Salima Mazari živi u okrugu smještenom na sjeveru Afganistana. U toj patrijarhalnoj i konzervativnoj zemlji Mazari je jedna od rijetkih guvernerki. Njena je misija regrutirati ljude voljne boriti se protiv talibana.

Talibani su u posljednja tri mjeseca zauzeli ogromna ruralna područja, u ofanzivi započetoj nakon gotovo potpunog povlačenja međunarodnih snaga prisutnih dvadeset godina u Afganistanu. U Charkintu, izoliranoj i planinskoj četvrti, oko 75 km jugoistočno od Mazar-i-Sharifa, velikog grada na sjeveru, ulozi su mnogo veći.

Sa 39 godina prva guvernerka u regiji vodila je bitku čak i prije nego što je sukob stigao do njenog okruga. “Ljudi nisu bili spremni prihvatiti ženu vođu”, kaže Mazari, glave prekrivene šalom ukrašenim uzorcima u obliku leptira, a očiju skrivenih iza velikih sunčanih naočala.

Osim toga, Mazari pripada etničkoj skupini Hazara, većinski šiijskoj zajednici, marginaliziranoj i dugo proganjanoj od ekstremista u zemlji rastrzanoj etničkim i vjerskim podjelama. Hazari su često bili na meti talibana i takozvane Islamske države, koji ih smatraju hereticima. U maju je više od osamdeset ljudi, uglavnom srednjoškolaca, ubijeno u napadu na školu u Kabulu.

Polovica okruga Charkint već je pod kontrolom talibana. Stoga Mazari provodi većinu svog vremena pokušavajući regrutirati borce za odbranu područja koja još nisu pala u ruke pobunjenika. Stotine stanovnika - poljoprivrednici, stočari, radnici - pridružilo joj se, ukupno oko 600.

“Naši ljudi nisu imali oružje, ali su prodali svoje krave, ovce, pa čak i svoju zemlju kako bi ih kupili”, objašnjava. “Oni su danonoćno na prvoj liniji, bez primanja, place ili priznanja.”

Prema riječima načelnika okružne policije Sayeda Nazira, jedini razlog zašto talibani još nisu preuzeli okrug jeste ta narodna milicija. “Naš uspjeh zahvaljujemo podršci ljudi”, kaže, šepajući, nakon što je nedavno ranjen tokom borbe protiv talibana.

U Charkintu seljani još imaju vrlo loša sjećanja na to kako je izgledao život pod talibanima, kada su ovi bili na vlasti između 1996. i 2001. godine i kada su nametnuli svoju ultra-rigoroznu verziju zakona.

Salima Mazari vrlo dobro zna da ako se vrate na vlast nikada neće tolerirati ženu na ovakvom položaju. “Ženama će biti zabranjena bilo kakva mogućnost obrazovanja, a našim mladim ljudima oduzet će posao”, predviđa ona podsjećajući da je pod talibanima ženama bilo zabranjeno izlaziti bez muškog pratioca i raditi, a djevojčicama ići u školu.

Žene optužene za “zločine” poput preljuba bičevane su i kamenovane do smrti.