Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier boravio je u službenoj posjeti Turskoj, povodom 100. godišnjice Ugovora o prijateljstvu između Turske i Njemačke potpisanog 3. marta 1924. godine.

Njegovi kontakti su bili prilično intenzivni jer je to bila posjeta Njemačke Turskoj na najvišem nivou nakon posjeta premijera Olafa Scholza Ankari u martu 2022. Steinmeier je na funkciji predsjednika već sedam godina, ali prvi put je došao u Tursku, pa je njegov trodnevni program privukao je veliku pažnju javnog mnijenja obje zemlje.

Kroz historiju liderska diplomatija je imala uticajnu ulogu u rješavanju problema između dvije zemlje i unapređenju bilateralnih odnosa. Kako se u okviru liderske diplomatije uspostavljaju direktni kontakti između šefova država i vlada dvije zemlje, na samitima se donose odluke o rješavanju problema u odnosima i saradnji na unapređenju odnosa.

Budući da ne postoji akutna kriza koja trenutno zauzima politički dnevni red tursko-njemačkih odnosa, predsjednik Steinmeier je tokom svoje prošlosedmične posjete uglavnom ostvario kontakte u vezi političkog i ekonomskog jačanja tursko-njemačkih odnosa.

'Döner diplomatija'

Prije nego što ocijenimo Steinmeierovu posjetu i tok tursko-njemačkih odnosa, potrebno je osvrnuti se na najzanimljiviji događaj ove posjete, a to je „doner pitanje“, piše dailysabah.

Nekonvencionalni put predsjednika Steinmeiera do Turske, koji je sa sobom doveo turskog doner kuhara i 60 kilograma mesa donera, neki su smatrali smiješnim, a drugima besmislenim. Međutim, činjenicu da je Steinmeier donio takozvani “njemački döneri”, koji je najkonzumiraniji proizvod brze hrane u Njemačkoj i koji se poistovjećuje sa Turcima, treba shvatiti kao izjavu dobre volje prema Turskoj i turskoj dijaspori u Njemačkoj.

Ranije je kancelarka Angela Merkel pokušala da uspostavi vezu sa turskom dijasporom tako što je često posjećivala turske prodavnice donera i rezala doner. Poput Merkel, Steinmeier je pribjegavao „doner diplomatiji” s kreativnom idejom kada je došao u Tursku, pokušavajući pokazati da Njemačka ne samo da je usvojila doner porijeklom iz Turske, već je uzela zdravo za gotovo i tursko društvo, koje je ovaj doner učinilo nezamjenjivim elementom njemačke kuhinje.

Zapravo, može se reći da je doner diplomatija imala uticaj iznad očekivanja u Turskoj i Njemačkoj, s obzirom na veliku pažnju javnosti i objavljene vijesti. Osim toga, Steinmeierova döner diplomatija je odličan primjer konstruktivne uloge koju gastro diplomatija, podgrana javne diplomatije, može odigrati u odnosima između država.

100 godina prijateljstva

Tursko-njemački odnosi nesumnjivo imaju duboko ukorijenjenu historiju. Snažne veze uspostavljene između Osmanskog i Njemačkog carstva uoči Prvog svjetskog rata, koje su vremenom postale poznate kao „bratstvo po oružju“ (Waffenbrüderschaft), nastavile su se i nakon rata. Od potpisivanja Ugovora o prijateljstvu 1924. godine, što se poklopilo sa ranim periodom Republike Turske, s vremena na vrijeme su se javljale političke tenzije između dvije zemlje zbog prirode međudržavnih odnosa.

Međutim, svaki od njih bi se ili mogao prevazići zahvaljujući konstruktivnom stavu barem jedne od stranaka, ili su u uobičajenom vremenu izgubili svoje mjesto na dnevnom redu. Tokom svoje prošlosedmične posjete, Štajnmajer je izrazio šta tursko-njemačko prijateljstvo znači za Nemačku, rekavši: „Njemačka nema prijateljske odnose ni sa jednom zemljom kao što je to slučaj sa Turskom".

