FOTOGRAFIJE: Velija Hasanbegović
„U srednjem vijeku stanovala je feudalna gospoda u utvrđenim dvorovima, koji su imali oblik tvrđave. Tih utvrđenih dvorova nestalo je nakon turske okupacije Bosne. Njih su Turci pretvorili u gradove i u njih smjestili svoje posade. Turska feudalna gospoda (spahije) gradila je po svojim imanjima posebne kamene dvorce ili kule na više bojeva (katova), u njima stanovala i iz njih se po potrebi branila. Takvih objekata, koji u arhitektonskom pogledu zaslužuju posebnu pažnju, bilo je nekada do preko tri stotine na području Bosne i Hercegovine.
Ali kako te kule daju malo prostora za stanovanje, građene su u tu svrhu posebne zgrade u neposrednoj blizini kule, takozvani odžaci ili konaci. I tih objekata bilo je dosta u ovim dvjema zemljama. Kule su se dizale uvis, a odžaci su se sterali u širinu. Kula je uvijek građena na više spratova, a odžaci (konaci) su redovito jednospratne zgrade. Osnovica kule je s vrlo malom iznimkom kvadrat, rjeđe pravokutnik, a u odžaka uvijek pravokutnik. I kule i odžaci ostavili su traga u našoj geografskoj nomenklaturi, a tako isto i u narodnoj pjesmi.“ Tako je, vrlo jednostavno, veliki Hamdija Kreševljaković objasnio šta su i otkud kule po Bosni, kako su nastale, ko ih je gradio, ali i ko ih je rušio.
Kreševljaković u svom radu „Kule i odžaci u BiH“ spominje i kulu u Žepi. Onu na koju je prva asocijacija fotografija ukrajinskih pripadnika snaga UN-a kako poziraju nasmiješeni dok iza njihovih leđa gori Redžep-pašina kula. „Žepa leži uz istoimenu rijeku, lijevu pritoku Drine, u kotaru Rogatica. Na lijevoj obali te rijeke stoji već odavno napuštena kula nekog Redžep-paše. Zidana je od tesanog kamena. Ima tri kata, dva s puškarnicama, a treći, najgornji, s kaminom za stanovanje. Osnovica joj je kvadrat sa stranicom od 6 m, a visoka je do 13 m“, piše prvi bošnjački akademik Kreševljaković o kuli koja danas stoji uspravna, obnovljena i uređena.
Redžep-pašina kula nalazi se stotinjak metara ispod središta Žepe, ispod džamije i nekadašnje škole. Sagrađena je na tri kata, a smatra se da je njezino prizemlje nekada služilo kao tamnica. Prema nalazima stručnjaka, osnovica je kule nešto veća od šest metara, dok je sama kula visoka oko 15 metara. Zidovi su joj od tesanog, odnosno rezanog kamena, debljine jedan metar. Prva dva kata kule očigledno su služila za odbranu, jer se na tim njenim dijelovima nalaze puškarnice, dok je treća etaža bila namijenjena za stanovanje. Na trećem katu nisu samo prozori nego i kamin, a neobično je da je ulaz u kulu na visini od tri metra.
Kao i kada je obližnji most u pitanju, tačnih informacija i dokumenata o gradnji kule i onome ko ju je podigao nema pa se i dalje pronosi legenda kako je ono što je ovdje zidala prokleta Jerina razorio i zauzeo Redžep-paša.
Kula nije prvi put gorjela onda kada su se ispred nje slikali pripadnici Ukrajinskog bataljona UN-ovih snaga koji su je trebali čuvati zajedno sa stanovništvom Žepe. Nekoliko je puta bila meta dušmana, u Drugom su je svjetskom ratu minirali četnici iz okolnih krajeva nakon što se u nju, tražeći spas od pokolja, sklonila grupa Žepljaka.
U kasnu jesen 1941. godine četnici predvođeni Rajkom Čelonjom upadaju u žepska sela iz pravca Srebrenice, a druge četničke jedinice iz pravca Rogatice. Vojno sposobni Žepljaci, njih 500 do 600, predvođeni lokalnim efendijom, odlučuju se za proboj prema Rogatici, ostavljajući nezaštićene civile. Na osnovu autentičnih svjedočenja i kasnijih analiza na osnovu statističkih podataka s popisa, zaključuje se da je u Žepi ubijeno oko hiljadu Bošnjaka, što je veliki broj na ukupnu populaciju od 3.000 stanovnika. Prvi je put kula temeljito obnovljena 1968. godine, kada joj je vraćen prvobitan izgled. Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašena je 2007. godine.
