Početkom 2023. godine muslimani u Evropi ponovo prolaze kroz novu epizodu islamofobije. Povodi se mijenjaju, a obrazac ostaje isti već dvije decenije. Uobičajeni slijed događanja jako je sličan: neka krajnje desničarska marginalna politička figura koja želi privući pažnju, povećati svoju „cijenu“ i izazvati reakcije izvodi spektakl (tj. spaljivanje Kur'ana) s ciljem stvaranja kontroverze i antagoniziranja dvije milijarde muslimana.

Kada muslimani skrenu pažnju na čin provokacije i s pravom ga opisuju kao govor mržnje, desničari uz podršku vlasti u pravilu se pozivaju na slobodu izražavanja. Upravo se to dogodilo 21. januara 2023. godine, kada je dansko-švedski desničarski političar Rasmus Paludan izveo podli čin spaljivanja Kur'ana. Samo nekoliko dana kasnije njegov primjer slijedio je holandski političar Edwin Wagensveld, šef ekstremno desničarskog pokreta PEGIDA. Paludan je i prošlog petka izveo svoj performans ispred jedne džamije u Kopenhagenu, a isto je pokušao u Oslu uraditi njegov politički sljedbenik Lars Thorsen, vođa ekstremističke organizacije “Stopp av islamisering av Norge” – Zaustavimo islamizaciju Norveške (SIAN), ali je bio spriječen uslijed političkog pritiska turske diplomatije.

                                           

Nije slučajno da Paludan, koji je ranije proglašen krivim za rasizam, i druge ekstremno desničarske ličnosti biraju Kur'an kao metu svoje mržnje. Oni su vrlo dobro svjesni težine koju sveta knjiga ima u životima i identitetima muslimana, tako da je odluka da se spali Kur'an proračunata. Paludan ima dokumentiranu historiju rasističke i islamofobične retorike, kao i upuštanja u seksualno eksplicitne razgovore s maloljetnicima. On smatra da treba protjerati muslimane i opisao je islam kao „zlu i primitivnu religiju“, te je pozvao sljedbenike da uriniraju na Kur'an.

 

SIMBOLIČNO UBISTVO

Politolog dr. Farid Hafez tvrdi da spaljivanje knjiga u ovom kontekstu „postaje simbolično ubistvo ili uništenje“. Sudjelovanje u radnjama kao što su cijepanje stranica, spaljivanje ili bacanje u toalet, kao što je američko vojno osoblje činilo u Guantanamu, radi se s jasnom namjerom nanošenja boli i ozljede. Ovo nije sloboda govora, to je govor mržnje. Razgovori oko islamofobične retorike i spaljivanja Kur'ana rijetko završavaju osudom i, umjesto toga, odmah se preusmjeravaju na debate o slobodama izražavanja.

Mnogo je primjera u zapadnim društvima kada su u pitanju prava djece, žena ili nekih drugih grupa da se postupa suprotno od prakse prema muslimanima. Pravo na slobodno izražavanje i ono što se njime štiti jeste subjektivno. Oni na pozicijama moći često odlučuju šta je dozvoljeno a šta nije. Brzi pregled slučajeva koji uključuju novinare, akademike i aktiviste za prava koji su ušutkani ili suočeni s tužbama zbog njihovog rada na skretanju pažnje na izraelsko etničko čišćenje Palestine savršeno ilustruje ovu poentu. U Evropi mnogi lideri koji imaju islamofobične stavove podjednako imaju moć da odrede šta je prihvatljivo slobodno izražavanje, a šta nije. Također nije slučajno da su oni koji učestvuju u spaljivanju Kur'ana gotovo isključivo bijelci.

Zločini iz mržnje, posebno oni usmjereni na muslimane, stalni su, kao i sve veća ograničenja i direktne zabrane hidžaba. Vandalski akti i paljevine džamija stalno se ponavljaju, a u mnogim zemljama vlasti su poduzele značajne mjere da kriminaliziraju muslimansko civilno društvo, zatvarajući organizacije, džamije i pojedince. U ovim incidentima malo se raspravlja o pravima muslimana na slobodno izražavanje. Takvi primjeri pokazuju kako se neotuđiva prava subjektivno primjenjuju, često na štetu marginaliziranih i ranjivih grupa.

Islamofobija također dolazi u igru kada muslimani ostvaruju svoje pravo na slobodno izražavanje protestirajući protiv mržnje. Mediji pojačavaju antimuslimanske forme tako što ove glasove uokviruju kao neprijateljske i „ekstremističke“, konstruirajući ih kao bliske i nasilne pojedince koji žele da ugase kritiku i debatu. Za odbranu antimuslimanskog rasizma koriste se argumenti o slobodi izražavanja.

