Na portalu historiografija.ba objavljen je 18. januara kratki intervju sa Xavierom Bougarelom, historičarem koji je objavio knjigu o 13. SS Handžar diviziji u kojoj je Husein ef. Đozo bio imam. Bougarel ističe da je Đozo u vrijeme Drugog svjetskog rata bio blizak nacionalsocijalističkoj ideologiji te da nije lično učestvovao u borbama i zločinima Handžar divizije u sjeveroistočnoj Bosni, ali da snosi ogromnu moralnu odgovornost za političku instrumentalizaciju islama u službi Trećeg Rajha i njegovih ciljeva.
U nastavku Bougarel primjećuje da je „Islamska zajednica u pravu kad kaže da Đozo nije kriv za genocid“, ali odmah ističe kako je, prema podacima jugoslovenske komisije za utvrđivanje ratnih zločina, Handžar divizija ubila oko 2.300 srpskih civila i deportirala u konclogore 5.000 osoba.
„Ali, kad ljudi izaberu ime Husein Đozo za neku školu ili neku ulicu, oni ne misle o Đozi kao SS-imamu nego kao čovjeku koji je preporodio Islamsku zajednicu 1960-tih godina i igrao vrlo pozitivnu ulogu u prilagođivanju islama uslovima modernog društva“, kazao je Bougarel.
I taman kad se stekao dojam da Bougarel razumijeva kompleksnost situacije, činjenicu da Đozu pamtimo ne zato što je bio imam u Handžar diviziji, što je sramna mrlja na njegovoj biografiji, već zbog preporoda okoštalih struktura Islamske zajednice i plemenitog društvenog angažmana nakon šezdesetih godina prošlog stoljeća; dakle, taman kad čitalac pomisli kako će uslijediti eksplikacija da jedan takav čovjek ne može biti doveden u istu ravan s onima koji su odgovorni za smrt hiljada civila, Bougarel pomjera granicu, ali u sasvim suprotnom smjeru.
„Dodatni problem je gdje stavite granicu zabrane: zašto Damir Arnaut ne traži promjenu imena puta Mladih Muslimana u Sarajevu, znajući da su neki članovi tog pokreta bili SS-imami u Handžar diviziji?“
Granicu, dakle, treba pomjeriti u obrnutom smjeru, pa Mlade Muslimane još jednom staviti na optuženičku stolicu. A zašto? Zato što su „neki“ članovi tog pokreta bili SS-imami! Koji, imenom i prezimenom? Koliko njih? Jesu li Mladi Muslimani programski podržavali nacionalsocijalizam? Jesu li ideološki bili bliski fašističkoj ideologiji? Isti oni Mladi Muslimani koji su djelovali kao omladinski ogranak „El-Hidaje“ koja je 1941. donijela rezolucije o osudi fašizma?
Bougarelu je dovoljno što su „neki“ pripadnici tog pokreta, iako ne kaže koji i koliko njih, bili imami u Handžar diviziji, pa treba diskreditirati cio pokret. Jesu li neki pripadnici partizanskog pokreta bili u četnicima? Naravno da jesu, ali to ne znači da treba diskreditirati partizanski pokret i borbu protiv fašizma.
To je Bougarelu jasno, kao i sužanjskoj ekipi koja pod plaštom historiografije svekolikoj javnosti servira takvu ideologiju. No cilj opravdava sredstva. A cilj je fašizacija Mladih Muslimana kako bi se kompromitirala bošnjačka politička misao i borba, te relativizirala odgovornost za zločine ne samo u Drugom svjetskom ratu, već i u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
