Početkom mjeseca na društvenim mrežama gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić objavila je informaciju da je zgrada Vijećnice odnedavno u potpunom vlasništvu Grada Sarajeva. Ona je istakla da je nakon više od trideset godina borbe i rasprave ovo “najveća pravna pobjeda za naš grad” jer je Vijećnica u katastru upisana 1/1 na Grad Sarajevo.
“Nakon zgrade DPO-a na Skenderiji, vlasnici smo i najljepše građevine u Bosni i Hercegovini. Ovim činom smo osigurali opstanak Grada”, njene su riječi objavljene na društvenim mrežama uz koje stoji i fotografija dokumenta na kojem se može vidjeti da je zakup Vijećnice na godišnjem nivou nekada iznosio tri groša koja su išla Vakufu Gazi Isa-bega.
Odmah su na ovu informaciju reagirali iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH iznenađeni da je Grad Sarajevo uspio upisati pravo vlasništva nad Vijećnicom bez njihovog učešća u postupku. Kako navode, od 1951. godine NUBBiH je nosilac prava raspolaganja nad zgradom Vijećnice, po odluci tada nadležnih gradskih organa. Upravo zbog ove situacije, naveli su kako spremaju i podnošenje krivičnih prijava.
U cjelokupnu raspravu o tome “čija” je Vijećnica uključila se i Općina Stari Grad, na čijoj se teritoriji nalazi ovaj nacionalni spomenik. Kako su istakli, Pravobranilaštvo Općine Stari Grad Sarajevo već je u procesu podnošenja krivične prijave protiv službenika Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu zbog, tako tvrde, nezakonitog donošenja rješenja uknjižbe prava vlasništva nad Vijećnicom u korist Grada Sarajeva. I oni tvrde da je Vijećnica “njihova” još od 1958. godine i da na njene prostorije polažu pravo i danas.
Čini se da ćemo još malo sačekati na konačni sud o tome čija je u gruntu Vijećnica jer tek sada kreće ozbiljna pravna bitka za nju. Iako je Benjamina Karić barem za sada pobijedila u utrci “Ko prvi Vijećnici, njemu Vijećnica”, nije vodila računa o jednoj vrlo bitnoj stvari. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Vijećnica nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, njeno uknjižavanje kao imovine jednog grada može se protumačiti i kao opravdavanje postupaka onih iz manjeg bh. entiteta koji čine sve da državnu imovinu preinače u imovinu entiteta.
Osim toga, Karić u svom slavodobitnoj objavi na društvenim mrežama piše o “trideset godina borbe za Vijećnicu”. Pravo pitanje za Benjaminu Karić jeste protiv koga se Gradska uprava “borila” i zašto. Ono što je najbolji scenarij koji se još uvijek nije odvio jeste da Vijeće ministara donese odluku po kojoj bi ovo monumentalno zdanje na obalama Miljacke postalo državna svojina i da se tako jednom zauvijek zatvori ovo pitanje. Međutim, posve je jasno da antidržavnicima na državnom nivou to ne ide u prilog.
