Kada se u javnosti pojavila ideja “malog Šengena”, naoko dobronamjerne i benigne ideje ekonomskog povezivanja balkanskih zemalja, u sedmičnom listu Stav, vjerujemo posve utemeljeno i argumentirano, upozorili smo da je riječ o klasičnoj velikosrpskoj podvali. Reakcije su bile iznenađujuće burne, što je upućivalo da smo dirnuli u “osinje gnijezdo”. Inicijativa je na koncu promijenila ime u “Otvoreni Balkan”, a u bošnjačkoj javnosti nastavljeno je njeno medijsko promoviranje te klevetanja onih političara koji su joj isprva pristupali oprezno, a zatim izražavali sumnju i sugerirali da je u biti riječ o podvali u režiji velikosrpske politike. Od tada naovamo članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović učestalo se u dijelu medija prozivaju kao retrogradni političari koji odbijaju jednu lijepu priču o pomirenju i ekonomskom povezivanju te Bosnu i Hercegovinu osuđuju na izolaciju. I ne samo to, namjerno se falsificiraju izjave evropskih političara i Američke ambasade u Sarajevu s ciljem da se već započeti procesi i inicijative na evropskom putu Bosne i Hercegovine predstave kao podrška “Otvorenom Balkanu”.
Nedavno hapšenje Edina Vranja u Srbiji, samo jedno u nizu neosnovanih progona branilaca Bosne i Hercegovine, stoga je djelovalo šokantno i otrežnjavajuće za mnoge, a probosanskoj politici dalo je do sada najjasniji signal da se s ovakvom Srbijom ne može ulaziti ne samo u “Otvoreni Balkan” već, po svoj prilici, ni u bilo šta drugo. Iz visokih diplomatskih krugova saznajemo da je posljednjim postupcima političkog vodstva Republike Srbije svaka priča o “Otvorenom Balkanu” za Bosnu i Hercegovinu u potpunosti nemoguća i da je svaka mogućnost pristupanja ovoj inicijativi definitivno svedena na apsolutnu nulu. Štaviše, sugerira se podizanje stanovitog ekonomskog bedema na Drini.
Srbiju to i najviše boli jer su kroz inicijativu “Otvoreni Balkan”, oslobođeni carina, namjeravali sa svojom prije svega prehrambenom industrijom prodrijeti i na koncu zavladati bosanskohercegovačkim tržištem. Računali su da bi time njihova industrija doslovno udvostručila svoju dobit i snagu. Krivo su računali.
Ono što je bez ikakve sumnje jasno jeste da Srbija i njeno političko vodstvo pretendira da politički i ekonomski zavlada tzv. regijom. U isto vrijeme izvoze političku nestabilnost u sve okolne zemlje, a zatim izvode providnu teatarsku predstavu u kojoj pozivaju na stabilizaciju sa željom da budu predstavljeni kao ključni moderatori smirivanja napetosti, kao jedina istinski stabilna zemlja na Balkanu koja time nameće vlastitu ulogu regionalnog lidera.
Posljednje hapšenje samo je jedan od načina kako pokušavaju Bošnjacima dati do znanja da su bespomoćni. No, tu su se prevarili. Kada je u pitanju “Otvoreni Balkan” i probosanska i probošnjačka politika kažu – NE. Naravno, posve razumljivo s obzirom na to da su osioni i oholi velikosrpski političari jasno pokazali da bi “Otvoreni Balkan” bio ništa drugo nego srbijanski kazamat za Bošnjake – politički, ekonomski, društveni i kulturni. Pritom treba podsjetiti i na upozorenje Satka Mujagića, nekadašnjeg prijedorskog logoraša i aktiviste, koji je napravio zavidnu karijeru te od 2015. godine radi u Bruxellesu za Evropsku komisiju u odjelu za šengenske evaluacije. Mujagić slovi za jednog od najiskusnijih evropskih stručnjaka za Šengen, a po ocjeni mnogih kolega, i jedan od najboljih šengenskih evaluatora.
Prošle godine je u sedmičnom listu Stav jasno upozorio da prije nego neka zemlja postane dio šengenskog prostora ona prvo ujedinjuje svoje policijske baze podataka, recimo nestalih osoba, traženih osoba, ukradenih vozila, lica kojima je zabranjen ulazak u zemlju itd. Tako da, ako je osoba tražena u Francuskoj, policija Holandije će je uhapsiti na aerodromu Amsterdam i isporučiti ako se tu pojavi. Policijska saradnja ide toliko daleko da policija jedne zemlje ima pravo da nastavi potjeru za osumnjičenim i van svojih granica, pa i da ih uhapsi. Ovim činjenicama, a imajući u vidu posljednje srpske kaznene ekspedicije na branioce Bosne i Hercegovine, posve je jasno da se brzopletim ulaskom u “mali Šengen” via “Otvoreni Balkan” moglo dogoditi da srpska policija, žandarmerija i obavještajna služba hapsi Bošnjake i u Bosni i Hercegovini.
Međutim, jedno od osnovnih principa “Šengena” jeste “uzajamno povjerenje”, a ono ide toliko daleko da su zemlje “Šengena” doslovno prepustile kontrolu vlastitih granica vlastima drugih država, ali i da će izručiti svoje državljane ako su traženi u drugoj državi. U slučaju Republike Srbije i njenog političkog vodstva, ne da je povjerenje narušeno, ono ne postoji, a povjerenje je temeljni preduvjet bilo kakve saradnje.
Dok Srbija hapsi borce Armije RBiH, Dnevni avaz i njegov konsultant Fahrudin Radončić istovremeno otvoreno pozivaju da se s njome bratsvenojedinstvujuće povezujemo te da time svakog borca i oficira Armije RBiH izložimo mogućnosti da završi u zečijoj rupi srbijanskog zatvora. Takvu budućnost zagovaraju Fahrudin Radončić i njegov medij, kao i očiti i neumorni lobist ove velikosrpske inicijative Zlatko Lagumdžija.
Moglo bi se reći da su Lagumdžija i Radončić upravo protežiranjem takvog stava i doprinijeli ovakvom odnosu Srbije, jer je Beograd povjerovao da može svaku svoju podvalu prodati iznutra. Stekli su dojam kako je dovoljno to da Vučić kao pudlicu prošeta Senada Hadžifejzovića Beogradom, da Radončić aktivira svoje medijske grupe za pritisak, da izađe “nezavisni” lobist Lagumdžija i da je time priča više-manje završena. No, neko se ozbiljno precijenio, a patriotske snage u bosanskohercegovačkoj politici još su se jednom krajnje potcijenile.
To nas ne čudi jer su srpski radikali očito uvjereni da je srpstvo vaskrslo i da su nebeski narod te da ih vodi neka viša mitska sila koja im daje premoć i znanja nedostupne drugima. Neki je srpski ambasador u Sarajevu, inače srpski obavještajni oficir, koji se s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine usuđuje igrati gluhih telefona, umislio da u vrijeme dok “srpski svet” hapsi Bošnjake njegovi jataci mogu slobodno preporučivati da se preko tih istih Bošnjaka u Bosni i Hercegovini uzdiže srbijanska industrija. Da nas uvedu u “Otvoreni Balkan” i postroje kao diskriminiranu djecu u RS-u te uz himnu Bože pravde natjeraju da slavimo svesrpsko jedinstvo. Komično, čak i poprilično naivno od navodno tako ozbiljne države kakvom se Srbija želi prikazati.
