“Naš jedini interes je bio da pomoć stigne i da se pravedno podijeli. Znali smo da bi moglo biti problema, ali ne toliko. Željeli smo pomoći, a sada gledam unatrag i rezultat je bio gori od moje najgore noćne more. Nadajmo se da će pronaći neki drugi sistem jer hrane nema, a ono malo što stigne služi nekima za zaradu od preprodaje", objašnjava Abed Oba, 63-godišnji muhtar iz Beit Hanouna.
"Nemamo nikakve veze s politikom, samo smo htjeli pomoći i morali smo to učiniti licem u lice i koordinirati s vlastima Gaze, nikako iza njihovih leđa", pojašnjava stanovnik sjeverne Gaze koju je Izrael opustošio tokom rata koji traje već šest mjeseci, u reportaži koju je objavio El Mundo.
Muhtari su vrsta lokalnih gradonačelnika, vođa klanova i kvartova koji uživaju poštovanje društva i odgovorni su za osiguranje društvenog tkiva kako ljudi ne bi uzeli pravdu u svoje ruke. Na sjeveru Gaze ostalo ih je dvadesetak, a potaknuti teškom humanitarnom situacijom prije nekoliko su sedmica održali skupštinu i izglasali učestvovanje u zaštiti kamiona pomoći koji su pokušali stići u ovaj dio Gaze. Muhtari optužuju Izrael da je tih dana napao ljude koje su poslali da zaštite kamione i ubio najmanje sedamdeset ljudi.
Dvadeset i četiri sata nakon što je Izrael ubio sedam radnika Svjetske centralne kuhinje (WCK) u Gazi, Joe Biden nazvao je Benjamina Netanyahua i zahtijevao konkretne mjere kako bi se omogućilo više pomoći u Pojas. Izrael je potom objavio namjeru da privremeno otvori luku Ashdod i prijelaz Erez, koji su pretrpjeli znatnu štetu u napadu Hamasa sedmog oktobra, za ulazak humanitarne pomoći na sjever, područje na kojem se nalaze stotine hiljada ljudi na rubu gladi koji preživljavaju sa samo 245 kalorija dnevno, što je količina jednaka 100 grama kruha i što je manje od 12% prosječnog potrebnog dnevnog unosa kalorija.
Ulazak pomoći je prvi dio procesa koji zahtijeva da se nakon što ti kamioni sigurno stignu u skladišta može organizirati distribucija među onima kojima je najpotrebnija. Izrael ne želi da UN-ova agencija za palestinske izbjeglice (UNRWA) sudjeluje u procesu jer optužuje nekoliko njenih radnika za učestvovanje u napadima sedmog oktobra. Izraelci također ne žele da bude uključena palestinska policija, koju vide kao ogranak Hamasa u Ministarstvu unutarnjih poslova Gaze, a ubili su nekoliko oficira koji su bili uključeni u poslove vezane uz sigurnost distribucije pomoći.
Muhtar Mohamed Obid iz izbjegličkog kampa Jabalia, star 71 godinu, kaže da je već znao da će ih Izrael svejedno napasti tokom osiguranja kamiona, ali odluku je donijela većina i on ju je slijedio. „Hoće da zavlada haos. Imao sam svoje ljude koji su cijelu noć čekali da kamioni uđu kako bih ih mogao otpratiti. Taj put nas bar nisu bombardirali.“
Netanyahu inzistira na tome da ne želi ni Hamas ni Fatah, dvije velike i sukobljene palestinske frakcije, u Pojasu Gaze, ali u slučaju ekstremne situacije nije oklijevao kontaktirati Ramallah s kojim održava sigurnosnu koordinaciju. Niko bolje od Izraela ne poznaje duboki palestinski politički raskol između Fataha, na čelu ANP-a u Ramallahu i Hamasa u Gazi.
Izraelci su pokušali koordinirati zaštitu kamiona s Majedom Farajom, šefom palestinske obavještajne službe na Zapadnoj obali, a neki ljudi koje su poslale vlasti u Ramallahu ušli su u Pojas. Izraelske mreže poput kanala I24 čak su objavile da je ministar odbrane Yoav Gallant predložio ime Faraja, vrlo bliskog Mahmoudu Abbasu, kao pravu osobu za vođenje Gaze u poslijeratnoj fazi. Plan je bio odvesti pomoć u bolnicu Al Quds u gradu Gazi i tamo uspostaviti neku vrstu skladišta zaštićenog od strane ljudi lojalnih Faraju i uz zračnu zaštitu izraelskih sigurnosnih službi.
„Protivimo se ovom planu da se pomoć dovede pod zaštitu tijela koje sarađuje s neprijateljem, ništa dobro ne može proizaći iz toga i smrdi od prvog dana. Ko će te ljude naoružati? Već znamo. To bi otvorilo vrata novom unutrašnjem sukobu i ostavilo više mrtvih”, smatra Anwar Faraj, 67-godišnji muhtar iz Beit Lahije.
