“Mene u Sky aplikaciji jesu pomenuli kao predsjednika NiP-a, drugačije me ne znaju, a tebi tepaju Bakir, Bake, ti objasni kako i zašto”, napisao je u još jednom sebi svojstvenom retoričkom salto mortaleu glavni protagonist prepiski narko kartela “Tito i Dino” Elmedin Konaković.
Konakovićeva zamjena teza dolazi nakon što je predsjednik SDA jučer ustvrdio da je za SDA kompliment način kako su kriminalci opisali svoj odnos prema ovoj stranci:
“Zabrinjavajuće su informacije o prodoru organizovanog kriminala u politiku i utjecaju kojeg su ostvarili, čak i na institucije. U tim prepiskama kriminalci kažu da ne mogu nikako doći do mene i do vrha SDA. Poslije toga slave poraz SDA u nekim gradovima. To je kompliment za nas. Kartel koji raspolaže stotinama miliona i koji kupuje političare je naišao na zid kada je u pitanju SDA. S druge strane, imaju stranke čije kampanje finansiraju, imaju kanal do institucija, imaju čovjeka kojeg zovu ‘predsjednikom’.”
Neobrazovani retorički gimnastičar Konaković zanemaruje činjenicu da je ime Bakira Izetbegovića kao lidera najjače bošnjačke stranke postalo opće mjesto u komunikaciji. “Bakir” ili “Bake” ušao je u svakodnevnu komunikaciju, kao što je odnedavno i premijer Nermin Nikšić postao “Neka”, a prof. dr. Sebija Izetbegović je odavno u javnosti, pa i dijelu medija, postala “Seka”.
Mnoštvo je takvih primjera i u prošlosti. Za rahmetli Muhameda Filipovića rijetko smo čuli da ga se spominje bez nadimka “Tunjo”, isto kao što je bilo rijetko čuti u narodu da Sulejmana Tihića neko oslovljava kao “predsjednik gospodin Sulejman” već kao “Suljo” ili “Tihi”. U narodu je rijetko bilo za čuti da neko rahmetli muftiju zove “akademik Muamer” već kao “Mufti” ili “Zuki”.
Hrvatskog premijera Andreja Plenkovića hrvatska javnost uobičava nazivati "Plenki". To se u lingvistici zove “kolokvijalni jezik”, u kojem, naprimjer, ime poznate ličnosti preraste u opće mjesto s kojim se bez stvarne osnove intimizira šira javnost, jer realno svojim prisustvom po medijima i jeste svakodnevni dio njihovih života.
No, kada Vas vođe međunarodnog narko kartela imenuju “predsjednikom”, onda to nije kolokvijalni jezik svakodnevice, to je onda funkcija na koju računaju. “Predsjednik”, kako su imenovali Konakovića, nije kolokvijalni “šef” jer ta je titula rezervirana za samo jednog “Titu”. Da su napisali “Dino”, “Dinče”, “Dinokio”, “Soukbunar”, “Basket efendija”... tada se ne bismo brinuli da je Konaković imao šefa “Titu” u Emiratima.
Dakle, Konakovićeva bijedna zamjena teza samo dokazuje da on za kartel nije opće mjesto u javnosti poput “Bakira” i “Baketa” već da je postao i subjekt i predikat – odnosno radnja u Sky prepisci narko dilera koji su željeli preuzeti državu i njene institucije.
