Princ Abdelaziz bin Fahd (49) je najmlađi i omiljeni sin rahmetli kralja Saudijske Arabije, Fahda. U sjeni svog oca stekao je bogatstvo od pet milijardi dolara, što mu je omogućilo hirove poput njegove impresivne 147 metara dugačke jahte, privatnog aviona Boeing 737 i brojnih palača i dvoraca po svijetu.

Stekao je veliku moć kao šef kabineta, kontrolirao je medije i mnogi su se kladili na njega kao nasljednika. To se, na kraju, nije dogodilo, a konačno je, ozbiljno narušenog zdravlja zbog ovisnosti o kokainu, pao u nemilost svog rođaka, princa Salmana, saudijskog nasljednika, koji mu je 2018. odredio kućni pritvor.

Abdelaziz je, kao i njegov otac, bio zaljubljen u Španiju i uvijek je, tokom boravka su vojoj palači u Marbelli, odlazio u obilazak Granade kako bi razmišljao o spomeniku koji mu je bio opsesija: Alhambri. Bio je toliko opsjednut prekrasnim kompleksom Nasrid u kojem je živio Boabdil, posljednji maurski andaluzijski kralj, da je 1997. kampovao sa šatorima, prostirkama, hranom i velikom pratnjom na Llano de la Perdiz, visoravni smještenoj iznad Alhambre, tamo gdje se snježni vrhovi Sierra Nevade i Sacromontea crvene pri zalasku sunca.

Kažu da je tražio da ostane unutar Alhambre, ali je odbijen, čak kažu da je nudio veliku svotu da kupi dio platoa ali ni u tome nije uspio jer je javno zemljište. Očajnički želeći ostvariti svoj san, donio je odluku: izgraditi vlastitu Alhambru u pustinji. Odabrana enklava bio je komad zemlje u predgrađu Rijada, saudijske prijestonice, od 10,6 hektara, uz koji je izgrađen umjetni rt sličan onom u Granadi, koji je bio ukrašen drvećem raznih vrsta donesenim iz Australije, budući da biljke Granade nisu mogle odoljeti visokim temperaturama pustinje.

Faraonski projekt, nazvan Alhambra Istoka, započeo je 1998., a dovršen 2002. godine i sada proslavlja svoj 20. rođendan. S površinom od 12.000 kvadratnih metara, reproducira svaki kutak Nasrid Alhambre, uključujući dio zida i šumu. Ali palača Carlosa V. i crkvu Santa María, kršćanske građevine dodane u 16. stoljeću, eliminirane su. Zahvaljujući originalnim planovima i nacrtima, koje mu je osigurala donacija Alhambri, hiljadama datoteka s komentarima i fotografijama u punoj veličini, kopija je toliko tačna da čak ima pukotine i nedostatke.

Sam Abdelaziz se pobrinuo da budu angažirani najbolji historičari, kartografi, arhitekti, fotografi, vrtlari i nasridski stručnjaci za namještaj, kao i zanatlije iz Granade, Almerije, Maroka i Turske. Radovi su dodijeljeni prestižnoj francuskoj grupi Oger Internacional, a radilo je 150 tehničara i više od 5000 radnika, većinom Filipinaca, koji su četiri godine uložili u ono za što je njihovim precima iz Granade trebalo sedam stoljeća.

Raskošna palača bila je prekrivena s 1,6 miliona opeka, 500 bijelih mramornih stubova firmw Camar iz Almerije i više od 4500 kvadratnih metara zemljanog posuđa za podove, keramike i ručno izrađenih pločica koje su izradili lončari iz grada  Oture. Zanatlije, čiji su se preci nastanili u Albaicínu u 16. stoljeću, potajno su odlazili u Alhambru tri godine svake noći kako bi izmjerili svaki komad koji su reproducirali. Osim toga, Ramón Rubio, voditelj radionice za restauraciju gipsa u Alhambri, proveo je dva mjeseca u Rijadu vodeći radnike. Od 13 fontana, mitska fontana Lavova bila je najzahtjevnija za imitaciju, cijelo dvorište je moralo biti izbačeno jer je bilo premalo, a fontana je sastavljena od dvanaest različitih lavova.

Unatoč nevjerojatnom savršenstvu ove blizanke Alhambre, neki elementi 21. stoljeća uvedeni su u kompleks poput velikog podzemnog noćnog kluba.

I danas tajnovitost prari ovo mjesto, budući da se oni koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji boje govoriti, a rijetki su ga privilegirani ljudi mogli posjetiti. Kažu da su sultani Granade ubili arhitekte koji su gradili Alhambru kako bi spriječili kopiranje njene uzvišene ljepote. Čini se da kod tvoraca njegovog blizanca u pustinji nije dosegnuta ova krajnost, iako su svi radnici bili prisiljeni potpisati strogu klauzulu o tajnosti.