S obzirom na to da je rat sada prešao granicu od 150 dana, svaki Izraelac bi se trebao iskreno zapitati: Je li nam sada bolje nego 6. oktobra 2023.? Jesmo li jači? Sigurniji? Jesmo li popularniji? Ponosniji na sebe? Jesmo li složniji? Bolji na bilo koji način? Nevjerojatno je da je odgovor na sva ova pitanja nedvosmisleno ne.
Ovih 150 dana bili su okrutni i teški i nisu učinili ništa za dobrobit Izraela i neće učiniti ništa za njega, ni kratkoročno ni dugoročno. Naprotiv, Hamas je izašao jači. Hiljade njegovih boraca je ubijeno, ali je postao heroj arapskog svijeta. Ipak, većina Izraelaca želi barem 150 dana više istog; nije bilo nikakvog javnog protivljenja ratu, čak ni nakon pet mjeseci smrti i razaranja neviđenih razmjera, nakon što je Izrael postao izopćenik, omražen diljem svijeta, krvav i ekonomski oštećen.
Ne postoji niti jedno područje u kojem je zemlji bolje nakon ovih mračnih posljednjih nekoliko mjeseci – najmračnijih u njenioj historiji. Izrael je sada puno manje siguran nego što je bio prije rata, suočava se s rizikom regionalne eskalacije, globalnih sankcija i gubitka američke podrške. Također je puno manje demokratski - šteta koju je rat nanio izraelskim demokratskim institucijama veća je čak i od one od pravosudnog udara - a šteta koja se gomila ostat će nakon što se IDF povuče iz Gaze.
Što se tiče međunarodnog statusa Izraela, ova zemlja nikada nije bila takva parija; čak su se i naše gotovo zagarantovane veze sa Sjedinjenim Državama pogoršale na nisku razinu kakvu nikada prije nismo doživjeli. Dnevni bilans palih vojnika, činjenica da većina talaca tek treba biti oslobođena; da su deseci hiljada Izraelaca interno raseljeni, da je pola zemlje opasna zona. Zapadna obala prijeti eksplozijom i ništa ne može sakriti beskrajnu mržnju koju smo uspjeli posijati u Gazi, Zapadnoj obali i arapskom svijetu.
I nikakvo poboljšanje se ne vidi na horizontu sve dok Izrael tvrdoglavo odbija svaki prijedlog temeljne promjene. Ipak, Izraelci žele više od istog, poput kockara koji je izgubio sav svoj novac, ali je još uvijek uvjeren da će mu još jedna opklada donijeti jackpot.
Uz 100 smrtnih slučajeva Palestinaca svaki dan, Izraelci su uvjereni da će još 30.000 smrtnih slučajeva pretvoriti Gazu u raj ili barem sigurno mjesto. Teško se prisjetiti takve sljepoće, čak i u Izraelu. Takvog stanja moralne zatupljenosti također se teško prisjetiti. Neka budu gladni i bez vode, neka se guše, neka umru – čak su i ljevica i mediji usvojili takav način razmišljanja. Vođeni prekrivenih očiju, niko ne staje da pita kamo idemo. Najvažnije je nastaviti s ratom jer Hamas želi da prestane, a mi smo ovdje da im pokažemo šta je šta.
Dužni smo napraviti bilans – Šta je Izrael dobio od rata – a zatim se hrabro zapitati: Jesmo li trebali ratovati? Ostavite po strani (opravdane) slogane o tome kako nijedna država ne bi previdjela tako okrutan napad na svoje građane, pravo zemlje da se zaštiti, i što bi ljudi htjeli da Izrael učini. Nakon 150 dana u kojima se u ovom bilansu nema šta unijeti u stupac koristi, samo veliki troškovi, možemo početi sumnjati u njegovu mudrost iz izraelske perspektive.
Još nismo ništa rekli o šokantnoj cijeni koju su platili Gaza i njezini stanovnici koji, pod sjenkom rata, trpe veće zlostavljanje nego ikad prije.
Većina Izraelaca – onih koje nevolja Palestinaca malo zanima i onih koji su time čak i zadovoljni, a takvih je Izraelaca mnogo – treba se zapitati: osim radosti zbog nesreće u Gazi, što smo još izvukli ovog rata? Pogledajte rezultate. Stvari će biti samo gore. Je li to ono što stvarno želiš?