 

DVOSTRUKI STANDARDI

Pored dozvole spaljivanja Kur'ana, švedske vlasti su svojim stavovima pokazale da nisu iste ni sve svete knjige. Naime, oni su spriječili spaljivanje Tore, a u isto vrijeme za njih je spaljivanje Kur'ana „sloboda govora“.

Sedmicu nakon spaljivanja Kur’ana u Stockholmu izraelski ambasador u Švedskoj Ziv Nevo Kulman objavio je da su Tel Aviv i lokalna jevrejska zajednica u koordinaciji sa švedskim zvaničnicima spriječili spaljivanje Tore. Švedski antiizraelski aktivisti planirali su održati demonstracije ispred Izraelske ambasade u znak podrške Palestincima. Kao dio svog protesta, demonstranti su izdali službeni zahtjev da se spali Tora tokom demonstracija. Izraelski ambasador pri UN Gilad Erdan rekao je u odgovoru: „Mislim da je ovo šokantna stvar. Postoji razlika između slobode govora i slobode skrnavljenja i spaljivanja. Ne treba da podsjećam na čuveni citat da 'Oni koji spaljuju knjige će spaliti i ljude'.” Nakon intervencije izraelskog ambasadora švedske vlasti su osujetile ovaj pokušaj.

Međutim, u razgovoru za The Jerusalem Post rabin Moshe David HaCohen otkrio je da je zapravo vodstvo lokalne muslimanske zajednice pomoglo da ne dođe do tog čina jer je štokholmska policija namjeravala na početku dopustiti održavanje demonstracija jer se to smatra slobodom izražavanja. On je suosnivač i direktor projekta Amanah, švedske organizacije koja afirmiše dijalog između vjerskih manjina, uglavnom muslimana i Jevreja. Nakon spaljivanja Kur'ana ispred Turske ambasade, jevrejske zajednice u saradnji s Amanahom objavile su izjavu u ime svih jevrejskih zajednica u znak podrške muslimanskoj zajednici.

„Naša tragična evropska historija nas je naučila da spaljivanje knjiga često signalizira početak normalizacije mržnje prema skupini u društvu. Historijski protiv Jevreja, a trenutno protiv muslimana. Neprepoznavanje ovih manifestacija mržnje kao izraza prijetnji i huškanja protiv etničkih skupina predstavlja zanemarivanje historije“, piše u izjavi jevrejske zajednice.

Švedski ministar vanjskih poslova Tobias Billström opisao je Paludanov čin kao „užasan“, ali je naveo „snažnu zaštitu“ zemlje za slobodno izražavanje u njenom ustavu kao razlog zašto vlasti nisu spriječile održavanje događaja. Sjedinjene Države odgovorile su na sličan način, opisujući taj čin kao „duboko nepoštovanje“, ali je izostala osuda.

Ovo je jasan primjer testa demokratije na kojem su pale švedske vlasti i pokazale svoje pravo lice. Ovo je i test za evropsku svijest u kontekstu nacističkog spaljivanja jevrejskih knjiga koje je prethodilo holokaustu. Izgleda da Evropa nije naučila lekciju iz Drugog svjetskog rata koju je mnogo ranije predvidio Heine svojom poznatom izrekom. Ono što se desilo Jevrejima u Holokaustu ponovilo se Bošnjacima u Genocidu i Agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

S druge strane, policija u Finskoj saopćila je da neće biti dozvoljeno javno spaljivanje primjeraka Kur'ana. Nacionalni policijski odbor saopćio je da bi spaljivanje Kur'ana narušilo vjerski mir, što je kažnjivo djelo u Finskoj.

Novi val islamofobije obilježen spaljivanjima Kur'ana samo je dodatno ogolio nemoć i neodgovornost glomazne EU administracije po ovom pitanju, kojoj je trebalo 18 mjeseci da imenuje novog koordinatora za borbu protiv islamofobije, što je predmet kritika muslimanskih aktivista. Marion Lalisse, službenica EU francuskog porijekla, koja govori arapski, preuzela je vrlo zahtjevnu odgovornost u nezgodnom trenutku. Za svoje aktivnosti imat će budžet od 180.000 eura.

