Jacob Siniakov je učitelj Tore i borilačkih vještina, čovjek mira s kalašnjikovim kod kuće. Svako ko vjeruje u priču o prevlasti nacizma u Ukrajini, koju Kremlj koristi da opravda agresiju, trebao bi razgovarati s njim.
"Ono što nam se događa je nadrealno", kaže on. "Mi, Jevreji Ukrajine, borimo se protiv vojske koja nas dolazi spasiti od nacista. Nezamislivo. Ne želimo biti spašeni. Dobro smo, bolje nego ikad."
Dnjepar je jevrejski glavni grad Ukrajine, a Siniakov je ponosan što je tamošnji centar Menora "najveći na svijetu". Njegovih sedam tornjeva uključuje hotel, teretanu, muzej, trgovine, urede, restorane, škole i sinagogu Zlatna ruža, naziv naslijeđen od stare sinagoge u Lavovu, koju su nacisti uništili 1942. godine.
"To su stvarno bili nacisti", kaže historičar Isaac Kirshenbaum napola u šali, poluozbiljno. “Sovjeti su također bili antisemiti. Staljin je bio, a i sada inspirira Putina u ovom novom ekspanzivnom ratu za kolonizaciju Ukrajine."
Jevreji su bili građani drugog reda u Sovjetskom Savezu. Nisu mogli ići na univerzitete, govoriti hebrejski ili putovati u inozemstvo. Judaizam je bio etnička grupa, ali ne i religija.
Prije Drugog svjetskog rata u Ukrajini je bilo 1,5 miliona Jevreja, a kada se Sovjetski Savez raspao, Kirshenbaum procjenjuje da ih je još bilo pola miliona. Mnogi to nisu htjeli priznati sovjetskim vlastima kako se ne bi osudili na teži život nego što su već imali, ali i zato što ih je trauma Šoaha i sovjetskog antisemitizma spriječila da sebe vide kao Jevreje.
Godine 1989. u Dnjepru je živjelo oko 100.000 Jevreja, ali nakon što su im se vratila sloboda, većina ih je radije emigrirala u Izrael, SAD, Njemačku i druge zemlje. Ostalo ih je samo 13.700.
Od tada je sve bilo bolje. Ukrajina im je vratila zaplijenjenu imovinu, a Dnjepar je povratio svoju zajednicu, danas ih ima više od 60.000, i svoju glavnu sinagogu. “Nismo mogli ništa spasiti iz stare zgrade”, prisjeća se Kirshenbaum. Sovjeti su ga pretvorili u društvene prostorije tekstilne tvornice i uništili.”
Novac iz dijaspore, od mnogih izraelskih prijatelja, pomogao je u izgradnji Menore. Zbog toga Siniakov žali što Izrael “ne čini više da pomogne Ukrajini”.
"Ne možete biti neutralni u ovom ratu", inzistira on. „Moraju shvatiti da je Putin rak koji prijeti svim Jevrejima, nama i ostatku svijeta.”
Izrael ima 1,3 miliona građana ruskog porijekla (15% stanovništva), manjinu s odlučujućom političkom težinom. Ne samo u Dnjepru, već i u Harkovu, Odesi i Lavovu postojale su važne jevrejske zajednice koje su se borile protiv nacista i Sovjeta u vrlo složenom vremenu.
Pobijeđeni nacisti, poljski i ukrajinski nacionalisti, osim što su međusobno masakrirali, ubijali su svi skupa Jevreje. Ultrakatolička Poljska, međutim, danas je ugostila više od tri miliona ukrajinskih izbjeglica, a Ukrajina od 2019. ima jevrejskog predsjednika. Kirshenbaum priznaje da "nijedan Jevrej u Sovjetskom Savezu nije mogao zamisliti, čak ni u najluđim snovima, da će Jevrej predsjedavati nezavisnom Ukrajinom."
SSSR je Jevrejima uskratio status žrtava nacizma. Tamo gdje su istrijebljeni ništa niej ostalo da ih se pamti kao Jevreje. Spomen obilježja holokausta u Ukrajini su se pojavila tek nakon kraja komunizma. Antisemitizam se nastavlja u otcijepljenim regijama Donjeck i Lugansk, koje je Rusija okupirala od 2014.
Međutim, i ukrajinski ultranacionalizam ima neonacističku iglu. Bataljon Azov, na primjer, sada zarobljen u čeličani Azovstal u Mariupolju, svoje porijeklo vuče iz krajnje desne paravojne jedinice. No 2014. pridružio se Nacionalnoj gardi koja je očistila najradikalnije pripadnike. "Neonacizam je rezidualan", kaže Siniakov. „Nisam zabrinut. Za razliku od ostalih evropskih zemalja, ovdje nema ni parlamentarnu zastupljenost. U Dnjepru nema antisemitizma. Mogu hodati pod svojom jarmulkom mnogo mirnije nego u Parizu.”
