Novoimenovani ambasador Republike Turske Sadik Babür Girgin u Sarajevo je došao nakon obnašanja funkcije generalnog direktora odjela za Balkan pri Ministarstvu vanjskih poslova Turske, kojem se pridružio 1992. godine. Radio je u Rusiji, Jordanu, NATO-u, UNESCO-u, Afganistanu, a bio je i ambasador  u Pakistanu. Girgin za Stav govori o svojim prvim utiscima u Bosni i Hercegovini, Srebrenici, godišnjici 15. jula, kao i o ekonomskoj saradnji dvije zemlje, te ostalim temama.

STAV: Došli ste u aprilu u Bosnu i Hercegovinu kao ambasador. Prije svega, dobro nam došli. Kakvi su Vam prvi utisci?

GIRGIN: Hvala vam, bolje vas našao. Prvi utisci su mi pozitivni. Prije svega, zemlja vam je prelijepa, a ljudi gostoprimljivi. Vaša zemlja ima bogatu historiju i prirodna bogatstva. Reći ćete da imate i mnoge probleme. U pravu ste, imate ih, ali svaka zemlja ima probleme. Važno je usredsrediti se na rješenja, a ne na probleme. Tursko iskustvo dolazi iz tog smjera. Jedna stvar koju sam primijetio kod vaših ljudi jeste pesimizam. Postoje razlozi za to, naravno. Nijedna zemlja u Evropi nije u bliskoj prošlosti iskusila zločine istih razmjera i brutalnosti kao Bosna i Hercegovina.

GIRGIN: Obilježena je 26. godišnjica genocida u Srebrenici. Kakvi su Vaši osjećaji?

GIRGIN: Prije neki dan sam posjetio Srebrenicu. Vidio sam mezarje i fabriku akumulatora u Potočarima. Vidio sam lične predmete žrtava genocida u Srebrenici pronađene u masovnim grobnicama. Među njima su bili maramica jednog starca, metkom probušen sat, hamajlija... Posjetio sam i razgovarao s majkama čije su porodice nestale. Ljudska savjest ovo ne prihvata. Činjenica da se ovaj genocid dogodio u tako lijepom kraju vas, iz nekog razloga, potrese još više. Na putu posmatrate prekrasne predjele i, odjednom, prođete pored srušenih ili spaljenih kuća.

Dugo je trebalo da se odgovorni izvedu pred lice pravde, i taj proces i dalje traje. Patnje žrtava i njihove rodbine ne jenjavaju. Nemoguće je da zaborave. Ne mislim da će iko naći mira u ovoj lijepoj zemlji sve dok se ne prepozna patnja ovih ljudi.

STAV: Ovo nije Vaša prva dužnost povezana s Balkanom. Obnašali ste i dužnost generalnog direktora Odjela za Balkan. Šta je sve bilo time obuhvaćeno? Jeste li već bili u Bosni i Hercegovini?

GIRGIN: Kao generalni direktor, bio sam na čelu odjela odgovornog za koordinaciju naših odnosa sa zemljama Balkana. Bili smo odgovorni za naše bilateralne odnose s deset zemalja, kao i sve regionalne saradnje, uključujući SEECP. I u jednom i u drugom aspektu Bosna i Hercegovina je bila dio naše odgovornosti. Također, poznato vam je da Turska i Bosna i Hercegovina imaju dva trilateralna mehanizma dijaloga i saradnje, jedan sa Srbijom, a drugi s Hrvatskom; i oni su također bili dio naše dužnosti.

Imao sam priliku posjetiti Bosnu i Hercegovinu više puta kako bih prisustvovao sastancima PIC-a, RCC-a i SEECP-a. Došao sam i na samit SEECP-a u Sarajevu, kojem je prisustvovao naš predsjednik. Došao sam i s porodicom i posjetio nekoliko gradova. Imate zaista prelijepu zemlju.

STAV: Kada biste saželi politiku Turske prema Balkanu u tri tačke, kako biste to učinili?

GIRGIN: Možemo sažeti kao mir i stabilnost regije, ekonomski prosperitet i saradnju kako bi ljudi živjeli zajedno u miru. Ove tri tačke su ne samo suština principa dobrosusjedstva ili bratstva već su oblasti koje su u interesu Turske i zbog kojih ona konkretno dijeli svoja iskustva i resurse. Posljednjih godina Turska je postala zemlja koja u svijetu najviše odvaja za pomoć inostranstvu u odnosu na dohodak po glavi stanovnika. U vrijeme pandemije postala je zemlja koja je najbrže isporučila materijal i vakcine, posebno zemljama Balkana i Bosni i Hercegovini. Tradicija dobrosusjedstva i bratstva je nešto do čega jako držimo.

STAV: Kako ocjenjujete odnose Turske s Bosnom i Hercegovinom?

GIRGIN: Imamo jako dobre odnose. Primjera radi, od početka mandata ovo Predsjedništvo je posjetilo našu zemlju tri puta. Dakle, naš dijalog na visokom nivou je jako dobar. Naravno, postoje područja u kojima se odnosi mogu unaprijediti. Također, radimo i na konkretnim pitanjima.

