Kažu da je legendarnog kralja Midu pratila kletva da sve što dotakne pretvori u zlato. Nažalost, mi danas imamo daleko gori problem, jer naš vajni ministar vanjskih poslova Dino, poznat i kao Elmedin Konaković, sve što dotakne pretvara u grdan problem. Naročito u diplomatskom smislu i isključivo za Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod.
Iako Konaković i njegovi sadašnji drugari, poput tragikomičnog Aljoše Čampare, koji je nekada tvrdio da “Konaković mnogo melje, a malo žita daje”, ne prestaju s javnošću dijeliti vlastite fantazije o Konakovićevim diplomatskim uspjesima, realnost je nažalost mnogo drugačija. Na žalost naše države a ne Konakovića i Čampare kojima i odgovora status Bosne i Hercegovine kao običnog objekta a ne subjekta međunarodne politike. Jer da je drugačije, ova ambasadorčad nikada i ne bi bila na vlasti.
No, ako smo i za trenutak zaboravili Konakovićevo učestvovanje u etabliranju narativa o “radikalizacija Bošnjaka” te ugroženosti Hrvata, zagovaranja obnove Velike Srbije kroz projekat “Otvoreni Balkan”, prihvatanje statusa zagrebačkog “finog dečka bošnjačke politike”, odbijanja da potvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i nebrojenih drugih manifestacija korisnog idiotizma u korist stranih centara, Konaković se potrudio demonstrirati da njegova ponižavajuća uloga ciganske mečke ipak ima i konkretne posljedice.
Dinin diplomatski dodir trebalo bi patentirati kao prvo namjenski suicidalno oružje jer je ovih dana ponovo pokazao svoju čudnovatu sposobnost proizvodnje isključivo negativnih posljedica. Konaković se u julu ove godine sastao s mađarskim ministrom vanjskih poslova, Petrom Sijartom, kojom prilikom se pohvalio kako ga je zamolio da “lobira kod političara u RS-u da se vrate na postavke stabilnosti” te da Dodiku i kompaniji “objasni koje benefite donosi EU priča”. Iskali smo, eto nam ga. Nije prošlo ni mjesec, a Dodik je bio pozvan kod Orbana na proslavu Nacionalnog dana Mađarske. Primljen je kao najrođeniji, s gotovo državničkim počastima, nakon čega je najavljeno formiranje zajedničkog vijeća manjeg bh. entiteta i Mađarske.
Ipak to nije sve. Prije nekoliko dana Dodik je ponovo bio u Budimpešti, gdje je dobio uvjeravanja da će Mađarska efektivno poništiti uvedene sankcije Dodiku i njegovoj kamarili tako što će nastaviti finansirati projekte koje je obustavila Njemačka. Štaviše, ponovo je saopćeno kako se “Mađarska snažno protivi upotrebi sankcija u slučaju Bosne i Hercegovine i Srba u Bosni i Hercegovini”.
Nakon toga, velikosrbi u Bosni i Hercegovini i “širom sveta” obradovani su viješću da od 1. januara 2024. godine Mađarska preuzima komandu nad snagama EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Ista ona Mađarska čiji predsjednik naziva Dodika ličnim prijateljem i prijateljem Mađarske i mađarskog naroda. Ista Mađarska čiji predsjednik drži etničku kartu Bosne i Hercegovine na zidu i tvrdi da će biti problem integrirati “dva miliona muslimana u Evropsku uniju” misleći pritom na Bošnjake. Ista ona Mađarska koja je trenutno najveći trojanski konj Moskve u Evropskoj uniji. Ista Mađarska čijeg je ministra vanjskih poslova neopjevani diletant Elmedin Dino Konaković MOLIO da smiri Dodika i objasni mu sve čari Evropske unije ne shvatajući koliko degradira Bosnu i Hercegovinu moleći ministra druge države da politički intervenira u njegovoj vlastitoj i ne znajući da priča s tipom koji se gnuša Evropske unije i njenih vrijednosti. Pritom je to molio ministra države koja sasvim otvoreno podržava separatističke tendencije i aktere u Bosni i Hercegovine.
I gdje nas je doveo takav stravičan Konakovićev diletantizam? U situaciju u kojoj je za čuvanje mira u Bosni i Hercegovini zadužen upravo general iz Mađarske.
Aferim Dino. I nemoj više braniti interese Bosne i Hercegovine, molimo te. Izginusmo.
Orbanova prosrpska Mađarska preuzima komandovanje EUFOR-om
Dometi Dinine diletantske diplomatije
Dinin diplomatski dodir trebalo bi patentirati kao prvo namjenski suicidalno oružje jer je ovih dana ponovo pokazao svoju čudnovatu sposobnost proizvodnje isključivo negativnih posljedica.
MUSTAFA DRNIŠLIĆ
Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.