Prava prekretnica koja je oblikovala odnose između dvije zemlje počela je 1960-ih godina. Historijski sporazum o zapošljavanju radne snage potpisan je između Turske i Njemačke 30. oktobra 1961. kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za radnom snagom njemačke ekonomije. Turci, na koje se prvih godina gledalo okom „ipak će se jednog dana vratiti“, suprotno očekivanjima, ostali su trajno u Njemačkoj i, daleko od povratka, postali su važan dio Njemačke u svakom pogledu.

Turci različitih statusa, čiji broj danas prelazi 3,5 miliona, postali su toliko važan dio Njemačke, gdje su odlazili kao gastarbajteri (Gastarbeiter), ali gdje su ostajali za stalno, da je čak i doner koji su ponijeli sa sobom postao njemačko nacionalno jelo. Kako bi dao simboličnu poruku u vezi s tim, Štajnmajer je svoju posjetu započeo odlaskom na željezničku stanicu Sirkeci, simbol radne migracije, a potom je svojim gostima ponudio doner koji je donio iz Njemačke.

Problematična područja

Kada pogledamo politički aspekt tursko-njemačkih odnosa, vidimo da su terorizam i sigurnosni problemi i dalje strukturna pitanja u bilateralnim odnosima. Njemačko pružanje širokog područja djelovanja unutar svojih granica PKK i FETÖ, koje predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti i integritetu Turske, ni na koji način nije u skladu sa zakonom savezništva koji postoji već 100 godina. Iako Njemačka tvrdi da podržava borbu Turske protiv terorizma u smislu retorike, kada pogledamo akcije, vidimo da obje organizacije još uvijek koriste Njemačku kao svoju bazu u Europi u smislu regrutovanja osoblja i ostvarivanja prihoda. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan dotakao se ovog pitanja na konferenciji za novinare sa Steinmeierom, rekavši: “Očekujemo veću podršku i solidarnost Njemačke u borbi protiv terorizma”.

Beskrajni rasistički napadi na Turke u Njemačkoj također su među aktuelnim problemima u bilateralnim odnosima. Ovakva situacija pokazuje da se sigurnost života i imovine Turaka ne može osigurati u okruženju u kojem je rasizam u Njemačkoj postao institucionalan, a organske veze između države i rasističkih terorističkih organizacija postale evidentne. Iz tog razloga, Njemačka sada treba da poduzme konkretne korake da okonča tekući rasistički terorizam protiv Turaka.

Negativna uloga Njemačke u procesu članstva Turske u Europskoj uniji ostaje još jedno problematično područje u bilateralnim odnosima. Zapravo, Njemačka je imala izuzetno pozitivan stav prema članstvu Turske u EU za vrijeme mandata člana SPD Gerharda Schrödera između 1998. i 2005. Na taj način je Turska prvi put prihvaćena kao zemlja kandidat za EU na samitu u Helsinkiju 1999. a zatim je 2005. godine mogao započeti pregovore o članstvu u EU. Socijaldemokratska Schröderova administracija, koja je služila u ovom procesu, zauzela je vrlo konstruktivan stav i bila je u središtu intenzivnog diplomatskog prometa u cilju unapređenja procesa članstva Turske u EU.

Schröderova nasljednica, konzervativna demokrata Merkel, zauzela je suprotan stav tokom svog mandata i postala jedna od vodećih ličnosti koje blokiraju članstvo Turske u EU. Budući da sadašnja njemačka vlada, koju predvodi Scholz iz SPD-a, nastavlja politiku Merkelove, proces članstva Turske u EU je već duže vrijeme zaustavljen. S obzirom da Steinmeier nije dao pozitivne poruke po tom pitanju tokom svoje prošlosedmične posjete, pitanje članstva u EU će i u narednom periodu biti među problematičnim oblastima tursko-njemačkih odnosa.

