Bosna i Hercegovina država je sa snažnim utjecajem međunarodnog faktora. Zahvaljujući bonskim ovlastima iz 1997. godine, visoki predstavnik je de facto i de jure suveren u državi jer je u mogućnosti da nametne ključne zakone za normalno funkcioniranje države ukoliko ne budu usvojeni od strane domaćih zakonodavnih institucija.

U prvim poslijeratnim godinama ove ovlasti korištene su za uklanjanje visokih zvaničnika s političke scene koji krše Dejtonski sporazum ili druge zakonske akte. U skladu sa slovom i duhom Dejtonskog sporazuma, zahvaljujući jakom angažmanu visokog predstavnika, država je dobila vojsku, valutu, graničnu policiju, Upravu za indirektno oporezivanje i ostale mnogobrojne institucije i nadležnosti.

No, nakon neusvojenih aprilskih, prudskih i butmirskih paketa, uloga je međunarodne zajednice reducirana. Od mandata Miroslava Lajčaka OHR je provodio politiku gdje se insistiralo na odgovornosti domaćih političara da zajedničkim naporima i pregovorima postignu dogovor u interesu naroda i građana Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da među hrvatskim i srpskim političkim predstavnicima nije bilo interesa za funkcionalnu državu, punopravnu članicu Evropske unije i NATO saveza, BiH je godinama stagnirala na putu evroatlantskih integracija.
Predsjednik SNSD-a i apsolutni vladar političkog života u manjem bh. entitetu Milorad Dodik iskoristio je pasivnost međunarodne zajednice za otvoreno kršenje Dejtonskog sporazuma neustavnim referendumima i najavama o državnom ujedinjenju sa Srbijom. Predsjednik HDZ-a Dragan Čović postao je Dodikov saveznik u antidržavnoj politici, u čemu je najbolji primjer blokiranje Federacije BiH zbog insistiranja na aparthejdskom izbornom zakonu koji bi zauvijek cementirao poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda za osobe s članskom iskaznicom HDZ-a.

DEJTON JE ZAUSTAVIO RAT, ALI NIJE STVORIO FUNKCIONALNU DRŽAVU

S obzirom na to da su Sjedinjenje Američke Države imale presudnu ulogu u NATO intervenciji i u mirovnim pregovorima za vrijeme agresije na BiH, ova je država uvijek bila snažan faktor u našoj zemlji. U 2019. godini Trumpova administracija imenovala je Matthewa Palmera za specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan s posebnim akcentom na pregovore između Beograda i Prištine i jačanjem evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine. Ovo je bila demonstracija da se nakon niza godina SAD ponovo aktivno vraća na Zapadni Balkan.

No, tek je pobjeda 78-godišnjaka Joea Bidena za 46. američkog predsjednika probudila očekivanja za konkretne promjene u ustavnom uređenju BiH. Biden je kao senator za vrijeme agresije govorio o nužnosti, o takozvanoj “Lift & Strike” politici, što bi značilo skidanja embarga na izvoz oružja u države bivše Jugoslavije i vojnu intervenciju nad srpskim položajima u Bosni i Hercegovini. Dok su mnogi visoki evropski zvaničnici govorili o građanskom ratu, neki čak i o bolnoj, ali realističnoj obnovi kršćanske Evrope, Biden je jasno govorio o agresiji na suverenu državu i genocidu nad Bošnjacima.

Povodom 25. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, Rusija je u Vijeću sigurnosti UN-a organizirala neformalni sastanak, gdje je pozvala visokog predstavnika Valentina Inzka i predsjednike SNSD-a, HDZ-a i SDA. Bakir Izetbegović odbio je prisustvovati ovom sastanku, čime je poslao poruku da se, umjesto “legitimnim predstavnicima naroda”, u međunarodnim odnosima treba razgovarati s predstavnicima institucija BiH. Dodik je iskoristio sastanak za brutalni napad na Inzka, kojeg je nazvao monstrumom koji mrzi Srbe tražeći njegovo uklanjanje. Bila je to blamaža Dodika i Čovića i debakl antibosanske politike jer su članice Vijeća sigurnosti poslale snažnu podršku visokom predstavniku, ali i za jačanje državnih institucija, ustavnih reformi, kao i provođenju presude u slučaju “Sejdić-Finci”.

Komitet za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD-a održao je 8. decembra raspravu o budućoj vanjskoj politici SAD-a prema Balkanu. Glavne poruke ovog zasjedanja bile su da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, ali je stvorio nefunkcionalnu državu, gdje srpska strana koristi mehanizme blokade da onemogući put prema evroatlantskim integracijama. Kongresmen Michael McCaul upozorio je da Zapad mora reagirati da Rusija i Kina ne bi popunile politički vakuum na Balkanu.

