Sedmi dan je kako smo na Majevici. Posljednje, sedmo jutro počelo je kao i proteklih sedam: ubrzo nakon što je sunce izašlo, vjerovatno nakon što se bradata horda nadojila kahve s rakijom, ili prije same rakijetine, nastavljena je kanonada po našim linijama. Uskoro su granate većeg kalibra počele prelijetati preko nas i padati po Gornjoj Tuzli. Nekoliko trenutaka poslije čuo se odozdo prigušen zvuk sirene za opću opasnost.

“Za dobro jutro nam je ovo”, reče Elvir smiješeći se dok je punio okvire municijom. Znali smo da će uskoro krenuti barem još jedan pješadijski napad na nas jer je tako bivalo svaki dan.

Zauzeli smo svako svoj položaj i čekali ono šta smo znali da dolazi na dijelu linije za koji smo bili odgovorni.

Uskoro je počelo. Krenuo je kombinirani tenkovsko-pješadijski napad. Ništa novo za nas koji smo gore sedmi dan. Takav nam je bio svaki kad smo ušli u ovo četničko gnijezdo.

Tako je to išlo do deset sati ujutro – četnici nasrću, a mi ih odbijamo. Oko deset dolazi komandir i govori da su četnici, najvjerovatnije na sastavu Prve tuzlanske i Muslimansko-podrinjske brigade, probili našu liniju. Naši su momci uspjeli zalomiti jedan dio linije i pomoću BOS-a na lijevom boku osigurati stabilnost i zaustaviti daljnje napredovanje agresora.

Brzo smo pokupili opremu i krenuli uzanom stazicom prema vrhu brda. Odozgo se prostirao pogled na cijelu našu liniju. Gore, desno od nas, četnici su i dalje sporadično napadali. Odatle smo pošli prema izgubljenom dijelu linije. U šumi iznad rovova dočekali su nas momci iz kalesijskih “Gazija”. Njih dvanaest bilo je povučeno s linije i poslano da nam se pridruže.

Krenuli smo raspoređeni u tri grupe. Jedni lijevom, drugi desnom stranom potoka, a treći kroz sam potok dolje prema liniji. Mi smo se polahko kretali desnom stranom. Uskoro smo ostale izgubili iz vidokruga, ali smo se čuli radiovezom.

Stigli smo do zaravni u šumi. Tlo je bilo veoma močvarno, noge su propadale kroz lišće i blato. Zaustavili smo se da malo bolje upoznamo teren pred sobom. Na kraju šume nazirala se livada. Polahko smo se približavali, a onda je Enes podigao ruku i svi smo stali. U našoj grupi bilo nas je deset.

Ugledali smo tenk, pedesetpeticu. Bio je parkiran na samom obodu livade, okrenut zadnjim krajem prema nama. Nigdje nikoga drugog.

Nakon što smo se malo približili i došli na dvadesetak metara od tenka, odjednom su počeli izvirati vojnici. U prvom momentu pomislio smo da su to naši. Svi koje sam mogao vidjeti bili su uredno ošišani i obrijani, odjeveni u američke maskirne uniforme potpuno identične našima. Izgledali su kao i većina nas. U istom trenutku kad je Enes pošao pretrčati do velikog hrasta, sasulo je sa svih strana. Grupa koja je išla kroz potok otvorila je vatru na četnike i nastala je opća pucnjava. Podigao sam pušku prema njima i u tom trenu vidio da je Enes pogođen.

Motor tenka je zabrundao. S kupole nas je teški mitraljez zasuo rafalima. Nekako smo se uspjeli uhvatiti zaklona.

Desno od nas šuma je odjekivala od detonacija i rafala iz pješadijskog naoružanja. U tom se času i naša treća grupa uključila u napad. Jaka detonacija, a za njom i druga... projektili pogađaju zadnji dio tenka iz kojeg se izvio dim.

Tenk se i dalje kretao prema drugom kraju livade, da li inercijom ili nije bio dovoljno oštećen, to u tom času nismo znali.

Izvukli smo Enesa u zaklon. Dobio je pet metaka u prsa, ali su ga spasili njegovi dupli okviri u onom maocetung borbenom prsluku, pa su tri metka rikošetirala i zabila mu se u prepone, a dva ostala u okvirima. Mahir ga je previjao dok smo mi pucali sa svojih položaja.

Tenk je došao na sredini livade. Sad je bilo očito, po njegovom kretanju, da ga zolje nisu onesposobile.

U toj sveopćoj pucnjavi pojavljuje se momak s osom koji dolazi s naše lijeve strane i čučeći uzima zaklon iza velikog hrasta. Nakon nekoliko momenata ispaljuje projektil i pogađa tenk direktnim pogotkom u kupolu. Uz detonaciju, plamen i škripu metala, kupola se svalila na stranu. Tek je onda sasulo sa svih strana po nama. Šuma je proključala od pucnjave. Gurnuo sam Suada da puca prema naprijed, da se onaj momak s osom povuče u zaklon. Momci iz “Gazija” pritiskali su četnike na našem desnom boku i prisiljavali ih na povlačenje.

Ostavili smo sanitetliju s Enesom, a mi smo krenuli naprijed. Pucnjava i dalje nije gubila na intenzitetu. Tek sada smo mogli vidjeti da su se agresorski vojnici bili ukopavali na ovim položajima i da su ih utvrđivali. Gore, s naše desne strane, odjekivale su detonacije ručnih bombi i rafali mitraljeza. Na samoj ivici proplanka ležalo je nekoliko mrtvih četnika. Odvijala se borba za svaki metar šume i proplanka. Naši momci, koji su došli potokom, bili su se gotovo sastavili s nama prišavši nam na petnaestak metara.

U svoj toj pucnjavi vidim da mi Munja pokazuje nešto gore udesno. Pokušavajući da dođe do nas, momak, koji je maloprije uništio tenk, bio je pokošen rafalom. Hamza i Elvir uspjeli su ga izvući. Bio je pogođen u obje noge.

Gore, desno od nas, s vrha proplanka, krenuo je drugi tenk. Išao je prijeko proplankom. Dok se kretao, cijev mu je bila okrenuta prema nama. Sasuo sam još jedan rafal i skočio u zaklon velike bukve. Ispaljenje se stopilo s detonacijom, tako strahovitom da se cijela šuma protresla. Trenutak zatim podigao sam glavu i vidio da se na mjestu na kojem su maloprije bili naši momci izvija veliki stub dima.

Ponovo je zatreštalo sa svih strana. Šuma je bila puna dima. S lijeve strane, iza naših leđa, dolazilo nam je veliko pojačanje. Tutnjava mitraljeza nadglasala je motor tenka, koji je, hitro bježeći, nestajao u šumi s druge strane proplanka. Četnici su uvidjeli da je bitka izgubljena, počeli su se povlačiti i ostavljati sve za sobom. Pucnjava je odjekivala još na našoj lijevoj strani dok su ih naši momci tjerali preko livade.

Vojnici su pomagali ranjenima od one tenkovske granate. Tri naša momka ležala su mrtva, a još trojica su bila teško ranjena gelerima granate.

Enesa su odnijeli na nosilima. Pucnjava je bila skoro prestala, samo su s druge strane odjekivali sporadični pucnji.

Na proplanku je ostalo šest ili sedam mrtvih agresorskih vojnika. Onamo, na sredini livade, s vremena na vrijeme je šišteći eksplodirala municija u tenku koji je još gorio obavijen u gust crni dim.

Nad Majevicom je zalazilo sunce, a vjetar je raznosio miris paljevine i baruta.