Kada je američka glumica Susan Sarandon 2011. godine nazvala Benedikta XVI. nacistom, bila je to rečenica koja ga je pratila godinama jer je odrastao pod Trećim Reichom.

Joseph Ratzinger došao je na svijet 1927. godine u vrlo religioznoj i tradicionalnoj bavarskoj porodici. Njegov otac, istog imena, radio je kao seoski policajac. Bio je  konzervativan čovjek koji je zbog svog dubokog katoličanstva odbacivao nacionalsocijalističku ideologiju i njen neopaganski aspekt. Rano je penzionisan jer nije želio nastaviti služiti u režimu koji nije odobravao.

Koliko znamo, Ratzinger stariji nikada se nije pridružio stranci i bio je čitatelj časopisa Der gerade Weg (Ravni put), koji je u danima Weimarske Republike upozoravao na opasnost koju predstavlja Hitler, "agitator, delinkvent i mentalno poremećen."

Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, otac budućeg pape nije dijelio snove o pobjedi velikog dijela stanovništva. Bio je uvjeren da je Hitler Antikrist i da njegov trijumf nikako ne može biti trijumf Njemačke. Rat je, naravno, poremetilo njegov život i život njegove porodice. Njegovi sinovi, Joseph i Georg, koji su ušli u sjemenište, bili su prisiljeni napustiti ga 1941. kada je taj objekat pretvoren u bolnicu.

Tada dolazi do jedne od najkontroverznijih epizoda u životu Benedikta XVI. Sa četrnaest godina izvadio je iskaznicu Hitlerjugenda, što je tada bila obaveza čim se navrši ta dob. U suprotnom, roditelji prijestupnika morali su platiti novčanu kaznu, a mogli bi završiti i u zatvoru.

Mladi Ratzinger, dakle, svojim opredjeljenjem nije iskazivao nikakvu političku preferenciju. Ispunio je uslov za dobivanje stipendije za nastavak studija. Nacističke  ceremonije nisu ga zanimale, kao ni paravojne vježbe. Grupa kojoj je pripadao, zajedno s ostalim sjemeništarcima, ubrzo se raspala zbog "nedovoljnog broja članova". To objašnjava zašto nikad nije obukao uniformu Jugenda.

Pripadnost Hitlerjugendu nije nužno značila identificiranje s nacizmom. U to je vrijeme usuditi se biti prigovarač savjesti bilo jednako sebi potpisati smrtnu presudu.

Ubrzo nakon toga, u dobi od šesnaest godina, Ratzinger nije imao drugog izbora nego pridružiti se vojsci. Vojni rok odslužit će kao pomoćnik u Münchenu, u protivzračnoj odbrani. Njegov je zadatak bio otkriti neprijateljske letjelice putem radio lokatora i prenijeti informacije artiljeriji.

No, on je tu fazu proživio kao sretnu fazu jer je, nakon ispunjenih obveza, mogao raditi što god je htio: “Bila je grupa predanih katolika koji su uspjeli organizirati čak i vjeronauku, a mogli smo ići u crkvu s vremena na vrijeme. vrijeme. Paradoksalno, to mi je ljeto ostalo u sjećanju kao jedno sjajno razdoblje”.

U međuvremenu, svi su bili svjesni, u većoj ili manjoj mjeri, užasa koncentracijskih logora. Kad je Ratzinger stariji tajno slušao emisije BBC-ja, njegova supruga Maria ga je zamolila da pazi na glasnoću radija: "Ne puštaj ga tako glasno ili ćeš završiti u Dachauu."

Kad je rat već bio pri kraju, u decembru 1944. godine, budući papa je bio raspoređen u pješadijsku kasarnu Traunstein. Iako je dobio novu uniformu, nije poslan u borbu. On i njegovi drugovi bili su ograničeni na paradiranje i pjevanje ratnih pjesama. Njegovi nadređeni pokušavali su podići moral stanovništva i njihovu volju za otporom.

Slijedeće godine Sovjeti su okupirali Berlin i Hitler je počinio samoubistvo. Ratzingernakon rata nastavlja školovanje do zaređenja za svećenika. Prošlo je puno vremena dok nije postao kardinal i do pontifikata. Prošlost vođe Katoličke crkve bila je uvijek promatrana velikim povećalom ali je ipak tačno kazati da je teorija kako je pokojni ratzinger bio simpatizer Hitlera bila samo pretjerivanje i traganje za senzacionalizmom.