7. decembra Vijeće Evropske unije, koje čine ministri vanjskih poslova EU, usvojilo je pravni mehanizam za sankcioniranje onih koji su odgovorni ili povezani s kršenjem ljudskih prava zamrzavanjem imovine i zabranom ulaska u EU. Valentin Inzko dao je na polugodišnjem izvještavanju o BiH pred Vijećem sigurnosti UN Dodiku rok od šest mjeseci da ukloni tablu posvećenu ratnom zločincu Radovanu Karadžiću na Palama, inače će predložiti čelnicima EU-a sankcije protiv Dodika. Tabla je zvanično uklonjena 10. decembra, čime je međunarodna zajednica dokazala da odlučnim nastupom može utjecati na domaće političare i bez korištenja bonskih ovlasti.

12. decembra u Vijećnici obilježena je 25. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje su se obratili visoki domaći i međunarodni zvaničnici. Posebno zanimljivu poruku imao je američki ambasador u BiH Eric Nelson: “Održao je mir i omogućio BiH da krene putem ka EU, ali sada je vrijeme da se naprave naredni koraci, ključni za budućnost. Kako bismo to uradili, moramo unaprijediti sporazum jer namjena nikad nije bila da bude vječan.” Povodom godišnjice novoizabrani američki predsjednik Biden poslao je poruku da je posao na promociji pravde, pomirenja i funkcionalne multietničke Bosne i Hercegovine ostao nedovršen, te da se raduje saradnji s narodom BiH kako bi se konačno ostvarilo dejtonsko obećanje o prosperitetnoj, pravednoj i demokratskoj Bosni i Hercegovini u srcu cjelovite Evrope.

Nedugo nakon ovih izjava, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov posjetio je Bosnu i Hercegovinu. Rusija nastoji da preko Dodika širi svoju političku, ekonomsku, kulturnu i obavještajnu moć u regiji sprečavanjem da Bosna i Hercegovina postane dijelom NATO saveza. Stoga je ova posjeta imala cilj da pokaže kako Rusija neće dozvoliti izmjene u Dejtonskom sporazumu. No, umjesto predstavnika države, Lavrov se prvo sastao u administrativnom centru RS-a u Lukavcu s Dodikom i Čovićem bez državnih obilježja. Ovo je bio povod da Džaferović i Komšić odbiju planirani sastanak članova Predsjedništva BiH s Lavrovom, čime su poslali jasnu poruku da se država i njeni simboli moraju poštovati, pa makar se radilo i o ruskom ministru vanjskih poslova.

KLJUČNE SU NAREDNE ČETIRI GODINE

Velikosrpska politika već neko vrijeme otvoreno najavljuje stvaranje “srpskog sveta” na relaciji Beograd – Banja Luka – Podgorica – Kosovska Mitrovica, što bi bio prostor za širenje utjecaja Rusije i Kine u srcu Evrope. Očigledno je da je međunarodna zajednica nakon crnogorskih izbora povećala svoj interes za Bosnu i Hercegovinu i njen evroatlantski put s ciljem da se isti scenarij spriječi u ovoj državi.

Ovo je posebno bolan udarac za Dodika i Čovića jer su ova dva političara najbliži saradnici Moskve u BiH, što je potvrđeno tokom neformalnog sastanka Vijeća sigurnosti UN-a i posjete Sergeja Lavrova. Oba političara vode politike koje su suprotstavljene vrijednostima i politici EU i SAD na Balkanu: Dodik kršenjem Dejtonskog sporazuma i prijetnjama o secesiji, a Čović kroz izborni zakon koji je u suprotnosti s evropskim principima građanske države, individualnih prava i presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, Zoran i Pilav.

Izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH 2018. godine omogućio je probosanskoj politici da konačno krene u ofanzivu protiv destruktivnih antidržavnih snaga. Prva manifestacija svakako je bila slanje ANP-a, odnosno Programa reformi, koji je deblokirao NATO put Bosne i Hercegovine. Nakon toga, kadrovi SNSD-a i HDZ-a odstranjeni su iz Centralne izborne komisije, što je jedna od najznačajnijih pobjeda probosanske politike. Ostavka predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milana Tegeltije nastavak je slabljenja utjecaja Dodika i Čovića u ključnim državnim institucijama.

Naredne četiri godine ključne su jer Bosna i Hercegovina ima historijsku priliku zahvaljujući povoljnom međunarodnom ambijentu da se izbori za funkcionalnu državu, posebno kroz reduciranje ovlasti Doma naroda FBiH i BiH na nivo Vijeća naroda u NSRS i jačanjem individualnog i građanskog principa nad etničkim kroz provedbe presuda Evropskog suda. No, probosanska politika ne može se osloniti isključivo na međunarodnu zajednicu, već zajedničkim naporima treba nastaviti da smanji politički utjecaj antidržavnih i proruskih snaga u ustavno-pravnom sistemu države. Sljedeća su prilika izbori 2022. godine, gdje bi izbor šest Hrvata iz probosanskih stranaka u hrvatski klub Dom naroda FBiH omogućio odblokiranje Vlade FBiH i dalju marginalizaciju HDZ-a.