Itamar Ben-Gvir, izraelski ultradesničarski političar i čelnik stranke Jevrejska snaga, već je mnogo puta posjetio dvorište džamije Al-Aqsa. Ali nikad kao ministar u izraelskoj vladi. To je ono zbog čega je posjeta novog šefa sigurnosne službe te zemlje u utorak velika opasnost. Poslao je signal da su elementi unutar izraelske vlade odlučni srušiti historijski status quo koji je stoljećima održavao mir, na ovaj ili onaj način. S kobnim posljedicama.
Aranžmani statusa quo skup su dogovora koji su omogućili trima velikim religijama da održe relativni mir. Oni su formalizirani Berlinskim ugovorom, potpisanim između Osmanskog Carstva i evropskih velikih sila 1878. godine. Padom Osmanskog carstva nakon Prvog svjetskog rata, Hašemitska dinastija preuzela je dužnost čuvara džamije Al-Aqsa. Trenutni skrbnik je jordanski kralj Abdullah II.
Sporazum predviđa da se samo muslimanima dopušta molitva u Al-Aqsi, dok je nemuslimanima dopušteno posjećivati Al-Aqsu pod nadzorom Waqfa, zajedničkog jordansko-palestinskog islamskog trusta koji upravlja poslovima džamije. Jevreji, prema ovom shvaćanju, mogu obavljati molitvu uz Buraqov zid, ili ono što je na engleskom poznato kao Zapadni zid. U međuvremenu, izraelske vlasti zadržavaju sigurnosni nadzor nad džamijom.
U prošlosti su visoki izraelski političari (i izraelske sigurnosne službe) razumjeli potrebu očuvanja statusa quo - nakon što je Izrael osvojio Jeruzalem 1967., tadašnji ministar odbrane Moshe Dayan naredio je jevrejskim uljezima da napuste Al-Aqsu i vratio ključeve Waqfa. Isto se odnosi i na vjerski establišment. Glavni rabinat Izraela jasno je dao do znanja da Jevreji ne bi trebali posjećivati "Brdo hrama" - ili ono što muslimani zovu Al-Haram al-Sharif - jer njegov sveti status znači da je to bezbožno učiniti.
Međutim, tokom godina Izrael je ignorirao ovaj delikatni dogovor i zaobišao Vakuf. Izraelske snage, religiozni Jevreji i visokopozicionirani krajnje desničarski političari više su puta napadali džamiju, a od 2017. upadi su postali organizirani dnevni obilasci.
U historiji Izraela nekoliko je političara smatralo shodnim ugroziti status quo, no samo su se dvojica istaknula.
Prvi je bio Ariel Sharon. U septembru 2000. (tada još kao opozicionar) upao je u dvorište u društvu šest članova Knesseta i 1000 izraelskih policajaca. Ovaj događaj je bio šokantan. Palestinci su ga vidjeli kao vrlo provokativan i neosjetljiv na svetost džamije. To je izazvalo drugu Intifadu, ustanak u kojem je poginulo 3000 Palestinaca i 1000 Izraelaca. Tri godine pristup je bio ograničen.
Kada je Sharon izabran za premijera, ponovno je otvorio Al-Aqsu za jevrejske posjetitelje, kao i za muslimane. Od tada je status quo postojano potkopavan. U teoriji, prema sporazumu, Jordan ima potpunu kontrolu unutar granica kompleksa džamije. U praksi, izraelske sigurnosne snage, kada sam posljednji put posjetio dvorište, bile su sveprisutne, s uredom unutar dvorišta sjeverno od Kupole na stijeni i vodom stacioniranim nasuprot ispred džamije. Pretpostavljam da je unutar Al-Aqse bilo oko 40 policajaca ili vojnika.
Dva vojnika nosila su automatske puške i opremljeni nečim što je izgledalo kao suzavac. Prišao sam i pitao što rade. “Ovdje smo samo da zaštitimo,” odgovorio je jedan. "Mi posebno štitimo religiozne Jevreje. Muslimani su nesretni kad dođu." U blizini je grupa od 20-ak religioznih Jevreja ulazila u dvorište s jugozapada, nesigurno se krećući, često gledajući u Kupolu na stijeni. Predstavio sam se i pitao šta rade. Mladić po imenu Joshua s riđom bradom odgovorio je: "Tamo gore je Brdo hrama. To je bilo mjesto jevrejskog hrama. Nadamo se da će jednog dana postojati još jedan hram."
Tokom posljednja dva desetljeća status quo je postojano potkopavan. Takozvane jevrejske grupe 'Brda hrama' sada zahtijevaju pristup svetom mjestu, a njihovi upadi, koji se sada događaju gotovo svakodnevno i koje štiti izraelska policija, predstavljaju flagrantno kršenje statusa quo i uzrok su napetosti u Istočnom Jeruzalemu i šire. Napredak koji je ostvarila vjerska cionistička koalicija na nedavnim izborima stvorio je više napetosti. Bezalel Smotrich iz Stranke vjerskog cionizma i Ben-Gvir njihovi su prvaci. Otuda i zapaljiva posjeta u utorak.
