U večernjim satima, truckajući se pohabanom cestom, stižemo na Jagodnjak. Raspoređuju nas po kućama te kratko obavještavaju da su četnici pomjerili linije i da su se naši povukli na rezervne položaje. Tamo ćemo se, po naredbi, i mi zaputili sljedećeg jutra.

Na rezervnim je položajima sve izrovano od projektila. Padali su jučer, rekoše nam, cio dan. Na ovom je mjestu položaje držala Druga tuzlanska brigada. S njima su liniju vezali pripadnici 109. brigade iz Banovića.

Izviđači nam pokazuju pravac kojim bismo mogli najlakše preforsirati čistinu pred nama i izaći na nasip.

Počinje djelovati i naša artiljerija, pa polazimo u pješadijski napad. S mojom četom u napadu su i pripadnici Sedmog bataljona 107. brigade Gradačac i izviđačko-diverzantski vod iz Srebrenika.

Čim smo došli do nasipa, izdana je naredba da iskopamo rovove i da na tom mjestu držimo liniju. Saznajemo da druge dvije čete nisu uspjele doći do nasipa, gdje su se s nama trebale spojiti.

U toku noći bilo je i granatiranja i pucnjave, ali je sve prošlo dobro. Nakon što je svanulo, javljaju nam je da će ostale dvije čete na našim bokovima poći u napad s namjerom da se konačno spojimo. Uspijevaju to nakon nekoliko sati.

Zajedno držimo liniju na nasipu. Kiša neumoljivo pada, a s njom i salve minobacačkih projektila.

Danas nam je rečeno da smo u klinu i da se dobro pazimo s bokova. Tokom večeri naša lijeva strana popunjena je jedinicom iz Živinica.

Tu su drugu noć četnici vikali na megafon i jako napali, ali nam nisu mogli ništa. Imali smo te noći samo jednog ranjenog borca.

Jutro je mirno. Izlazimo iz rovova. Džemal, Zenga, Hamza i ja vadimo konzerve da iskoristimo mirno stanje na liniji da ručamo.

Iznad nas prelijeće granata i uz detonaciju pada daleko prema obližnjim kućama. Za njom se čuje huk još jedne koja pada malo bliže. Počinje kanonada minobacačkih granata. Skačemo u tranšeju da nađemo zaklon od gelera koji cvrče na sve strane.

Nalazimo se ispod stabla starog jasena. Njegovo granje i lišće sipa po nama. Sijeku ih geleri, a zatim uz zvižduk i pištanje nestaju u krošnji ili tupo udaraju o stablo. Dolje, desno od nas, počinje puškaranje koje se za nekoliko minuta pretvara u pravu borbu.

Sa svog položaja vidimo kako četnici pucajući pokušavaju doći što bliže našim položajima. Naši uzvraćaju i drže ih na odstojanju.

Iznenada čujemo huku i tutnjanje motora. Dolje, ispod šumice, pojavljuje se tenk i kreće prema nasipu. Uporedo s njim, s druge strane šikare, izbija “praga”. Čim je izašla, počinje tući po našoj liniji odbrane.

Na naše se položaje, uz huku, ponovo sručila kiša minobacačkih projektila. Očito je da nas drže pod vatrom za slučaj da krenemo u pomoć našem desnom boku, koji trpi jake napade. Motorolom dobivamo informacije da se još dobro drže i da odbijaju četnike.

Prema našim položajima kreće “praga”. Pucajući, štiti pješadiju koja ide ka našim rovovima. Obodni dio nasipa malo je viši pa zrna iz “prage” upućena nama većinom uz zvižduk završavaju iznad naših glava.

I tenk je krenuo naprijed, ali se ne odvaja mnogo od šikare. Najednom njihova pješadija kreće u totalni napad prema nama. Cilj im je da se dokopaju obodnog nasipa, gdje bi bili koliko-toliko zaštićeni i odakle mogu iz blizine pucati na naše linije.

Uporedo s napadom pješadije, iz obližnjih kuća, s lijeve strane, pred nas izlazi transporter. Brzo prelazi preko ceste i, uprkos kiši metaka koji udaraju po njemu, uspijeva istresti jednu turu agresorskih vojnika iza nasipa.

Oni na nas odmah otvaraju vatru, a transporter se okreće i nastavlja prema šikari. S naše desne strane dolijeće projektil i pogađa ga, zanosi mu desnu stranu i otkida gusjenicu. Odmah za prvim dolijeće drugi i direktnim pogotkom pretvara transporter u veliku buktinju.

Četnici uzvraćaju, strahovita pucnjava iz “prage” spušta se direktno na naše položaje dižući komade zemlje i busenje s grudobrana. Praga forsira preko međe i penje se na cestu dok agresorski vojnici trče za njom. Situaciju polahko preokreću u svoju korist.

 A onda, dolje desno, s naše strane započinje kontranapad jedinica pristiglih u ispomoć. Uspijeva ima odbaciti agresorsku pješadiju preko obodnog nasipa.

“Praga” ostaje nezaštićena i pokušava se izvući. Projektil ispaljen “osom” iz smjera nasipa pogađa je i odbacuje silinom udara nekoliko agresorskih vojnika. Još jedan projektil ispaljen s naše strane opet pogađa “pragu”, ovaj put direktno. Uz veliku detonaciju zahvaća je plamen.

Nekoliko preživjelih agresorskih vojnika pokušava se izvući prema obližnjoj šikari, ali bivaju uhvaćeni u mrežu rafala mitraljeza koji su ih dočekali s nasipa. Totalni napad pretvorio im se u totalni fijasko.

Desno od nas sve je potpuno utihnulo. Samo još pokoji rafal odjekuje ispred nas dok agresorski vojnici izvlačeći se prema šikari nasumično pucaju.

Odahnuo sam i naslonio se na izbačeni dio balvana pored tranšeje. Tačno su četiri sata poslije podne. Transporter i “praga” i dalje gore. Iz njih suklja crni dim.

Pored nas pronose pokrivene dekom po glavi trojicu pripadnika jedinice iz Živinica koja nam je bila došli u ispomoć.

Bila je to teška bitka. Taj je dan stazom šehida otišlo šest naših momaka. Šest ljiljana utkalo je taj dan svoje živote u slobodu jedine im domovine Bosne i Hercegovine.

Sjedili smo do sutona na istom mjestu. Sjedili i šutke gledali u daljinu, gledali negdje daleko, daleko ispred sebe. Gledali i šutjeli.