Jedna od najčešće korištenih laži na račun prvog predsjednika nezavisne BiH Alije Izetbegovića je ona da je borcima Armije R BiH obećavao “zlatne kašike”.

Ta je laž više puta demantirana, a na internetu se nalazi niz snimaka Izetbegovićevih govora u kojima govori i zastupa upravo suprotno. Bez obzira na to mnogi zlonamjernici i dalje koriste “zlatne kašike” kao argument u svrhu klevetanja i diskreditacije Alije Izetbegovića.

Borac Armije R BiH pita Aliju Izetbegovića šta ih očekuje nakon rata.

„Hoćeš pošteno da ti odgovorim? Očekujte puno nepravde. Borite se protiv tih nepravdi. Ali da nas čeka puno nepravdi to budite sigurni... Imat ćete prava koja uzmete. Dobro zapamtite što sam vam rekao jer ja ne znam koliko ću živjeti. Tražite svoja prava, ne dajte svoja prava“, govori borcima na ratištu u Olovu Alija Izetbegović na jednom od snimaka koji demantiraju laž o „zlatnim kašikama“.

U intervju koji je Alija Izetbegović dao Mati Đakoviću 23. jula 1998. godine o ovoj temi kaže: „Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći. Na pitanje 'Kako će stvari teći?', govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi.“

No, “zlatne kašike” se najvjerojatnije prvi put spominju u istoimenoj ironičnoj anegdoti objavljenoj u Časopisu za društvena pitanja “Pregled” za vrijeme komunizma (broj 7-8, juli-august 1979. godine, Sarajevo). 

Ipak, prema dostupnoj arhivi laž o „zlatnim kašikama“ ponajviše je koristio „Dnevni avaz“ koji je za potrebe političke kampanje Fahrudina Radončića zadnjih deset godina reaktualizirao ovu objedu i to prema nacističkom principu Josepha Goebbelsa da "100 puta izgovorena laž postaje istina“.

Međutim, „zlatne kašike“ se u „Dnevnom avazu“ pojavljuju puno ranije. Direktor "Bosna auta" Hajrudin Čengić, kojega je 15. novembra 1995. intervjuirao „Dnevni avaz“, izjavljuje „da nije daleko dan kada ćemo jesti zlatnom kašikom“.

Štaviše, Hajrudin Čengić na pitanje vjeruje li u „bosansko čudo“ odgovara: „Vjerujem u 'bosansko privredno čudo'. A jedno malo čudo desilo se ovih dana pojavom naše novine 'Dnevni avaz'. Zato ipak nije daleka budućnost kada će se u Bosni jesti zlatnom kašikom, kako kaže jedan moj prijatelj – istomišljenik.“

Ko je misteriozni prijatelj-istomišljenik? Po mnogima vjerojatno Fahrudin Radončić glavom i bradom, a zanimljivo jeste da je "Bosna auto" bila institucija u kojoj su svoje prve korake činili neki današnji SBB-ovci. Dakle, „zlatne kašike“ zabilježene su uoči završetka rata iz usta Hajrudina Čengića, odnosno njegovog istomišljenika-prijatelja, i to nakon što se dogodilo malo „čudo“ - pojava novine „Dnevni avaz“.

Nije poznato koje su bile okolnosti da je Hajrudin Čengić izrekao tezu o "zlatnim kašikama", ali bez obzira na to trag je zabilježen u "Dnevnom avazu" i vodi preko komunističkog časopisa do Fahrudina Radončića.

Zadnja upotreba ove laži, nadamo se omaškom, izrečena je na N1 televiziji od voditeljice Emele Burdžović koja ju je koristila pokušavajući s njome „isprepadati“ visokog zvaničnika SDA Ramiza Salkića. Voditeljica N1 televizije trebala bi, kao i mnogi drugi, pripaziti jer bi neko mogao posumnjati da i iz nje progovara kakav misteriozni prijatelj-istomišljenik.