Palestincima je posjeta Ben-Gvira kulminacija desetljećima stare strategije izraelske države i desničarskih grupa da "judaiziraju" grad i oslobode ga izvorne palestinske baštine. Jedan zvaničnik vakufa koji upravlja Al-Aqsom rekao mi je da "Izrael polako povlači autoritet iz Waqfa." Naveo je primjere. “Morate obavijestiti izraelske vlasti ako želite nešto ofarbati. U jednom nedavnom slučaju, inženjer je otišao u istočni dio džamije s vodoinstalaterom da promijeni zahrđalu vodovodnu cijev. Policija mu je rekla da stane i traži dopuštenje. Taj inženjer i vodoinstalater privođeni su na desetine puta“, kazao je, nastavivši: "Pukla je vodovodna cijev. Izraelska policija nije dozvolila Vakufu da je odmah zamijeni. Vode je nestajalo nekoliko dana. Izraelska policija ne dopušta Vakufu da pričvrsti vatrogasne hidrante s vodovodnim cijevima. Ne dopuštaju nam kopati ispod staza. Htjeli smo pričvrstiti mali komad drveta na stepenice kako bismo olakšali pristup vodi. Policija se umiješala. Izraelska policija također je zabranila traktore, čime se ometaju radovi na održavanju.“
U međuvremenu, rekao je, sam Izrael nastavlja s arheološkim iskapanjima i pokušao je izgraditi najmanje 20 tunela ispod džamije. Službenik mi je također rekao: "Stalno hapse vakufske stražare. Ako se protive doseljenicima da uđu. Ako hodaju blizu doseljenika. Pucali su gumenim mecima na vakufske stražare koji nisu ništa radili. Gađači su ih u oči. To ne može biti slučajno.“
Izraelske snage u potpunosti kontroliraju marokanska vrata (Bab al-Magheriba) kroz koja ulaze nemuslimani, što znači da stražari Vakufa nemaju ovlasti spriječiti izraelsku vojsku da uđe na mjesto: ovo je očigledno kršenje statusa quo.
Izraelski napadi na džamiju al-Aqsa datiraju iz 1967. kada je okupiran istočni dio grada, zajedno sa Zapadnom obalom i pojasom Gaze. Posljednjih su godina izraelske snage napale Al-Aqsu u nekoliko navrata, a policija je upala u molitvenu dvoranu Al-Qibli i napala vjernike: još jedno ozbiljno kršenje sporazuma o statusu quo. Prema jednom visokom jordanskom zvaničniku: "Izrael se sve više odnosi prema Arapima kao prema stanarima koji će na kraju biti deložirani, umjesto kao prema pravim susjedima."
Prije nego što sam otišao, posjetio sam urede Vakufa kako bih intervjuirao šeika Azzama al-Khatiba, direktora Islamskog vakufa (Vjerske zadužbine) i poslova Al-Aqse u Jeruzalemu. Vojnici su me zaustavili na vratima, a zatim mi mahnuli da prođem kad je službenik došao do mene da me dočeka. Khatib, snažno građen čovjek u tamnom odijelu, rekao je: "Petnaest stotina godina smo se molili u Al-Aqsi."
Rekao mi je: "Izrael ozbiljno radi na promjeni historijskog statusa quo. Spriječava rad džamije. Postoje mnoge sigurnosne barijere na obodu. Izraelske sigurnosne snage nalaze se po cijeloj Al-Aqsi i po cijelom dvorištu. Oni mogu spriječiti ulazak kome god žele. Zatvaraju muslimane. Zaustavili su više od 20 velikih projekata.“
"Al-Aqsa je zgrabljena željeznom šakom," nastavio je Khatib: "Ovdje u Jeruzalemu oslanjamo se na skrbništvo kralja Abdullaha. Ovo mjesto je sastavni dio islamske teologije i vjerovanja. Ono predstavlja vjeru gotovo dvije milijarde muslimana. Kralj Abdullah i svi Hašemiti su potomci Poslanika. Oni nikada neće dopustiti da Izrael ili bilo ko drugi kontroliše džamiju. Ne daj Bože ako Izrael promijeni status quo. To bi dovelo do vjerskog rata koji bi se proširio daleko izvan džamije Al-Aqsa."
Peter Oborne osvojio je nagradu za najbolji komentar 2022. i 2017. a također je proglašen freelancerom godine 2016. na dodjeli nagrada Drum Online Media za članke koje je napisao za Middle East Eye. Također je proglašen kolumnistom godine British Press Awardsa 2013. Dao je ostavku na mjesto glavnog političkog kolumnista Daily Telegrapha 2015. Autor je nekoliko knjiga a ovaj je članak objavio na portalu Middle East Eye.
