Dardaleh! novi je bojni poklič Izraela. Dardaleh – hebrejski sleng za slab udarac u nogometu – najnoviji je izraz desničarske neutoljive žeđi za krvlju i uništenjem.
"Dardaleh!" Itamar Ben-Gvir tvitao je u vezi sa udarom u petak u blizini Isfahana, izražavajući svoje razočaranje opsegom smrti i razaranja koje je Izrael posijao, a citiran je u cijelom svijetu.
Desnih nikad dosta. Uvijek je dardaleh. Izraelski napad koji u potpunosti zadovoljava svoju požudu još nije rođen. Nikada nećete čuti desničare da kažu: Dosta. Dovoljno smo ubijali i uništavali. Ono će uvijek htjeti više. U Gazi se uvijek bombardiraju samo "dine", a ni sada, kada je Pojas u ruševinama, desnici to nije dovoljno. Želi Rafu. Ne Rafu kao vojni cilj, već kao mjesto čije uspravno stanje ilustrira dardaleh-nost vojske.
Kada vojska uništi Rafu, a sve njene izbjeglice budu raspršene u vjetrove, i to će biti dardaleh operacija, nakon koje će odmah uslijediti zahtjev da se vrate u sjeverni pojas i počnu s uništavanjem ispočetka. U suprotnom, ovo će se smatrati dardaleh ratom. "U Gazi smo bili krdo slonova koje je za sobom ostavilo ruševine", pohvalio se general Dado Bar Kalifa u intervjuu za Ynet u petak. Za desnicu, čak i ovo krdo slonova koji gaze je dardaleh.
Riječ čije je porijeklo nejasno, koja se pretvara da je jidiš, ali nije, koja se uglavnom koristi u fudbalu, postala je najistinitiji izraz želje desnice da udari, ubije, kazni, osveti. Izrael je ubio sedam ljudi u iranskom diplomatskom kompleksu u Damasku, uključujući dva generala. Iran odgovara žestokim napadom, ali šteta je minimalna zahvaljujući odbrambenim sistemima i Izrael ne može odoljeti. Apsolutno mora odgovoriti.
Prvi put nakon dugo vremena čini to s hvale vrijednom suzdržanošću, ali Ben-Gvirovi to ne vide na taj način. Kao u Gazi, samo žele vidjeti sve više i više prolijevanja palestinske krvi, a također žele vidjeti krv u Iranu.
Činjenica da bi oštriji izraelski odgovor izazvao regionalni rat ne samo da ih ne razuvjerava, već ih uzbuđuje. Samo im dajte regionalni rat, po mogućnosti protiv svih. Pjena im je na usnama, sve što žele je još. Oni žele Goga i Magoga, Armagedon.
Kada je Ben-Gvir tweetao "Dardaleh!" mislio je na to da želi veliki rat s Iranom, sveopći rat koji raspiruje maštu, kakav bi donio konačno rješenje o kojem on sanja.
Sve ostalo – užasna cijena koju će Izrael platiti, krv, svijet – zasjenjeno je ovom željom da se vidi što više smrti i razaranja. To je istinska težnja desnice.
Ben-Gvir zna da bi veća operacija zahtijevala odgovor Irana, a onda Izrael ne bi imao drugog izbora nego uzvratiti na svoj uobičajeni način, a onda smo u ratu s Iranom, nacijom od 90 miliona ljudi s ogromnom vojskom. To je ono što želi otac dardaleh teorije.
Sumnjam da je ikada bilo toliko žeđi za krvlju i ratom u Izraelu, svakako ne tako vidljivo ili od partnera u vladi. Desnica je uvijek željela mnogo više – više teritorija, više sile – ali nikada nije žudjela za ratom.
Ben-Gvir zna da pisanjem "dardaleh" služi svojoj stalno rastućoj bazi. Žele još jedan rat. Rat sa Arapima i Muslimanima je najbolji brate. Gledajte Vijesti kanala 14 i vidite "talent" čije oči samo što ne iskaču iz duplji u njihovom žaru za ratovanje.
Udarit ćemo i pustošiti, rušiti i pljačkati. Prvo udaramo Palestince, a onda Perzijance. Niko nas ne može zaustaviti, možemo sami. Nema svijeta, nema diplomatije; samo sila, sve na silu, bez granica.
Ironija je da su ti ljudi koji su toliko razočarani dardalehom i sami pravi dardaleh. Ako Izrael bude napadnut, barem će neki od njih biti posljednji koji će platiti cijenu – poput samog Ben-Gvira, papirnatog generala koji dijeli oružje masama i želi veliki rat, u kojem neće učestvovati. Ben-Gvir dardaleh.
