Dana 4. februara 1887. godine, dok se Eiffelov toranj još dizao iz temelja, novine Le Temps objavljuju vatreno intonirano pismo protesta protiv ovog čudnog tornja koji želi dotaknuti nebo. Četrdesetak umjetnika kaže da takozvani toranj od 300 metara ugrožava "netaknutu ljepotu Pariza". Ogorčeni, "u ime dobrog ukusa", nekoliko poznatih pisaca i arhitekata spomenik opisuju kao "smiješni kostur, tvornički dimnjak, čudovište".

Dovršen 1889. godine, sa strukturom teškom 7300 tona i visok 330 metara, danas je Eiffelov toranj simbol Pariza. Ovo remek-djelo arhitekture dio je historije i krajolika grada, jednako kao Slavoluk pobjede ili rijeka Sena.

Toranj je svečano otvoren na današnji dan u povodu Svjetske izložbe u Parizu 1889. godine, koja je trebala cijelom svijetu pokazati sjaj i veličinu Francuske na stotu godišnjicu Revolucije. Kako bi se toranj zaštitio od hrđe, svakih sedam godina njegova površina se prekriva sa 50 tona farbe u tri sloja. U francuskom jeziku ovaj toranj ima naziv “La dame de fer“, što je u prevodu “Željezna dama“.

Pariz je namjeravao demontirati Eiffelov toranj 20 godina nakon njegove izgradnje. Stoga je Gustave Eiffel, njegov kreator, odlučio pronaći mu primjenu, dopustivši postavljanje radio antene na njegovu najvišu tačku. Tako je toranj spasio od demontaže.