Halil Džibran, na arapskom poznat kao Gibran Khalil Gibran, rođen je 6. januara 1883. u Bsharriju u Libanu, koji je u to vrijeme bio dio Sirije i dio Osmanskog carstva. Bio je najmlađi sin Khalila Sa’d Jubrana, poreznika koji je na kraju zatvoren zbog pronevjere i Kamile Jubran čiji je otac bio svećenik u Maronitskoj kršćanskoj crkvi. 1885. godine Džibran je emigrirao s majkom i braćom i sestrama u Sjedinjene Države, gdje su se nastanili u velikoj sirijskoj i libanonskoj zajednici u Bostonu u Massachusettsu. Tamo je Džibran naučio engleski jezik i upisao se na časove umjetnosti. Njegova majka izdržavala je porodicu kao krojačica krojeći posteljine.
U dobi od 15 godina, majka je Džibrana poslala u Beirut, Liban, da pohađa maronitsku školu. Vratio se u Boston 1902. godine. Te godine i one koja je uslijedila, Gibranova sestra Sultana, polubrat Bhutros i majka umrli su od tuberkuloze i raka. Njegova preostala živa sestra Marianna izdržavala je sebe i Džibrana kao krojačica. 1904. godine Džibran je počeo objavljivati članke u novinama na arapskom jeziku, a imao je i prvu javnu izložbu svojih crteža za koje se zalagao bostonski fotograf Fred Holland Day. Džibran se ugledao na Daya, koji je bio poznat po svojim fotografijama dječaka i mladića. Preko Daya Džibranovo umjetničko djelo privuklo je pažnju žene devet godina starije od njega po imenu Mary Haskell, koja je vodila školu za djevojčice. Haskell je postala Džibranov doživotni pokrovitelj, plativši mu studij umjetnosti na Académie Julian u Parizu 1908. godine. Tamo je Džibran upoznao kipara Augusta Rodina, koji ga je, navodno, jednom nazvao “William Blake dvadesetog stoljeća”. Stotine Džibranovih crteža i slika i dalje su visoko cijenjene.
Haskell je također omogućila Džibranovo preseljenje u New York 1911. godine, gdje se nastanio u jednosobnom stanu u bohemskom Greenwich Villageu. Na jednom ručku u Villageu, Džibran upoznaje Alfreda Knopfa, koji će postati njegov izdavač. 1918. godine objavljena je Džibranova knjiga pjesama i parabola The Madman (Luđak). 1923. Knopf je objavio ono što će postati najpoznatije Džibranovo djelo, The Prophet (Prorok). Iako nije naišla na kritičke pohvale ili rani uspjeh – na primjer, o knjizi nikada nije pisao New York Times, i u prvoj godini prodalo se samo 1.200 primjeraka – knjiga je zadobila kultni status. The Prophet je do danas prodan u više od deset miliona primjeraka, što je Džibrana učinilo jednim od najprodavanijih pjesnika na svijetu.
The Prophet je posebno postao popularan šezdesetih godina prošlog stoljeća. O tome je prevodilac i povjesničar s Bliskog istoka Juan Cole rekao: “Mnogi su se ljudi od osnivanja Crkve okrenuli Džibranu. Ponudio je univerzalni spiritualizam bez dogmi, za razliku od pravoslavne religije, a njegova vizija duhovnog nije bila moralistička. Ustvari, on je pozvao ljude da ne osuđuju jedni druge.”
“Knjiga The Prophet može poslužiti u raznim okolnostima ili velikim trenucima u nečijem životu, stoga to može biti knjiga koju možemo pokloniti voljenoj osobi, nekome prilikom rođenja, ili čak prilikom nečije smrti. Zbog toga je postala tako popularna i o njoj se stalno pričalo”, kaže dr. Mohamed Salah Omri, predavač moderne arapske književnosti na Oxfordu.
Beatlesi, John F. Kennedy i Indira Gandhi su među onima na koje su žestok utjecaj ostavile Džibranove riječi.
“Ova knjiga ima način da razgovara s ljudima u različitim fazama njihova života. Ima taj čarobni kvalitet – što je više čitate to više razumijevate njezine riječi”, kaže velečasni Laurie Sue, međuvjerski ministar u New Yorku koji je održao stotine vjenčanja s čitanjem knjige The Prophet, te zaključuje: “Ali, ona nije ispunjena bilo kakvom dogmom, svima je dostupna bilo da je riječ o jevrejima, kršćanima ili muslimanima.”
Knjiga se sastoji od 26 proznih pjesama, koje je kao propovijedi održao mudar čovjek zvan Al-Mustafa. On će otploviti za svoju domovinu nakon 12 godina progonstva na izmišljenom ostrvu kada ga ljudi na ostrvu zamole da podijeli svoju mudrost o velikim životnim pitanjima: ljubavi, porodici, poslu i smrti.
Kada je riječ o Džibranovim slikama, više od sedam stotina slika koje je za života naslikao uključuju portrete njegovih prijatelja WB Yeatsa, Carla Yunga i Augustea Rodina, njegove porodice i autoportreta. Njegove slike bile su odraz njegove filozofije, lične revolucije i stanja uma. Ova kolekcija može se pogledati u muzeju Gibran Khalil Gibran u Bsharreu.
Džibran je bio aktivan u arapsko-američkoj književnoj grupi sa sjedištem u New Yorku pod nazivom “Pen League”, čiji su članovi promovirali pisanje na arapskom i engleskom jeziku. Tokom svog života objavio je devet knjiga na arapskom i osam na engleskom jeziku koje promišljaju o ljubavi, čežnji i smrti. Umro je od ciroze jetre 10. aprila 1931. u New Yorku.
“I govornik je rekao: ‘Govori nam o slobodi.’ A on je odgovorio: ‘Bit ćete zaista slobodni kad vaši dani ne prođu bez brige, a noći bez potrebe i tuge, no, radije kad vam ove stvari opasu život, a vi se iznad njih uzdignete goli i nevezani. I kako ćete se izdići izvan svojih dana i noći ako ne pokidate lance koje ste u zoru svog razumijevanja stegnuli oko podneva? Zapravo je ono što vi nazivate slobodom najjači od ovih lanaca, iako njegove veze blistaju na suncu i zasljepljuju vam oči. A što je to, osim fragmenata vlastitog ja, koje biste odbacili da biste mogli postati slobodni? Ako je to nepravedan zakon koji biste vi ukinuli, taj je zakon napisan vlastitom rukom na vašem vlastitom čelu... Uistinu, sve se stvari kreću unutar vašeg bića u stalnom polovičnom zagrljaju, željenog i strašnog, odvratnog i njegovanog, progonjenog i onoga čemu biste pobjegli. Te se stvari kreću u vama kao svjetla i sjene u parovima koji su prilijepljeni jedan za drugog. A kad sjena izblijedi i više je nema, svjetlost koja se zadržava postaje sjena drugoj svjetlosti. I tako vaša sloboda kad izgubi okove postaje i sama okov veće slobode.’” (The Prophet, Freedom)
