Na dostignutoj liniji brigada je dobro organizirana. Neprijatelj, za razliku od jučer, ne kreće u ofanzivu, već nam čestim granatiranjem prednjeg kraja i po dubini nastoji nanijeti što veće gubitke. Lijevo su od nas dva bataljona 108. brigade Brčko, a zatim liniju popunjavaju momci iz Banovića i Druge tuzlanske brigade.

Javljaju nam da od jutros agresorski napadi ponovo otpočinju i da im je koncentracija snaga u rejonu Brod – Brka – Omerbregovača, kao i na pravcu selo Bukvik – Lipovac. Jučer je na našoj strani, u dva napada, bilo pet ranjenih, a jedan momak iz Banovića je poginuo.

Drugi napad, koji su agresori izveli oko petnaest sati, bio je jakog intenziteta, trajao je približno jedan sat, ali smo ih, u konačnici, uspjeli odbaciti nanijevši im velike gubitke u živoj sili.

Od jutros smo svi u poslu, u toku je utvrđivanje položaja. Oko 16 sati počinje kiša, koja se nakon nepun sat pretvorila u pravi pljusak. Nebo se praktično otvorilo i kiša je lila doslovno kao iz kabla.

Sklonivši se u zemunicu, sjeo sam u sami ćošak, pored vrata, i izvadio svoju svesku da zapišem dešavanja od prethodnih dana. Ubrzo se iz drugog kraja zemunice pojavio potočić. Tekao je izlazeći na vrata. Uskoro je sličan potočić potekao i s druge strane zemunice. Safet je mrzovoljno nešto mrmljao gladeći dugu crnu bradu. Ni meni se ovo nije sviđalo, jer sam znao šta će se dogoditi za sahatak. Naša kompletna tranšeja pretvorit će se u kanal pun vode i mulja.

Tako je i bilo.

Ubrzo je u tranšeji bilo dvadeset centimetara vode. Na jednom dijelu tranšeje prokopali smo kanalić, ali smo bili na takvom nivou da voda nije mogla oteći napolje.

Uskoro je sve bilo poplavljeno. Hodali smo po improviziranoj skeli koju smo napravili od dasaka otkinutih s nekog hambara pogođenog granatom.

Zatekla nas je noć. Kiša je i dalje neprekidno padala. Komandant bataljona 108. brigade obišao nas je oko 21 sat i donio cigarete.

Sjedio sam uz svijeću na maloj skovanoj klupici i zapisivao današnja dešavanja. Nekada će se neko od nas čitanjem ovoga što zapišem podsjetiti na to kako nam je bilo i kako su nam prolazili ratni dani.

U jutarnjim satima kiša je prestala. Svanuo je maglovit, tmuran i nekako težak dan, kako je ovakve dane naš Suad znao nazivati. Dobili smo po šolju čaja i sendvič s džemom. Nismo još bili ni pošli jesti kada je došao kurir: “Momci, imam naredbu da se vi i cio bataljon iz Druge tuzlanske brigade prebacite dolje prema Bukviku Donjem.”

Ubrzo smo se našli na ovim položajima. Osluškujemo detonacije i jaku pješadijsku vatru. Dobijamo podatke da neprijatelj poduzima snažan kombinirani pješadijsko-tenkovski napad na liniju odbrane Poljana – Gajevi, a da su naši položaji na Vitanovićima Donjim pod totalnom opsadom kako pješadije, tako i oklopnih jedinica agresorskih snaga.

U 13 sati 21. jula 1993. godine, nakon nekoliko uzastopnih granatiranja, otpočinje jak napad na naše položaje. Dva tenka T55, uz podršku pješadije, kreću prema nama frontalno. Napad se odvija stotinjak metara desno od nas. Na tim su položajima “Tigrovi” iz Banovića i jedna četa iz Druge tuzlanske brigade.

Još niko od nas ne traži pojačanje. Dolina praktično ključa od pucnjave pješadijskog naoružanja i minobacačkih granata koje padaju po nama.

Uskoro i prema nama kreće pješadijski napad, ali mnogo slabijeg intenziteta nego dolje lijevo od nas. Prihvatamo borbu i ubrzo odbacujemo agresorske jedinice natrag. Samo deset minuta poslije dobijamo vijest da su tri rova, dolje desno, pala i da su agresori zavladali tim dijelom naše linije. Jaka pucnjava ponovo dolazi s desne strane.

Nekoliko vojnika dotrčalo je do nas da nam jave kako imaju dva poginula i da im treba pomoć. Ubrzo je došlo još pet ili šest momaka s istom viješću o padu dijela linije.

Iako su uvjeti bili katastrofalni, zbog vode i dubokog mulja, što je bio razlog da smo se jedva kretali, nismo imali namjeru napuštati položaje. Uskoro nam dolazi jedna četa kao pojačanje i krećemo u kontranapad, da se uspostavi linija i ispravi desni bok.

U šumici nailazimo na dio razbijene čete koja se povukla s položaja. Rekli su nam da su se stacionirali u ovom šumarku i da agresor nije dalje napredovao. Lijeva strana bila je u teškoj situaciji jer su im četnici bili praktično na boku.

Konsolidirali smo se i odredili parametre za napad. Komandir izviđača, koji su krenuli ispred nas, dao nam je znak da uspostavimo liniju pred šikarom.

Dolje, ispred nas, u zauzetim rovovima bili su agresorski vojnici i već se pripremali da udare desno prema našima.

Nije bilo vremena ni za kakve planove i dogovore. Momak lijevo do nas ispalio je “zolju”. Pogodila je direktno u tranšeju u kojoj su se nalazili agresorski vojnici. A zatim su ispaljena još dva projektila. Sasuli smo po njima iz svih oružja. U svoj toj pucnjavi i dimu nismo ni primijetili tenk koji je bio ne više od pedeset metara udaljen od nas. Motor se upalio i ubrzo ispravio kupolu pa uz pun gas, u onoj silnoj pucnjavi, krenuo naprijed.

Dio naših momaka bio je, uz podršku Suadovog i Omerovog mitraljeza, već nadomak tranšeja. Tenk je u jednom momentu krenuo naprijed, a onda naglo skrenuo ulijevo. Pored njegovih gusjenica detoniralo je nešto poput bombe. Skrenuvši lijevo, kroz šikaru se spustio prema livadi i uz pun gas započeo povlačenje.

Oko tranšeja nastao je pravi pakao. Odjekivale su detonacije ručnih bombi stapajući se s rafalima iz oružja. Četnici su počeli iskakati i bježati.

Nekoliko njih je, bježeći prema šikari, bilo uhvaćeno našim rafalima i ostalo ondje pokošeno.

Uspjeli smo uskočiti u naše tranšeje, a onda sasuti po njima dok su bježali koliko su ih noge nosile niz livadu. Neke od svojih mrtvih vukli su po blatu, dolje prema šumici i proplanku, ostavljajući one što su poginuli bliže našoj liniji.

Taj su dan naši momci izvukli osam tijela poginulih četnika. Bili su to pripadnici Pete kozarske lake pješadijske brigade. A dolje, desno od nas, iznesena su još trojica mrtvih iz Druge posavske brigade takozvane Vojske Republike srpske.

U sljedeća tri dana, na ovom dijelu posavskog ratišta, srpske snage imat će velike gubitke, a naše linije odbrane ostat će nepomjerene.

San o nekim novim mapama i kartama završio je tih dana za mnoge u glibu i ilu posavske ravnice.