To je nekoliko dana bila javna tajna, a onda je Bijela kuća u prošli utorak konačno poduzela taj korak, objavili su da će prestati uvoziti rusku naftu i plin što je odmazda za agresiju na Ukrajinu. I nisu bili jedini: nekoliko sati kasnije, Velika Britanija je takođe učinila isto čime je pojačan pritisak na rusku ekonomiju koja ovisi o izvozu

Ponder ruske nafte u energetskom miksu SAD-a je minimalan: manje od 8% sirove nafte koju svjetska velesila kupuje dolazi iz Rusije što je brojka koja je vrlo slična u slučaju Velike Britanije. Iako bi kratkoročno moglo doći do napetosti na tržištu neće biti teško zamijeniti rusku naftu preko trećih zemalja, doduše, po mnogo višim cijenama.

Najvažniji će biti moćni sektor vađenja nafte iz škriljaca u SAD-u, koji će iduće godine svoju proizvodnju podići na novi historijski maksimum od 13 miliona barela dnevno. Drugi je povratak Irana na tržište, nešto što će se dogoditi kada se potpiše novi nuklearni sporazum. To će dovesti do ubrizgavanja milion barela nafte dnevno, gotovo sedmine onoga što Rusija proizvodi.

Treća i najneočekivanija je Venezuela. Američka vlada je ovih dana poslala delegaciju na visokom nivou u Caracas kako bi se pozabavila pitanjima “energetske sigurnosti”, odnosno, ukidanjem sankcija toj zemlji kako bi se garantovala dodatna opskrba naftom.

Hoće li to slijediti i Evropska unija? Na ovo se pitanje trenutno ne može odgovoriti, s obzirom na različitu osjetljivost zemalja članica. S jedne strane, Njemačka se odbija odreći ruskih fosilnih goriva s obzirom na njihovu važnost za industriju i domove. S druge strane, Francuska i Nizozemska, koje ne uvoze toliko iz Rusije, otvorene su za svaku mogućnost i ne isključuju nijedan scenario.

Pritisak na blok raste s obzirom na munjevitu reakciju Ujedinjenog Kraljevstva na početni potez SAD-a. Jedino što je zasad jasno je da će ova odluka biti zajednička, a ne individualna. Što god da se dogodi, bit će logično pretpostaviti da će mjera biti ograničena na sirovu naftu, a ne plin koji je mnogo teže i skuplje zamijeniti u vrlo kratkom roku.

Pitanje je kakve će to posljedice imati za Rusiju. Ako veto buden ograničen samo na SAD i Veliku Britaniju, posljedice će biti skromne. Međutim, ako se EU, koja kupuje 60% svoje proizvodnje sirove nafte i još više plina od Rusije, odluči prekinuti veze sa tom zemljom, učinak će biti ogroman. Prema sadašnjim cijenama, prodaja fosilnih goriva evropskim partnerima donosi Rusiji više od milijardu eura (1,1 milijardu dolara) dnevno. Taj je novac neophodan za podršku agresiji na Ukrajinu u vrijeme kada je oko polovine rezervi njene centralne banke blokirano od strane Zapada.

Čak i ako EU napravi takav potez, Rusija i dalje ima adut: Kinu. Ovom ekonomskom divu svakodnevno su potrebne ogromne količine sirove nafte i nije pokazao nikakav znak da će prekinuti veze s Rusijom. Ta azijska zemlja kupuje oko petinu onoga što se proda u inozemstvu, no malo je dvojbi da će Peking iskoristiti situaciju da otkupi veće količine po nižim cijenama. To bi moglo dovesti do toga da ona vjerojatno zauzme pozicije dioničara u velikim ruskim energetskim ili robnim kompanijama. Ovo bi bila velika prilika, ali puna rizika jer niko ne zna kako će Rusija izaći iz ukrajinske sage.

Cijena nafte raste jer, u osnovi, manja ponuda uvijek dovodi do viših cijena. Rusija je jedan od najvećih proizvođača nafte na svijetu, drugi po veličini na planeti nakon Saudijske Arabije. Nakon objave veta cijena barela sirove nafte Brent, ​​referentne vrijednosti u Evropi, naglo je porasla na 125 dolara po barelu, što je najviši nivo u 14 godina.

Taj porast neće imati posljedice samo u SAD-u i Velikoj Britaniji, već i u cijelom svijetu: skuplja nafta rezultira poskupljenjem benzina i dizela, te manjim raspoloživim dohotkom domaćinstva za potrošnju drugih proizvoda i usluga.

Koliko bi visoko cijene goriva mogle mogle ići, niko ne zna. To uveliko ovisi o tome koliko će ova situacija trajati i koliko će zemalja na kraju podržati mjeru koju su uvele SAD. Ako veto Washingtona potraje do kraja godine, investicijska banka JP Morgan smatra da bi nafta Brent mogla porasti na 185 dolara po barelu, što bi bio rast od 40 posto u odnosu na sadašnji nivo i oborio bi prethodne rekorde.

Ako EU prihvati tu mjeru, rast cijena bi bio eksponencijalan: više od polovine ruske proizvodnje nestalo bi s globalnog tržišta. Norveška konsultantska kuća Rystad Energy vjeruje da bi cijena sirove nafte mogla tada doseći 200 dolara za barel. Posljedice toga na inflaciju, koja je već vrlo visoka, bile bi pogubne.