STAV: Kada je riječ o Turskoj, najaktuelnije u Bosni jesu ekonomska saradnja i investicije. Mislite li da su dovoljne?

GIRGIN: Ekonomski odnosi uvijek mogu biti bolji i mi radimo na tome. Želio bih ovo naglasiti: investicije ili trgovina nisu direktan pokazatelj prijateljstva. I jedno i drugo imaju više veze s ekonomskim okruženjem. Firme investiraju i trguju onda kada im je odgovarajuće okruženje dostupno.

Pravi pokazatelj prijateljstva jeste međusobno pomaganje. Napori koje Turska po tom pitanju ulaže sa svojim zvaničnim institucijama, općinama i nevladinim organizacijama su očigledni. Najsvježiji je primjer tokom pandemije. Prvu pomoć u zaštitnom materijalu Bosni i Hercegovini i zemljama Balkana je poslala Turska. Bosna i Hercegovina bila je prva zemlja s kojom je Turska podijelila vlastite vakcine, iako ih nije sama proizvodila. Objašnjavam to jer ponekad postoje različita tumačenja značenja trgovine, investicija i pomoći.

U našoj trgovini postoji cilj oko kojeg se obje strane slažu: doseći obim razmjene vrijedan milijardu dolara. On trenutno doseže blizu 600 miliona dolara. Očekujemo da revidirani Sporazum o slobodnoj trgovini stupi na snagu 1. augusta.

Investicije također mogu biti više. Vrsta investicija je važna koliko i njihov iznos. U Bosni i Hercegovini imamo kompanije koje povećavaju zaposlenost. Neki doprinose tako što moderniziraju stare objekte. Pored toga, doprinose povećanju izvoza. Očekujemo povećanje investicija jer revidirana verzija Sporazuma o slobodnoj trgovini obuhvata i investicije. Imamo velike kompanije koje pokazuju interesiranje, ali ovdje postoje stvari koje i bosanskohercegovačka strana treba uraditi.

STAV: Šta se može učiniti za povećanje investicija? Kako Bosna i Hercegovina može privući više investitora?

GIRGIN: Da bi se privukle investicije u bilo koju zemlju, ekonomsko okruženje treba biti povoljno, a birokratske procedure olakšane. To važi i za Bosnu i Hercegovinu. Znamo da se ulažu napori u ovom smjeru. Mnogo je faktora koji su važni, od postojanja relevantnih zakona, načina na koji se primjenjuju do mehanizama za rješavanje sporova. Ali ne znam kako pronaći rješenje za višeslojnu strukturu vlasti jer ovo je situacija koja povećava birokratiju. Tu su također i teškoće uzrokovane zastarjelošću proizvodne infrastrukture, odnosno objekata.

STAV: U kojoj je fazi projekt autoputa Sarajevo – Beograd? Je li pandemija loše utjecala na ovaj projekt?

GIRGIN: Pandemija nije zaustavila projekt, ali kako je utjecala na sve ostalo, zasigurno je utjecala i na činjenicu da ovaj projekt nije napredovao planiranim tempom. Projekt se sastoji od mnogih dijelova i dio po dio napreduje. Očekujemo da će ovaj projekt, koji se naziva i “Autoput mira”, pored koristi za ekonomiju i turizam, doprinijeti interakciji, dijalogu i saradnji koja će se proširiti cijelom regijom.

STAV: Kao što Vam je poznato, nedavno su se pojavili neki “non-paperi” koji se bave i podjelom Bosne i Hercegovine. Štaviše, u ovom dokumentu izražava se nezadovoljstvo utjecajem Turske. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome?

GIRGIN: Ima mnoštvo non-papera. Mislim da govorite o tekstu koji se sredinom aprila pojavio u medijima i čije autorstvo niko nije potvrdio. Mislim da je bilo prošlo dva dana nakon što se pojavio u medijima, u intervjuu koji sam dao, rekao sam da se ne treba previše zadržavati na nepotvrđenom tekstu i da Turska i međunarodna zajednica podržavaju nezavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Naš ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu je posjetio Sarajevo 5. maja, dan nakon što je posjetio Ljubljanu, i naglasio podršku Turske nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

Tada sam rekao da su autori non-papera željeli prikazati Tursku poput babaroge, ali su sami postali smiješni. Turska, članica NATO-a i zemlja u fazi pregovora o članstvu s EU, uvijek je podržavala članstvo Bosne i Hercegovine i svih balkanskih zemalja u EU i NATO-u. Zar nije normalno da Turska, čiji se odnosi od Dalekog istoka do Južne Amerike razvijaju velikom brzinom, razvija odnose sa susjedima na Balkanu? Zašto bi ovo ikome smetalo? 

STAV: Bliži se 15. juli. Šta znači ovaj datum za turski narod?

