Tu se, a ne na Vijeću Evrope, kako nam uporno pogrešno tvrde čelnici Naše stranke Sabina Ćudić, Edin Forto i Peđa Kojović, jednoglasno mora reći da je neka država nova članica! Takvo što desilo se zadnji put prije 13 godina, ulaskom Hrvatske.

Šta god da rekli u Briselu, ni to se proširenje nije pokazalo produktivnim.

Nema države u Evropi sa više ministara u proteklih 5-6 godina da su hapšeni, privođeni, zatvarani, smjenjivani... od Hrvatske.
Uz to, snažni rast ekstremne desnice u našeg zapadnog susjeda indicira da je ona rastući problem za evropski 'liberalno-demokratski' poredak.

Prezauzeti s usponom ekstremne desnice u Evropi i fokusirani na obaranje neofašističke vlasti Viktora Orbana u Mađarskoj, evropski zvaničnici ne žele ni gledati na očiti problem!

Orban možda i ode u aprilu s vlasti, ali problem ne nestaje u Hrvatskoj. Naprotiv!

Tek, misli li iko sa 'dvije čiste u glavi' da je zvanični Zagreb odustati od svog prava veta u EU i pustiti u članstvo jednu Crnu Goru, Srbiju, a pogotovo Bosnu i Hercegovinu?!

Makar to članstvo značilo reducirana prava u odlučivanju u institucijama EU. Barem u prvoj fazi.

Brisel jeste izašao s zanimljivom idejom kojom nastoji oživjeti i inovirati proces pristupanja. Ali ključni problem - konsenzus po tom pitanju unutar 27 država - nije ni načet.

U teoriji postoji pravilo kvalificirane većine EU kojom se donose odluke.
To pravilo kaže da najmanje 55 posto država članica (trenutno najmanje 15 od 27 država) i najmanje 65 odsto ukupnog stanovništva EU treba glasati "za".

Ovo pravilo primjenjuje se u okviru Vijeće Evropske unije, tijela koje čine resorni ministri država - članica (neka vrsta "vlade") i koristi se za većinu zakonodavnih odluka, posebno u oblastima unutrašnjeg tržišta, okoliša, energetike i migracija.

Pravilo ne važi za pitanja vanjske politike, na primjer. A proširenje je upravo to. A konačna odluka o prijemu novih članica u rukama je Evropskog vijeća, a ne Vijeća EU!

U praksi, Evropsko vijeće ima već djelatan princip 'pasivne manjine'.

To znači da jedan šef države ili premijer može biti odsutan u trenutku glasanja o nekom problemu.

Zadnji (ako ne i jedini) put to se desilo 14. decembra 2023. godine. Orban je napustio 'na trenutak' sjednicu Evropskog vijeća kada se glasalo o otvaranju pristupnih pregovora s Ukrajinom. "Na kafu".

Brisel je tu "kafu" platio 9 ili 10 milijardi eura Mađarskoj. Ovih dana ta se odluka preispituje na Evropskom sudu pravde i svi priznaju, manje ili više, da je bila pogrešna!

Tek, postoji način, ali postoje i mehanizmi za osporavanje i blokade.

Proširenje, pokazalo se toliko puta, jeste kompleksno. Ali je mnogo više instrument za blokade tog procesa.

Već smo napisali kako to Bugarska radi. I ima podršku Brisela za to!

Kada je Bosna i Hercegovina potpisala i prihvatila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), prije 18 godina, otvorio se jedan bizarni problem!

Po SSP-u, BiH je imala nekakvu obavezu u vezi pjenušavih vina. Koje ne proizvodimo! Odnosno, ako ko i proizvodi, to je minorno! Godinama su trajala natezanja i birokratske zavrzlame. Ali je u suštini, Hrvatska bila problem!

Ona je ulaskom u EU 2013. morala istupiti iz Sporazuma o slobodnoj trgovini država zapadnog Balkana (CEFTA). A Hrvatska to nije htjela!

Nakon osam godina, postignut je "kompromis". Na štetu Bosne i Hercegovine!

I takvih primjera, da kandidatki koji žele u EU, moraju pogaziti i vlastite zakone i međunarodne sporazume, je bezbroj.

Pominjemo dosta Hrvatsku.

Njen ulazak u EU nije se pokazao spektakularno dobrim. Za EU. Za Hrvatsku, naravno, jeste!
Ona se postavila kao ključni faktor za zapadni Balkan. Evropski lideri ni ne kriju da im je Andrej Plenković prva i finalna adresa za sva pitanja ovog regiona. Šta on kaže, to - najčešće - bude politika EU.

A Plenković je onaj što je pogazio Ustav Hrvatske, isključio iz procesa odlučivanja Grad Zagreb i doveo Marka Perkovića Thompsona u centar glavnog grada Hrvatske da se opet prolama "Za dom spremni"!

I sada je on adresa i za BiH!

Naravno da je legitimno pitanje kako smo i to dopustili, ali otom potom!

Neko će reći da je legitimno da EU o svim pitanjima prvo konsultira svoje članice. Naravno! Na kraju krajeva i mora jer svaka članica ima veto!

No, šta je s drugima?

Da nešto u toj 'legitimnosti' ne štima vidimo svaki dan.

Kada je neki evropski zvaničnik, osim Plenkovića i Orbana, imao susret s Miloradom Dodikom?

Ko je bio zadnji evropski komesar koji je pričao s Dodikom? I kada?

EU ima svoju "crnu listu" na kojoj je i nelegalni predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.

Ali oni nisu i zvanično na "crnoj listi". A ona je, inače, kada je BiH u pitanju, na snazi do kraja marta ove godine.

Kada je prije dvije godine, po prvi put na period od dvije godine, produžen, uslov je bio da se Dodik tu ne nađe.
A uslov je postavio Plenković. A podržao Orban!

Bit će zanimljivo pratiti kako će izgledati nova odluka o sankcionim mehanizmu EU za BiH, nakon 31. marta ove godine.

Živimo u vremenima kada se stvara novi svjetski poredak.

Evropa je rastrzana između želja i fobija. Oni bi da budu akter, ali ne mogu. A imaju sve preduslove da budu! Ali, šta ćete, 425 miliona Evropljana ima 'panični strah' od 20 do 25 miliona muslimana!

U historiji, 'preslaganja' na geopolitičkoj sceni dolazila su nakon krvavih ratova.

Evropska unija je na pravom ispitu sada. Iskustvo nas uči da su priče o proširenju rezultirale novim zastojima i blokadama tog procesa.

Ako je to i sada slučaj, onda je đavo došao po svoje.

EU je pred sve jasnijim izborom: raskinuti s birokratskim i ideološkim okovima, odmah, bez prava glasa, primiti Tursku, Ukrajinu, preostale balkanske države i Moldaviju! I čvršće se uvezati s Velikom Britanijom. Time postaje geopolitički faktor!

Treća (vojna!) sila svijeta!

Ili krvariti.

Treće nema.