Bilo je dovoljno jedno gostovanje Harisa Zahiragića, zastupnika SDA u Skupštini KS i delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH, na FACE TV pa da pripadnici prevratničke osmorke ponovo demonstriraju ne samo svoju karakternu sklonost lažima i zamjenama teza već i svoj ogavni kolonijalni mentalitet.

Na osnovu nekoliko, nimalo spornih, Zahiragićevih rečenica, koje su se ticale prije svega prava, ali i potrebe Bošnjaka da kao politički narod svoje vanjske saveznike traže na osnovu vlastitih nacionalnih interesa, pokrenuta je čitava hajka ne samo na Zahiragića ili SDA već i uopće na sve one koji se protive veleizdajničkim i antidržavnim potezima osmorke. Cilj tog medijskog linča jeste naravno uobičajena diskreditacija svih neistomišljenika i kritičara klevetama i lažima, no ono što je neuobičajeno jesu nevjerovatne zamjena teza, gotovo nezabilježeno licemjerje i šizofrena kognitivna disonanca.

Bošnjačka sloboda kao antizapadnjaštvo

Čak i sama ideja da pojedini Bošnjaci prakticiraju pravo svake slobodne individue da razmišlja o stanju zajednice kojoj pripada te da se uopće usuđuje kritizirati otvoreno obespravljivanje vlastitog naroda dovodi do bijesa one koji su svojevoljno postali sluge tuđim interesima i koji su odlučili žrtvovati bošnjačka prava i slobode zbog vlastite koristi. Za takve prodane i izgubljene duše nema mrže pojave od hrabre individue koja je njihov opozit i samim tim živi svjedok da se može biti ponosan, uspravan i slobodan Bošnjak a ne puzava izdajica poput njih.

Stoga se prijeko potrebna kritika skandaloznog imperijalizma pojedinih zapadnih država, koje se već koju godinu ne samo subverzivno miješaju u političke procese unutar bošnjačkog društva ili protežiraju destruktivne snage koje radikaliziraju međubošnjački politički diskurs već i otvoreno podržavaju aparthejdizaciju i dekonstituiranje bošnjačkog naroda, demonizira. Domaći petokolonaši misle da imaju model kako amortizirati vlastitu izdaju – kritiku žele po svaku cijenu etiketirati nekom vrstom antizapadnjaštva i rusofilije.

„Ako SDA želi 'azijske integracije', takav antibosanski prijedlog neće dobiti podršku“, orijentalistički i autošovinistički unjka Denis Zvizdić, besmislena politička pojava i beskrvni politički ćato dijela međunarodne zajednice u BiH. „Zbog toga što jedna stranka nije u vlasti, neki bi da nas okrenu prema Putinu“, laže Elmedin Konaković, „fini dečko“ političkog Zagreba i gotovo pa službeni MVP Herceg-Bosne. „Zahiragić i dinastija nemaju pravo odvesti Bošnjake u smrtonosni zagrljaj Rusije i Srbije“, jauče Fadil Mandal, nekadašnji dugogodišnji urednik, a sadašnji direktor Avaza i decenijski Radončićev doglavnik. „Jasno je da je za SDA strateški partner Putinova Rusija“, ciči Konakovićev podmladak iz NiP-a. Takvoj kakofoniji laži pridružio se i ostatak osmorkine medijske „družine od vješala“, a jasno je i zašto. U pitanju je upravo onaj bošnjački političko-društveni polusvijet, nesveti savez interesnih grupa koje su redovno profitirale od svih kolonijalnih zahvata u tkivo bošnjačkog društva, ponajviše svoje suštinski nenarodne prirode i karakterne sklonosti oportunizmu, sluganstvu i svakoj vrsti izdaje, a koji misli da tek ima da profitira od zapadnog imperijalizma na bošnjački račun. Stoga se čitav medijski i botovski bašibozuk osmorke digao na zadnje noge napadajući sasvim zdravorazumske i dobrodošle stavove kao neku vrstu izdaje, a sve kako bi prekrio vlastitu, vrlo stvarnu izdaju bošnjačkih interesa. I to je ono što možda najviše od svega iritira svakog normalnog čovjeka koji prati politička dešavanja.

