Otpravnik poslova danske ambasade u Turskoj naučio je gotovo naslijepo putovati do Ministarstva vanjskih poslova. Tokom augusta pet puta je pozvan na to mjesto kako bi se kod njega protestvovalo protiv spaljivanja musafa ili drugih djela skrnavljenja islama. U Teheranu, Rijadu ili Alžiru, ambasadori Danske i Švedske proveli su ljeto odgovarajući na pozive vlasti da im se očituju.
Njihovi turski i iranski sagovornici ne samo da su im zamjerili "ustrajnost besramnih i mrskih postupaka" protiv muslimanske svete knjige, nego su od njih tražili i izmjene Krivičnog zakona kako bi se kaznili "zločinci". Ministarska konferencija Organizacije islamske suradnje, koja se sastala 31. jula, "izrazila je duboko žaljenje što su vlasti [Švedske i Danske] izdale dozvolu koja je dovela do počinjenja ovih djela (...) pod izlikom slobode izražavanja", kao i "nepoduzimanje potrebnih mjera za njihovo sprječavanje". Nakon nekoliko mjeseci diplomatske i sigurnosne krize, Danska je odlučila nešto poduzeti po tom pitanju i sprema se zakonom zabraniti spaljivanje kopije Kur'ana u zemlji.
Mjera Danske je donesena nakon pritužbi mnogo gorih od onih islamske organizacije. Vjernici iračkog vjerskog vođe Moktade Al-Sadra prošlog su jula izazvali požar u švedskoj ambasadi u Bagdadu, dok je iračka vlada protjerala švedskog ambasadora, povukla svog ekonomskog predstavnika u Stockholmu i suspendirala licencu izdanu multinacionalnoj švedskoj kompaniji Ericsson. U međuvremenu, Al Qaeda je pozvala muslimane diljem Evrope da "ispune svoju dužnost osvete".
Šef danske diplomatije Lars Lokke Rasmussen tvrdi da je u julu u njegovoj zemlji bilo čak 170 protesta, neki sa paljenjem ili gaženjem kopije Kur'ana, protiv ambasada i konzulata muslimanskih zemalja ili u bogomoljama. Prisutni su bili malobrojni, ponekad samo jedna osoba i svi su izražavali svoje odbacivanje islama ili tražili zabranu useljavanja muslimana. "Ovo stavlja Dansku u tešku situaciju u njenoj vanjskoj politici", priznao je potkraj augusta Jakob Elleman-Jensen, potpredsjednik vlade.
Spaljivanje musafa od strane Rasmusa Paludana, desničarskog ekstremiste koji ima dvojno švedsko i dansko državljanstvo, u januaru ispred turske ambasade u Stockholmu iskoristile su čak i vlasti u Ankari kako bi spriječile ulazak Švedske u NATO.
Osim vanjske politike, protivislamske demonstracije dovele su u pitanje i sigurnost. Danska je 16. augusta po ko zna koji put produžila pojačane kontrole na svojim granicama s namjerom da spriječi provlačenje "osvetničkih" terorista. Sljedećeg dana, švedski odjel za unutrašnju sigurnost (SAPO) podigao je nivo upozorenja u vezi s terorističkim rizikom sa četiri na pet na ljestvici. To je prvi put, od vala napada koji je potresao Francusku sredinom prošlog desetljeća, da je razina tako visoka u Švedskoj. Premijer Ulf Kristersson čak je tvrdio da je sigurnosna situacija u zemlji najgora od Drugog svjetskog rata.
Kako bi riješila problem ili ga barem ublažila, danska je vlada – za razliku od švedske – odlučila donijeti zakon u tom smislu, kako je 25. augusta najavio ministar pravosuđa Peter Hummelgaard. Međutim, tek je prije šest godina danski zakonodavac ukinuo zakon koji je kažnjavao bogohuljenje; 40 godina nakon Švedske, zemlje na svijetu čiji građani vjerojatno uživaju najveću slobodu izražavanja.
Sada koalicija koju čine socijaldemokrati, umjereni (desni centar) i Venstre (liberali) želi zabraniti javnu degradaciju knjiga i vjerskih predmeta. Danski zakon već predviđa da svako ko "javno vrijeđa strani narod, stranu državu, njenu zastavu ili bilo koji drugi prepoznatljiv nacionalni simbol", kao i zastave UN-a i EU-a, može biti osuđen na do dvije godine zatvora.
Nova inicijativa nastoji proširiti zakon kako bi se također kaznilo javno uništavanje bilo kojeg predmeta koji ima vjerski značaj, počevši od kopije Kur'ana, ali i Biblije i Tore. Spaljivanje muslimanske svete knjige je "u osnovi pogrdan i nepodržavajući čin" i "šteti Danskoj i danskim interesima", naglasio je Hummelgaard. Izmjena krivičnog zakona trebala bi biti usvojena prije kraja godine.
Pitanje nadilazi granice Danske jer bi s vremenom i druge vlade demokratskih zemalja mogle doći u jednako iskušenje. Dok se Danska sprema izmijeniti svoje zakonodavstvo kako bi zadovoljila zajednicu i muslimanske vlasti, Francuska djeluje u suprotnom smjeru. Tri dana nakon Hummelgaardove objave u Kopenhagenu, francuski ministar obrazovanja Gabriel Attal potvrdio je da u školama zabranjuje abaju, tradicionalnu muslimansku odjeću koja pokriva cijelo žensko tijelo, od ramena do gležnjeva.
