Umjetnici koji stoje iza festivala Love Parade, DJ-i koji su bili pioniri ovog žanra i menađeri najvećih klubova njemačkog glavnog grada vjeruju da je podrška tijela UN-a ključna za osiguranje budućnosti kontrakulturalnog muzičkog žanra.

Techno-ovi udarni mehanički ritmovi pojavili su se u Detroitu sredinom 1980-ih, a kada je pao Berlinski zid, Berlinčani su prihvatili ovaj žanr kao savršen soundtrack za ponovno ujedinjenje. Napušteni bunkeri, elektrane i tvornice na istoku grada vrvjele su od posjetilaca s obje strane slaveći svoju slobodu.

Ipak, Covid i gentrifikacija prijete opstanku “slobodnog, divljeg, kreativnog Berlina”, prema Alanu Oldhamu, DJ-u iz Detroita, koji je bio dio Underground Resistance kolektiva, a sada živi u Berlinu. Podsjećanja radi, gentrifikacija je po definiciji proces u kojem se karakter siromašnog urbanog područja mijenja useljavanjem bogatijih ljudi, poboljšanjem stambenih uslova i privlačenjem novih poslova, obično raseljavajući dotadašnje stanovnike u tom procesu.

"UNESCO-ova zaštita bi uveliko doprinijela održavanju tog starog duha", rekao je za Observer Oldham. “Naslijeđe i prostorije, kao što su Tresor i Berghain, naprimjer, bili bi zaštićeni kao kulturne znamenitosti. Toliko se mjesta zatvorilo u samo sedam godina koliko ovdje živim. U drugim gradovima to bi bilo prirodno, poslovni ciklus, ali Berlin je drugačiji od tih mjesta, u Berlinu su klubovi i kreativna scena vrijednost ovog grada”, govori Oldham.

Oldham, čija je radijska emisija iz 1980-ih dala technu prvu platformu, jedan je od onih koji podržavaju kampanju Rave the Planet, grupe koju je osnovao Matthias Roeingh, poznatiji kao Dr Motte, DJ i osnivač Love Parade. Oni lobiraju kod njemačkih vlasti da se prijave za UNESCO-ov status nematerijalne kulturne baštine (ICH) za berlinski tehno.

ICH se često dodjeljuje opskurnijim aktivnostima, poput plesa malavijskog Mwinoghea ili slovačke kulture gajdaša, ali jamajčanski reggae i veliki indijski festival Kumbh Mela su priznati, a amsterdamski festival Pride podržan je od nizozemske vlade. Prepoznavanje techna otvorilo bi pristup državnim subvencijama i drugim izvorima finansiranja, a klubovi bi dobili dodatnu zaštitu prema zakonima o urbanizmu.

“UNESCO-ova zaštita mogo bi pomogla u uspostavljanju techno i klupske kulture kao legitimne društvene snage s povijesnom vrijednošću, a ne samo hedonističke, jednokratne klupske muzike i droge”, rekao je Oldham. “Na kraju, moj rodni grad Detroit bi također mogao imati koristi.”

Dimitri Hegemann, koji je osnovao Tresor ispod bivše robne kuće u istočnom Berlinu još jedan od pristalica ideje. “Nakon pada Berlinskog zida, techno je transformirao grad Berlin”, rekao je. “Djeci s istoka se svidjelo, svidjelo se zapadnoj djeci i to ih je povezivalo. Bila je to prilika da se isproba nešto novo, kao nakon Drugog svjetskog rata u Parizu kada je došao Miles Davis s cool jazzom. Godine 1989. i 1990. ljudi iz istočnih zemalja, poput Poljske, dolazili su u Tresor, a nisu govorili engleski. Ova nova generacija detroitskog techna, Underground Resistance i tako dalje, nije imala riječi. Nije bilo glupih poruka. To je bila samo glazba uz koju smo mogli plesati.”

Techno je još uvijek dio strukture grada, kaže Peter Kirn, DJ i glazbeni producent iz Berlina. “Doslovno možete čuti ovu muziku koja udara sa svih strana. To je stvarno posvuda”, rekao je. “U drugim gradovima ljudi ne bi prihvatili muziku koja je stvarno teška ili čudna i puna sintisajzera i brutalnih, izobličenih bubnjeva. Ne možete to svirati u špici u klubu, a kamoli za ručkom. A ovdje je potpuno prihvatljivo to svirati za ručkom”, govori Kirn.

U početku je bio skeptičan u vezi s kandidaturom za UNESCO, ali je ponovno razmislio. “Shvatio sam da je to kao i kod svake narodne glazbe – uvijek postoji takav sukob između tradicionalnog i eksperimentalnog. Napetost između te dvije stvari tjera ga naprijed.”

Umjetnici iz crnog Detroita kao što su Oldham i Juan Atkins preselili su se u Berlin jer je nudio bolju podršku od SAD-a, kako u smislu finansiranja umjetnosti tako i u pitanjima poput zdravstvene zaštite, rekao je Kirn. Također je središte elektronske glazbe, dom Abletona i Native Instrumentsa, koji prave softver i instrumente za većinu modernih ritmova.

“Techno je postao utočište za ljude koji su marginalizirani i koje je privukao Berlin kao mjesto u kojem je više toga dopušteno u odnosu na mjesta iz kojih oni dolaze”, rekao je Kirn.

“Berlin je prijelomna linija između zapadne i istočne Evrope. Iako je veliki fokus na tome što je to značilo 90-ih, kada je zid pao, manje je fokusa na ono što se događa sada – Gruzija je u krizi, Poljska je u krizi, Rusija je u krizi. Dakle, ljudi iz svih tih mjesta traže Berlin kao središte za neku vrstu radikalnog društvenog odgovora.”

(Izvor: The Guradian)