Dragan Čović od oktobra 2018. godine nastoji izmjene Izbornog zakona prikazati kao pitanje opstanka ili nestanka hrvatskog naroda u BiH. No i ptice na granama već znaju da Čovićeve akrobacije nisu borba za hrvatski narod već “spašavanje vojnika Dragana” u koje je spletom stranačkih okolnosti uvučena i Republika Hrvatska. Nažalost, Hrvatska se srozala na to da u vrh svoje vanjskopolitičke agende postavi “političku karijeru Dragana Čovića”.

Protekle tri godine u hrvatskoj javnosti apsolutno dominira teorija po kojoj su Hrvati u Bosni i Hercegovini ugroženi, majorizirani, diskriminirani, marginalizirani itd. Građani Hrvatske koji možda ne poznaju ustavno uređenje, a još manje političke prilike u Bosni i Hercegovini, vjerovatno i vjeruju u takvu teoriju. Međutim, cijela konstrukcija počela se rasplinjavati nakon snimka u kojem Dragan Čović stoji za govornicom u Narodnoj skupštini Republike srpske i izgovara: “Čuvajte Republiku srpsku!”

Ova je slika poprilično razjarila hrvatsko društvo, inače u većini pasivno prema pitanjima Bosne i Hercegovine. Čini se da je Čović nesvjesno započeo “delegitimizaciju legitimnog”. Nekoliko medija, na čelu s najčitanijim portalom Index, napisalo je poprilično oštre tekstove na Čovićev račun. Index je napao pod naslovom Dragan Čović danas je održao monstruozan govor u Banja Luci, a autor Gordan Duhaček naglašava da Čoviću ne smeta ubijanje Hrvata u RS-u i njihovo diskriminiranje danas, te utvrđuje kako Čović ovakvom retorikom pruža podršku politici bosanskih Srba, koja uključuje secesionizam i negiranja Genocida. U nizu tekstova i reakcija ističe se i članak Indexa pod naslovom Plenkovićev čovjek i Dodikov potrčko koji je od gorljivog komunista postao domoljub i podnaslovom koji vrišti na Čovića: U socijalizmu se potpisivao ćirilicom, u ratu naručivao logoraše kao ćevape.

Situaciju je Čović morao peglati sastankom s premijerom Plenkovićem, koji je dan ranije tvrdio “da nije vidio govor Čovića”, u što je jako teško povjerovati. Prije da nije znao šta reći pred novinarima jer je i sam svjestan do koje se mjere Čović uvalio te je radije pričekao da zajedno probistre odbranu. Odlučili su se za klasičan pristup: “Čovićeva izjava je pogrešno tumačena.” Zatim su koristili i sine quo non političkog migoljenja u mulju: “Izjava je izvučena iz konteksta.”

Ustvari je ovo tek pokazatelj do koje mjere Čovićev interes utječe na hrvatsku vanjsku politiku. Slična situacija, ako ne i gora, dogodila se kada je Dragan Čović s bivšim hrvatskim veleposlanikom u BiH Del Vecchiom bio na proslavi neustavnog praznika Dana Republike srpske. Pod ogromnim pritiskom javnosti Plenković je povukao veleposlanika iz Bosne i Hercegovine, ali u isto vrijeme bio i prisiljen braniti stranačkog kolegu, što je u javnosti dodatno utjecalo na njegov kredibilitet.

Jednosmjeran pogled na stanje u Bosni i Hercegovini iz Zagreba nije nikako dobar, niti za položaj bosanskih Hrvata niti za proces pregovora o novom izbornom zakonu. Naime, prodavanjem priče u kojoj su Hrvati majorizirani u Bosni i Hercegovini zanemaruje se činjenica da su na federalnoj i državnoj razini Hrvati u većini slučajeva ili ravnopravni ili nadmoćni. Naime, u Vijeću ministara raspored je poznat, po tri ministra iz reda Hrvata, Srba i Bošnjaka te jedan iz reda Ostalih. U Vladi Federacije BiH sjedi devet Bošnjaka i pet Hrvata. Imenovanje Vlade od 2018. uspješno blokira upravo HDZ BiH, koji time pokazuje da je priča o majoriziranosti podvaljena besmislica, jer kako će se nešto blokirati ako si preglasan i diskriminiran?!

Podsjećanja radi, prema posljednjem popisu stanovništva u BiH, u Federaciji živi 70,40 posto Bošnjaka i 22,43 posto Hrvata. Situacija je šokantna ako se pogleda broj direktorskih pozicija. Naime, Hrvati imaju 17 direktora na državnom nivou, naspram 16 direktorskih pozicija Bošnjaka, a slično je i sa zamjenicima direktora jer i Bošnjaci i Hrvati drže po 18 pozicija. Međutim, prema Čoviću je nebitno što drže više od trećine vlasti u državi jer on nije član Predsjedništva BiH. Ako zagrebemo ispod površine takve isprazne retorike, postaje jasnije da Čoviću ovakva pozicija idealno odgovara, što je bošnjačka politika prozrela i na to upozorila.

Naime, trenutnom se situacijom Hrvati homogeniziraju oko HDZ-a BiH, koji nikad nije bio jači te skoro da i nema opozicije. Ujedno, HDZ BiH dobiva ogromnu i snažnu podršku iz Hrvatske, dijelom zato što već drugi mandat vlast obnaša njihova sestrinska stranka. Kolika je ta pomoć konkretna, govori činjenica da je u novom proračunu za 2022. Republika Hrvatska udvostručila stavku za Hrvate u BiH koja sada iznosi oko 20 miliona eura. U Hrvatskoj često nezadovoljstvo građana izazove činjenica da na Baniji niti jedna kuća nije obnovljena nakon potresa, ljudi žive u kontejnerima, glavni grad je u ruševinama, a država daje 40 miliona kuna za bolnicu u Mostaru.

Gledajući namjenu novca koji se izdvaja, može se zaključiti da nije riječ o pomoći Hrvatima u BiH već pomoći HDZ-u u BiH. Time postaje jasnije zašto Čović suštinski ne želi promjenu Izbornog zakona. Odnosno, on je želi, ali isključivo ako lično postane ustavna kategorija i ako će sa 100 posto sigurnošću biti izabran te pride zadržati sve do sada zauzete pozicije uz neograničenu mogućnost blokiranja svega kroz Dom naroda.

U “kuhinji” koja neprestano izmišlja nove izraze i teorije o ugroženosti Hrvata nedavno je izašla brutalna laž kako je navodno bosanskim Hrvatima “ukradena” pozicija člana Predsjedništva BiH, a pregovorima bi ista trebala biti vraćena te zbog toga ne pristaju na rekonfiguraciju ovlasti Doma naroda. Neko bi u “kuhinju” trebao javiti da takva fiksna i zagarantirana prava imaju samo nacionalne manjine. Ipak, aspiracija da uživaju prava manjina do sada su uspješno krili eufemizmom “konstitutivnost naroda”.

Prema tome, bošnjačka strana apsolutno se ispravno postavila u Neumu i općenito u pregovorima, što očigledno počinje uviđati i međunarodna zajednica, kod koje se naslućuje distanca prema megalomanskim zahtjevima HDZ-a BiH. Otprilike onakva kakvu gađenjem pokazuju šokirani građani Hrvatske slušajući Čovića koji poručuje negatorima Genocida da “čuvaju Republiku srpsku”.