Trgovina, investicije

Štajnmajerov sastanak sa turskim i njemačkim investitorima tokom njegovih kontakata u Istanbulu može se posmatrati kao manifestacija njemačke volje da poveća obim trgovine između dvije zemlje i ulaganja u obje zemlje. Odmah treba naglasiti da je prema podacima za 2023. ukupan obim trgovine između dvije zemlje dostigao 50 milijardi dolara.

Prema podacima iz iste godine, Njemačka je na prvom mjestu među zemljama u koje Türkiye najviše izvozi, sa 21 milijardom dolara, a na trećem mjestu među zemljama u koje najviše uvozi, sa 28,6 milijardi dolara. Štaviše, više od 8.000 njemačkih kompanija trenutno posluje u Turskoj.

Kada to pitanje posmatramo iz perspektive Njemačke, opet prema prošlogodišnjim podacima, Turska je na 14. mjestu među zemljama u koje Njemačka najviše izvozi i na 17. među zemljama iz koje najviše uvozi. Ono što je upečatljivije od ovog podatka jeste da turska poduzeća u Njemačkoj, čiji broj danas prelazi 80.000, zapošljavaju više od pola miliona ljudi u Njemačkoj, gdje su nekad bili gosti. Dakle, koliko je Njemačka važna za tursku ekonomiju, Turska i Turci u Njemačkoj su barem jednako važni kao i njemačka ekonomija.

U tom pogledu možemo razgovarati o situaciji međusobne zavisnosti turske i njemačke privrede. Zapravo, tokom sastanka s predsjednikom Erdoganom u Ankari, Steinmeier je tačnim pristupom donio sljedeću odluku: “Türkiye i Njemačka su nezamjenjive jedna drugoj na svakom polju.”

Obim bilateralne trgovine već dugi niz godina ide u korist Njemačke. Međutim, ovaj jaz se smanjio posljednjih godina zbog povećanja turskog izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti u Njemačku. Naime, Türkiye je izvozila najviše tekstilnih proizvoda u Njemačku do 2010-ih, ali danas izvozi najviše motora i autodijelova. Njemačka, s druge strane, najviše automobila izvozi u Tursku, u skladu sa trendom koji traje dugi niz godina.

Ova situacija se može posmatrati kao konkretan odraz strategije turske privrede da se udalji od svog identiteta kao čisto tekstilne i poljoprivredne zemlje tokom perioda Partije pravde i razvoja (AK Partija) i prema izvozu tehnoloških proizvoda sa visokom dodanom vrijednošću.

Na kraju, na sastanku Erdoğan-Steinmeier, oba lidera su izjavila zajedničku volju za povećanjem ukupnog obima trgovine. Međutim, da bi se postigao ozbiljan napredak u trgovini između dvije zemlje, Carinska unija EU-Türkiye, koja je na snazi ​​od 1996. godine, mora biti ažurirana. Ažuriranje carinske unije, koja ne može ispuniti trenutna komercijalna očekivanja i svake godine postaje sve nepovoljnija za tursku ekonomiju, u skladu sa zahtjevima Ankare, koristit će Turskoj i zemljama članicama EU, uključujući Njemačku.

Naime, u izvještaju koji je Svjetska banka pripremila 2014. godine, skrenuta je pažnja na potrebu ažuriranja carinske unije i navedeno da bi eventualno ažuriranje koristilo objema stranama. Međutim, grupa članica EU, predvođena Njemačkom, sprečava ažuriranje carinske unije kako ne bi izgubila povoljan položaj u trgovini s Turskom i nastavila koristiti ovo pitanje kao politički „štap“ protiv Turske. Iz tog razloga, nije moguće napraviti ozbiljan napredak u trgovini između Ankare i Berlina dok se carinska unija ne ažurira.