GIRGIN: Dana 15. jula 2016. pokušan je udar na Tursku i njezinu demokratiju, ali je osujećen naporima našeg naroda, lidera, Skupštine i svih naših institucija. U pokušaju terorističkog puča, koji je počeo u večernjim satima i trajao do sljedećeg dana, dali smo više od 250 šehida, većinom civila. Koliko su tenkovi kojima su FETÖ-ovi teroristi jurišali na ljude i bombardiranje Skupštine od strane pilota FETÖ-a bile slike zvjerstva, toliko su naš narod koji je stao ispred tenkova i Skupština koja je zasjedala pod bombama da bi zaštitila demokratiju bile slike plemenitosti.

Tajnim dokumentima organizacije i izjavama članova organizacije koji su iskoristili mogućnost koju im nudi Zakon o pokajnicima, dokumentirano je da je FETÖ teroristička organizacija koja je dugi niz godina na planski način smještala članove organizacije u razne institucije s krajnjim ciljem da preuzme upravljane zemljom. To se može čuti iz usta lidera ove organizacije kada objašnjava u videozapisima namijenjenim za članstvo. On želi da se uvuče u kapilare države a da se to ne osjeti. Infiltrirali su se u sve su institucije, ali najviše u vojsku, policiju i sudstvo. Kada je država počela činiti pomake u borbi protiv ove ilegalne strukture, pokušava se izvesti puč putem članova organizacije.

STAV: Neki su u prvom trenutku ovo smatrali vojnim udarom. Šta je istina?

GIRGIN: Ovo nije bio pokušaj vojnog udara, jer su infiltrirani pripadnici FETÖ-a uzeli kao taoce cijelu komandnu strukturu. I vojska kao institucija je stala protiv puča. Danas su ovi komandanti-patriote i dalje na dužnosti, a naša vojska i policija, očišćena od pripadnika FETÖ-a, postiže velike uspjehe u borbi protiv terorističkih organizacija kao što su PKK i DAESH. U Turskoj su se mnoga senzacionalna politička ubistva riješila nakon ovog događaja. Pokazalo se da iza njih stoji FETÖ, što pokazuje da FETÖ, u saradnji s drugim terorističkim organizacijama, služi snagama koje žele destabilizirati Tursku.

STAV: Šta se desilo izvan granica Turske?

GIRGIN: Tokom dugog niza godina organizacija FETÖ se nastanila u mnogim zemljama pod krinkom obrazovanja i pomoći, baš kao i u Turskoj. Zloupotrijebili su ljubav posebno onih naroda koji vole Tursku i trudili su se vrbovati za sebe talentiranu djecu. Pripremali su ih za ključne pozicije, baš kao i u Turskoj. No, nakon 15. jula, mnoge su zemlje počele shvatati kakvu opasnost FETÖ predstavlja. FETÖ je organizacija koja je i u kriminalnom aspektu snažna i koja svoju tajnu agendu sprovodi ne samo sa svojim strukturama pod krinkom škola i humanitarnih organizacija već i s milijardama vrijednim firmama, poslovnim udruženjima, medijskim carstvom i takozvanim forumima za dijalog.

Nedavno su u mnogim zemljama izrečene kazne obrazovnim institucijama i firmama povezanim s ovom organizacijom. Primjerice, u Rumuniji zbog postavljanje kamera u školske toalete, kao i primanje mita za projekte, u SAD-u zbog finansijskog kriminala. U Pakistanu, u kojem je u prošlosti bilo 12 hiljada učenika u 28 škola povezanih s FETÖ-om, Ustavni sud proglasio je FETÖ terorističkom organizacijom, oduzeo im škole i spasio djecu. Mnoge su zemlje izručile rukovodioce organizacije u tim zemljama Turskoj da bi im se sudilo. Među njima je mnogo ljudi koji koriste mogućnost koju im nudi Zakon o pokajnicima i otkrivaju tajne svoje organizacije.

STAV: Kakva je situacija u Bosni i Hercegovini?

GIRGIN: U Bosni i Hercegovini FETÖ je imao obrazovne institucije, firme i strukturu sličnu onoj u drugim zemljama, od vrtića do univerziteta. Zbog ljubavi građana Bosne i Hercegovine prema Turskoj, ovo je bila jedna od prvih zemalja u koju su došli. Ista opasnost vrijedi i ovdje. Činjenica da su škole pod zastavom jedne druge države ne mijenja ovu situaciju. Pogotovo kad se uzme u obzir da je to zemlja u koju je čovjek koji se smatra FETÖ-ovom blagajnom prenio svoje bogatstvo i pobjegao vlastitim privatnim avionom.

STAV: Na kraju, kakvu poruku imate za građane Bosne i Hercegovine?

GIRGIN: Sve građane Bosne i Hercegovine doživljavamo kao komšije, kao braću i sestre. Nama je važno da vi živite u miru. Baš poput komšije, brata ili sestre, i mi ćemo se truditi da uvijek budemo uz vas kad vam zatreba. Bila to poplava ili pandemija. Naravno, bit ćemo sretni i u vašim sretnim danima. Važno je vjerovati u dobro i dobrotu. Alahimanet!

Fotografija: Velija Hasanbegović