Antičko doba je značajno po izgradnji mnogobrojnih vila različitih tipova i sadržaja; bilo da se radi o vilama na seoskim imanjima ili u blizini naselja, odnosno u gradu. Neke od ovih vila čine komplekse sa velikim brojem objekata koji su služili vlasniku za stanovanje, poslugu, ostave njihovih poljoprivrednih proizvoda i za neposrednu proizvodnju.

Tipološka klasifikacija rimskih vila mogla bi se svrstati u nekoliko grupa, zavisno od statusa vlasnika, klime, položaja i namjene, a u tom smislu se pojavljuje veći broj tipova po istraživanju dr. Adnana Busuladžića (“Rimske vile u BiH”). Razlikujemo seosku i gradsku vilu (villa rustica i villa urbana).

Ukoliko je vila građena u zoni kontinentalne klime ona je zatvorenog tipa, a ukoliko je građena u zoni mediteranske klime, onda ima trijemove i atrije. Posebnu vrstu čine vile koje imaju centralni koridor, ili su ti koridori sa strana. Sigurno lijep izgled imaju vile koje imaju unutrašnji peristil, ali koji može biti i na vanjskoj fasadi kao trijem. U gradovima su građene vile rezidencijalnog karaktera, dok su na selima one imale ekonomsko-proizvodnu namjenu.

Osim toga, vile mogu imati veći broj prostorija i biti bogato ukrašene. Imamo i vile zbijenog/kompaktnog i razuđenog sistema gradnje. Naposljetku, postoje vile koje su utvrđene zidovima (castrum). Na našim prostorima je pronađen veliki broj različitih tipova vila i to na preko stotinu pedeset lokaliteta, od kojih su sigurno najznačajniji: Vila na lokalitetu Dračeva strana kod Bileće, koja čini kompleks sa velikim brojem objekata opasanim zidom.

Ovaj kompleks je imao poljoprivredni karakter pošto su pronađeni arheološki ostaci koji to potvrđuju. Dvorište je bilo nepravilnog oblika. Osim toga, brojni ostaci stakla, fresaka i keramike govore da je vila na Dračevu bila ukrašena, a sagrađena je negdje između 1. i 2. stoljeća.

Vila u Mogorjelu

Vila u Mogorjelu je u početku imala poljoprivredni, a kasnije samo stambeni značaj. Antički lokalitet Mogorjelo je najpoznatije poljoprivredno dobro iz antičkog doba koji ima oblik castruma. Nalazi se u blizini Čapljine. Kompleks Mogorjela je u obliku pravougaonika koji okružuju zidovi i na svakom uglu se nalaze tornjevi – kule, od kojih je jedna kružnog oblika. S obzirom na to da je Mogorjelo imalo oblik castruma, unutar njega su bile dvije komunikacije koje su se presijecale – cardo i decumanus. Glavna vrata – Porta Principalis – bila su posebno ukrašena.

U sklopu kompleksa je bila i villa rustica (fructuaria) koja se koristila za preradu poljoprivrednih proizvoda (proizvodnja ulja od maslina). U blizini je bila stambena zgrada – habitatoria. Velika palača je bila u južnom dijelu utvrde. Vila ima podove ukrašene mozaicima a zidove obložene mramorom. Trijem na spratu imao je korintske stupove. Ova vila je bila savremeno opremljena s instalacijama, bazenom i centralnim grijanjem. Međutim, ovo područje su Vizigoti zapalili u 4. stoljeću, i postalo je državni posjed. Kompleks je napušten u 5. stoljeću, a onda su izgrađene dvije manje bazilike, jedna uz drugu. Mogorjelo je i danas jedan od najznačajnih antičkih lokaliteta.

 

Vila Mali Mošunj i vila na Ilidži

Vila Mali Mošunj ima posebno lijepo riješen atrium s peristilom. To je vila četverougaonog oblika. Na glav - nom ulazu nalazio se trijem iz koga se stupalo u ostale prostorije vile. Nađen je veći broj arheoloških ostataka, stakla i novčića i najvjerovatnije je vila nastala u prvoj polovini 4. stoljeća. Posebno je zanimljiva vila u Ljusini kod Bosanske Krupe, koja je imala prostorije za stanovanje, ostave i prostorije za poslugu.

Pojedini objekti ovog kompleksa su građeni po sistemu koridora koji su spajali krila zgrade, a uz ove koridore se nalazio niz prostorija. Sudeći na osnovu arhitektonskog rješenja, vjerovatno je korištena u stambene svrhe, a osim toga u jednom od objekata su ostaci malih termi (tepidarium, frigidarium i ostalo). Međutim, nije bilo nikakvih ostataka ukrasnih mozaika ili zidnog slikarstva bez obzira što je imala vjerovatno reprezentativni značaj.

Posebno je značajna i vila koja podsjeća na utvrđenje, na lokalitetu Ilidža kod Sarajeva. Građena je u nekoliko faza od 1. do 4. stoljeća. Kompleks je arhitektonski riješen tako da su prostorije grupirane oko centralnog atrija, dok se na istočnoj strani nalazi portik. Objekat je građen od kamena različitom tehnikom zidanja. Podovi su ukrašeni mozaicima, a zidovi fresko-slikarstvom. Krov je bio pokriven tegulom.