Za one koji ne pamte baš svaki detalj, da podsjetimo. Dodik još od 2010. iz godine u godinu najavljuje referendume o nezavisnosti. Najave o referendumu kulminirale su 2016. godine, kada je Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio da je Dan Republike srpske 9. januar neustavan. Dodik je i tada bjesnio, pjenio, najavio referendum o nezavisnosti, s jaranom Vučićem posmatrao vojnu vježbu Vojske Srbije na Drini, na granici s Bosnom i Hercegovinom.

To je bio trenutak kada se Milorada Dodika shvatalo poprilično ozbiljno, ali Dodik je uskoro referendum o nezavisnosti prekundačio u referendum o 9. januaru. Rezultati nisu bili ni važni jer 9. januar je bio i ostao parada “pijanstva i kiča”, a nezavisnosti Republike srpske ni na mapi. Godinu poslije Dodik je javno crtao mapu “velike Srbije” s Republikom srpskom i dijelom Kosova u svom sastavu. Ispostavilo se da je crtao uprazno, po oblacima.

Godine su prolazile, Dodik je i dalje pričao, o čemu drugom nego o nezavisnosti. Godine 2020. Ustavni sud je opet presudio onako kako Dodiku nije pasalo. Dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike srpske, kojim je državno zemljište upisano na RS, proglašen je neustavnim.

Dodik je opet zapjenio. Sazvao svesrpski sastanak. Za govornicom Narodne skupštine ispalio: “Doviđenja BiH, dobrodošao RS-exit.” (Goodbye BiH, welcome Rs-exit.) Poslije Dodikove velike najave, poslanici Narodne skupštine usvojili su zaključke kojima se obavezuju sve “institucije Republike srpske da ne prihvataju i ne sprovode bilo kakve buduće antidejtonske i nedemokratske odluke visokog predstavnika i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”.

Isto se desilo i ovih dana. Visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranio negiranje genocida i ratnih zločina. Dodik je zapjenio, odmah ispalio "nezavisnost (već sljedeće sedmice)", sazvao svesrpski sastanak, odlučno odbacio nametnute odluke, najavio da neće učestvovati u radu institucija BiH, što je i logično jer već 1. augusta idu svi na kolektivni godišnji odmor. Ipak, Dodik je opet izlevatio “svesrpski svet”, jer će, uprkos bojkotu, doći na sastanak u Predsjedništvo BiH s novim visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Bliska prošlost prečesto se ponavlja, nezavisnost leti u oblacima. Bez obzira na to što Dodikova hićaja o nezavisnosti liči na neprekidnu sapuničavu komediju, ipak ne treba prijetnje secesijom shvatiti bezazlenim jer ne bi prvi put da komedija preraste u tragikomediju. Stoga, preporučuje se stalna budnost.

No, Dodik očito nema hrabrosti da realizira svoje najave, samo vješto manipulira masama. Svjestan je da bi proglašenjem nezavisnosti automatski prestao važiti Dejtonski mirovni sporazum. Time bi se stvorili uvjeti da Federacija BiH nastavi funkcionirati po sporazumu iz Washingtona, te bismo se mogli vratiti na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, koji je bio važeći kada je potpisan sporazum u Washingtonu. U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina bi i dalje bila međunarodno priznata država, a Republika srpska bi bila paradržavna tvorevina, koju bi možda priznala samo Rusija jer joj je u cilju destabilizacija ovog područja. Za Srbiju nije sigurno, ona bi vjerovatno kalkulirala, ali bi prešutno otvorila svoju granicu prema Republici srpskoj da nadu u preživljavanje održi u životu. Održavanje u životu ovdje je ključna riječ. Proglasiti nezavisnost, a biti sto posto siguran da te najznačajnije svjetske sile neće priznati jeste ekonomsko samoubistvo. Upravo bi se to desilo Republici srpskoj. Dokumenti koje izdaje nepriznata država važe samo u nepriznatoj državi, prema tome niko iz Republike srpske ne bi mogao izaći, osim eventualno u Srbiju, roba se ne bi mogla izvoziti niti uvoziti legalnim putem. A bez trgovine nema poreza, nema prihoda, ali ima iseljavanja i siromaštva. Ekstremnog.

Ne kalkuliramo u smjeru bilo kakvih vojno-policijskih intervencija, a već smo došli do scenarija u kojemu bi se RS dovela u opsadno stanje i potpunu izolaciju te bi automatski bila prepolovljena na dva dijela. Ako bi RS željela teritorijalni integritet, morali bi izvršiti agresiju na područje Brčko distrikta. Tada bismo već govorili o ratu, a Brčko distrikt je Dodik namjerno prešutio u svojim pričama o secesiji.

Na koncu, Dodik bi bio hirurški odstranjen, a moralo bi se ubrzo pregovarati o nekom drugom Dejtonu, o nekom drugom sporazumu, samo što bi tada pregovaračka pozicija Republike srpske bila vrlo loša. Glavna parola bila bi “daj šta daš”.

Niko u Republici srpskoj nema hrabrosti da povuče takav potez, ali svako malo prijete blokadama, paralizama, predstavljanjem Bosne i Hercegovine kao nemoguće zemlje u nadi da će se Bošnjaci umoriti i reći nešto kao: “Eto, idite u svoju nezavisnost.” Koliko je realno da će se to desiti? Potpuno nerealno! Bez obzira na sve, Bosna i Hercegovina opstaje, a Bošnjaci nikada neće odustati.

Pokušavaju je destabilizirati s ciljem rušenja i oni zdesna i oni slijeva i oni iznutra, a ona još stoji na nogama. U stavu mirno, uprkos svemu. “Merhaba asker”, izgovorio je Dodik u predsjedničkoj palati u Ankari, iz čega smo zaključili da savršeno govori i razumije turcizme koji su specifičnost bosanskog jezika, a vidjeli smo da mu je poznat i stav mirno. Merhaba, Milorade!