Politička scena u Evropi već je godinama potentno tlo za razvoj desnih ideologija, koje su sve izraženije u zapadnim zemljama. Zagovornici radikalnih desnih ideja svoju retoriku prilagođavaju aktuelnoj situaciji, koju nastoje prikazati kao opasnost po opstanak vlastite nacije. U prethodnom periodu najaktuelnija tema desničara bila je migrantska politika i islamofobija, populističke teme na kojima su desničarski lideri dobijali značajan broj glasova. Jedna od specifičnih zemalja u kojoj je kontinuirano primjetan trend rasta desnih ideja jeste Francuska, koju godinama potresaju i različiti socijalni protesti.

Kada je došao na mjesto predsjednika Francuske 2017. godine, Emmanuel Macron bio je relativno novo ime na političkoj sceni ove zemlje, ali i svojevrsno osvježenje u odnosu na Socijaliste i Republikance koje je ostavio iza sebe. Njegova stranka LREM (La République En Marche) orijentirana je kao stranka centra, mada je kroz svoje postojanje dobrim dijelom privlačila glasove desničara.

Macronovo dosadašnje upravljanje Francuskom pratio je veliki  broj problema, a svega nakon stotinu dana vladavine ankete su pokazivale da ugled predsjednika nije na nivou kao neposredno prije zbora, zbog nezadovoljstva građana. U petogodišnjem razdoblju vlast se suočila s velikim brojem protesta širom zemlje, od kojih su neki bili izrazito nasilni. Građani su bili nezadovoljni reformama koje je provodio Macron, a Vladu je pratilo nekoliko skandala. Jedan od skandala bio je direktno vezan za predsjednika Macrona, zbog čega  je tražen i opoziv Vlade. Riječ je o snimci na kojem Macronov tjelohranitelj tuče učesnika protesta, ali je taj pokušaj rušenja ostao bezuspješan.

Stanje u Francuskoj se tokom pandemije dodatno zakompliciralo, a koliko je stanje sredinom 2021. godine bilo ozbiljno, upozoravali su pripadnici Vojske Francuske putem pisma u kojem upozoravaju vlast da je u Francuskoj moguć i građanski rat. Desničari su koristili cjelokupnu situaciju za plašenje stanovnika prilivom migranata, te popustljivošću Macrona prema francuskim muslimanima. Ipak, da Macronova politika nije proislamska, dokazuje Evropski izvještaj o islamofobiji 2020, koji je objavljen i predstavljen 29. decembra 2021. godine.

Naime, na naslovnici izvještaja nalazi se Emmanuel Macron, koji je nizom islamofobičnih izjava i mjera ugrozio prava francuskih, ali i evropskih muslimana. Macron poziva na reformu islama i na francuski model islama, što je za muslimane Francuske neprihvatljivo. Analitičari smatraju da je Macronova retorika usmjerena prema desno opredijeljenim glasačima, bez čije podrške neće dobiti novi predsjednički mandat, za razliku od nekih drugih evropskih zemalja u kojima stranke centra i ljevice imaju ozbiljne kandidate na predstojećim izborima. Kada je riječ o Francuskoj, situacija je znatno drugačija. Naime,  prije svega jer opozicione stranke nude nekoliko kandidata, od kojih su desničari i konzervativci najizgledniji kao izazivači Macrona u drugom krugu.

S druge strane, francuska ljevica prema anketama gotovo da nema šanse za pobjedu jer njihovi kandidati ne mogu dobiti potreban broj glasova za ulazak u drugi krug. Prema trenutnim anketama, Macron ima podršku oko 28 posto glasača, a na drugom mjestu je desničarka Marine Le Pen sa 17 posto. Ovaj dvojac je bio u drugom krugu i na izborima 2017. godine, kada je Macrone odnio pobjedu sa 66,1 posto glasova.

Stranka Marine Le Pen promijenila je ime iz “Nacionalni front” u “Nacionalno okupljanje”, što nije utjecalo na njenu desničarsku bazu. Veoma blizu Le Pen jeste i Valérie Pécresse s procjenama od 13 posto podrške. Da se konzervativno opredijeljena Pécresse i njena stranka “Les Republicans” nadaju podršci radikalnih desničara, svjedoči i njena krajnje desna retorika na skupu u Parizu sredinom februara. Iako se s pravom za Macrona, Le Pen i Pécresse može reći da se u njihovom javnom nastupu osjeti desničarska retorika, Éric Zemmour, francuski publicista, važi za najradikalniji izbor.

Prema anketi, Zemmour ima 12 posto podrške, što je trenutno značajno manje od Marine Le Pen. Prema procjenama, upravo će ova dva kandidata voditi glavnu borbu za odlazak u drugi krug, u kojem će ih gotovo sigurno čekati aktuelni predsjednik Emmanuel Macron. Ipak, potrebno je naglasiti da je u posljednjih mjesec dana podrška radikalnom Zemmouru pala za oko 2 posto, dok se Le Pen može pohvaliti blagim rastom podrške.  Zemmour svoju kampanju zasniva na islamofobiji, a njegova glasačka baza jesu radikalni desničari, kao i glasači Le Pen. Kada je riječ o ljevici, Jean-Luc Mélenchon izdvaja se kao najozbiljniji predsjednički kandidat, ali zbog njegove radikalne ljevičarske politike i naklonjenosti Rusiji, vrlo je malo vjerovatno da će dobiti potrebnu podršku francuske javnosti za drugi krug.

Mélenchon je poznat i po tome što se zalaže za izlazak Francuske iz NATO-a. Mélenchon trenutno ima 11 posto podrške francuske javnosti, ali će taj broj sigurno pasti  u narednom periodu zbog aktuelne ruske agresije na Ukrajinu, koja je na trenutak ujedinila razjedinjene članice Evropske unije, ali i u uvijek politički turbulentnu Francusku. Za Evropsku uniju, uprkos njegovim nedostacima, najpoželjniji bi bio ostanak Macrona, jer u slučaju pobjede nekog od njegovih protukandidata, vanjska politika Francuske bi doživjela značajne promjene, a prije svega prema Evropskoj uniji i NATO savezu.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, jasno je da Francuska politika neće doživjeti veću promjenu uzmemo li u obzir reakciju Macrona povodom pitanja izmjene Izbornog zakona BiH, koji je komentirao nakon uspješno obavljenog posla u kontekstu prodaje borbenih aviona Republici Hrvatskoj. Pobjeda Le Pen ili Zemmoura sigurno bi pojačala islamofobičnu retoriku francuskih vlasti prema svojim građanima, ali i Bošnjacima muslimanima u Bosni i Hercegovini.

Politico.eu u svom posljednjem istraživanju navodi da Macron ima podršku od čak 28 posto francuske javnosti, što se pripisuje njegovim odlučnim stavovima tokom aktuelne ukrajinske krize. U konačnici, jasno je da muslimani Francuske koji sve više iskazuju nezadovoljstvo političkim pritiscima na njih ne mogu biti zadovoljni onim što nude kandidati za predsjednika Francuske, koji po strani stavlja stvarne ekonomske i socijalne problema, već su u fokusu populističke teme sumnjivih namjera. Stoga, pred 5,7 miliona francuskih muslimana bit će izuzetno težak zadatak na predstojećim izborima, od kojih ne mogu očekivati pozitivne promjene.