U našem podcastu "U prvom licu" gost je Zlatko Lagumdžija, ambasador Bosne i Herceegovine pri UN-u.

S ambasadorom smo razgovarali o brojnim pitanjima.

Između ostalog, s obzirom na to da je, kroz obrazovanje, napravio rane kontake sa SAD-om, pitali smo ga kako ga je to odredilo i šta je najvažnije što je naučio.

- Shvatio sam, doživio Ameriku. Poprilično me je oblikovala. Postoji riječ "cheating", varanje, to je katastrofa. Kada sam mom prijatelju, koji sjedi iza mene na času, na času matematike sklonio rame da vidi od mene, jer sam bolje znao od njega, on me je pogledao zgranuto kao da sam mu šamar opalio, i rekao mi "I'm not cheating". Veća riječ je "lieing". To sam naučio i u politici, i u životu, to učim svaki dan – nemoj lagati, reci neću, ne mogu, ali nemoj lagati. A kod nas je žabokrečina puna "cheatera" i "liera". Mi imamo čak izraz "kako ga je ušaltao", šta to znači? Znači da ga je nešto prevario slagao, i to wow. "Šaltanje" je nacionalni sport, i treba pokušati djelovati prosvjetiteljski - naveo je Lagumdžija.

Dodao je da ga nije strah "ne biti političar".

- Plašim se u politici nerealizovanih osoba, koje u politici preko noći postanu nešto. a prije toga su bili "niko i ništaa. Bila su to ratna vremena, sjećam se, moja mati je znala Radovana Karadžića iz Društva pisaca. Jednom je na radiju bila vijest da on ide u Ženeu avionom na pregovore. Moja majka je rekla 'neće ovo nikako na dobro!'. Možete misliti kakav se svijet njemu otvorio, let i pregovara u ime naroda. On je, jednostavno, iz opanaka, dođao na 10.000 metara i sebi umislio da je čovjek misije. Zato smatram da je važno da se političkom bave realizovani ljudi – naglasio je on.

Lagumdžija je bio ministar vanjskih poslova i predsjedavajući Vijeća ministara, 2001- 2002. Bio je to period Alijanse za promjene. Vlasti koja je oformljena pod tutorstvom međunarodne zajednice. Pitali smo ga kako danas iz ove perspektive gleda na taj period, a bilo je to o vrijeme Pogorelice, izručivanja Alžirske grupe, hapšenje i prebacivanje u Hag rahmetli generala Mehmeda Alagića...

Zastupnici SDP-a glasali su za Zakon o prebivalištu. Na njegovu pogubnost ukazivali su tada koalicija Prvi mart na čijem je čelu bio Emir Suljagić i srebrenička udruženja.

"Protjerivanje koje nije uspjelo uz pomoć puške sada će uspjeti uz pomoć bošnjačkih zastupnika".

Lagumdžiju smo pitali i da li je SDP, na čijem je čelu tada bio, napravio katastrofalnu političku grešku, čije posljedice su najviše osjetili povratnici u RS-u jer je njihova sloboda kretanja isporučena direktno u ruke MUP-a RS-a, a što se direktno odrazilo i na broj ljudi koji su tamo glasali, tako da imamo sve manje zastupnika u NSRS-u, odbornika u općinama.

Kao ambasador BiH pri UN-u, ima direktan uvid u način na koji svijet vidi našu zemlju. Prema njegovom mišljenju, najveći potencijal Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima su ljudi.

Izuzetno dobro poznaje Milorada Dodika. Nekada ga je čak i oslovljavao i sa Mićko, bili su bliski. Dok jedni tvrde da je žestoki nacionalista, proruski čovjek koji ima zadaću da ruši državu BiH, drugi pak smatraju da sve to radi samo da bi zaštitio svoje bogatstvo. Lagumdžija nam je kazao koji je Dodik pravi – onaj "Mićko", nacionalista, proruski čovjek ili bogataš?

- On je čovjek koji je prošao sve faze, ruske, američke, evropske… Nije nacionalista po svojoj prirodi, on je jedan primitivac, varalica, on kao seoske lole mota šibice okolo i to vrlo uspješno radi. On je baraba koji misli na sebe. Vidio sam da ga Aca Lukas zove paprika. Pokojni Željko Kopanja je čovjek koji je pripitomio Dodika. Odlazak Željka Kopanje je početak propasti Dodika. Mi smo ušli u neku raspravu i onda je Kopanja rekao 'Daj ba Mile, gdje ćeš Zlatku te folove, nije ti ovo pijaca na Kaptoli, paprike iz Lijevče polja'. A ja onda 'O čemu ti pričaš', kaže ti on meni 'Pusti ti njega, on je navikao još kad je studirao paprike iz Lijevče polja nosio u Zagreb, špricama ih punio vodom, ne bi li bilo teže'. E to je Mile, ta paprika - zaključio je on.

Cijeli intervju gledajte na našem YouTube kanalu.