 

KAKO SE KANADA BORI PROTIV ISLAMOFOBIJE

Kad je u pitanju proaktivni pristup protiv islamofobije i ugrožavanja prava muslimana, Kanada i Novi Zeland se već godinama ističu po pozitivnom djelovanju. Kanada je krajem januara imenovala prvu specijalnu predstavnicu za borbu protiv islamofobije. Ova odluka Vlade jeste u cilju traženja načina za uspješniju borbu protiv mržnje i diskriminacije poslije serije napada na muslimane u posljednjih nekoliko godina. Premijer Justine Trudeau obavijestio je javnost da će advokatica za ljudska prava Amira Elghawaby preuzeti novu ulogu, s ciljem da podrži napore Ottawe u borbi protiv islamofobije.

„Različitost je jedna od najjačih snaga Kanade, ali mnogi muslimani dobro su upoznati s islamofobijom. Moramo to promijeniti. Niko u našoj zemlji ne bi smio iskusiti mržnju zbog vjere“, rekao je Trudeau. On smatra da je imenovanje Elghawaby važan korak u borbi protiv islamofobije i mržnje. Lideri muslimanskih zajednica u Kanadi godinama pozivaju vlasti na svim nivoima da se uhvate ukoštac s rasizmom, nasiljem motivisanim mržnjom i desničarskim grupama.

Istraživači su u 2020. godini otkrili da se broj grupa koje se vode mržnjom utrostručio posljednjih godina, dok je antimuslimanska retorika jedna od najistaknutijih tema među desničarskim ekstremistima koji djeluju na internetu.

Trudeauova vlada održala je niz nacionalnih samita o islamofobiji i antisemitizmu, a nacionalno vijeće kanadskih muslimana pozdravilo je imenovanje Elghawaby, koja je ranije sarađivala s tom organizacijom, te ga nazvalo „historijskim trenutkom za muslimane u Kanadi“. „Ovo je prvi put da će borba protiv islamofobije imati mjesto u Kanadskoj vladi“, rekao je izvršni direktor grupe Stephen Brown.

Međutim, kanadska pokrajina Quebec, u kojoj su većina Francuzi, zatražila je ostavku Amire Elghawaby. Jean-Francois Roberge, ministar za francuski jezik, izjavio je da je Elghawaby napisala članak za list Ottawa 2019. godine, u kojem je istakla da su stanovnici Quebeca širili antimuslimanske stavove. Kanadski premijer poručio je da je dužnost Elghawaby da savjetuje vladu za politike usmjerene na suzbijanje stavova protiv muslimana, kao i da bude glas muslimana. Ovo imenovanje dodatno je pokazalo polarizaciju kanadskog društva na frankofonsko islamofobno i ostale koji su više inkluzivni.

 

NOVI ZELAND – SVIJETLI PRIMJER BORBE PROTIV ISLAMOFOBIJE

Islamofobija i terorizam prekinuli su idiličan život muslimanske manjine i cijelog novozelandskog društva 15. marta 2019. godine. Usred bijela dana mir stanovnika Novog Zelanda iznenada je narušen, a premijerka Jacinde Ardern morala je da se suoči s jednim od najtežih iskušenja u historiji Novog Zelanda. Tog dana australijski terorista napao je dvije džamije u Christchurchu i ubio 50 vjernika u vrijeme džume.

Hladnokrvni masakr potresao je Novi Zeland i cijeli svijet. Međutim, mlada žena na čelu države je ostala mirna. Zamolila je sve građane da ostanu jedinstveni u borbi protiv terorizma i zaštiti muslimanskih građana. Otišla je u džamiju, nosila maramu, prisustvovala je džumi, obilazila porodice žrtava, grlila brojne majke koje su izgubile članove porodice...

Kako bi pokazala simpatije prema muslimanima, često nosi maramu. Ovaj postupak može biti jednostavan, ali njen utjecaj su duboko osjetili Novozelanđani, posebno muslimani. Premijerka je zatražila da se ezan za molitvu petkom na Novom Zelandu emituje na nacionalnoj televiziji i radiju, te da se dva minuta šutnje odaje sjećanje na žrtve pucnjave u dvije džamije.

Njen odgovor na pitanja tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država izazvao je posebno divljenje. Na Trumpovo pitanje kakav oblik podrške mogu pružiti, Ardern je odlučno odgovorila: „Suosjećanje i suosjećanje za sve muslimanske zajednice.“ Ona je krajem januara dala ostavku u svojoj 42. godini života i godinu dana prije isteka mandata te svojim nasljednicima ostavila velika dostignuća kad je u pitanju odnos prema muslimanima.