Veleizdajnici galame o izdaji

Dok pripadnici osmorke punih usta zagovaraju „Otvoreni Balkan“, tj. tzv. srpski svet, dok prodaju bošnjačke pozicije u Vijeću ministara Miloradu Dodiku, dok se s tim istim Dodikom grle i ljube kao najrođeniji, iako on na dnevnoj osnovi najgrublje vrijeđa Bošnjake, muslimane, ali i zapadne diplomate, dok aboliraju SNSD od bilo kakve odgovornosti za stanje u Bosni i Hercegovini, dok tvrde da „relaksiraju situaciju“ iako u manjem bh. entitetu traje progon i hajka na imame, reisa Kavazovića, ali i kompletnu Islamsku zajednicu, dok preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine omogućavaju i obezbjeđuju prijevoz borbenih vozila genocidnog MUP-a RS na neustavnu paradu 9. januara, dok godinama minimaliziraju ANP i put u NATO dosadašnje vlade tvrdnjama da za NATO nema konsenzusa..., istovremeno pokušavaju sve one koji se suprotstavljaju njihovoj izdaji proglasiti prorusima i srbofilima! Kakve zamjene teza, kakvo licemjerje, kakav munafikluk!

Ali nije to ništa novo.

Prisjetimo se da su iz osmorke koliko još jučer, dok nisu pridobili HDZ bezuslovno kapitulirajući pred Čovićevim željama i zahtjevima, optuživali ne samo članove SDA već i sve neistomišljenike za nekakvu kroatofiliju i popustljivost HDZ-u. Sjetimo se kako su članovi, simpatizeri, mediji i botovi osmorke šovinistički etiketirali sve bošnjačke neistomišljenike kao mustaše, muslimanske purgere, pripadnike „zavjereničkog kruga zagrebačke džamije“ i tome slično, dok su sebe proglašavali antifašistima, baštinicima partizana i NOB-a. A isti ti danas besramno cvjetaju od sreće u svojoj ulozi novog hrvatskog cvijeća, tabornika i logornika HDZ-ove nove NDH, sarajevskih doglavnika i korisnih idiota Dragana Čovića te mutavih sprovodnika volje političkog Zagreba, koji je dobio zapadnu podršku da uspostavi vlast hrvatske manjine nad bošnjačkom većinom.

I takvi veleizdajnici bošnjačkih interesa onda galame i larmaju kako, eto, oni neće dopustiti izdaju, pri tome etiketirajući iskrene patriote kao izdajnike! Time ustvari poručuju da će braniti strani imperijalizam od neposlušnih urođenika, da će braniti interese Zagreba od nepoćudnih Bošnjaka, da će braniti aparthejd nad Bošnjacima od onih Bošnjaka koji ne žele da budu tuđe sluge i robovi.

Pri tome, sve to rade dok, doslovno u isto vrijeme, legitimiziraju pravno nasilje te otvoreno učestvuju u političkoj marginalizaciji Bošnjaka kao što je to recimo učinio Kemal Ademović, samokandidirajući se u Dom naroda parlamenta BiH, gdje je izabran glasovima Srba i Hrvata ili kao što se pokušava uraditi na nivou Federacije BiH, gdje SDP-ov Igor Stojanović pokušava s HDZ-ovom Lidijom Bradarom napraviti stravičan presedan te izabrati predsjednika i potpredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine glasovima srpskog i hrvatskog kandidata te tako obespraviti Bošnjake i izvršiti svojevrstan državni udar jer ne postoji Ustavom predviđena mogućnost da dva kandidata za predsjednika i potpredsjednike FBiH donose bilo kakve odluke o imenovanjima bez saglasnosti i trećeg kandidata, u ovom slučaju bošnjačkog.

Sluge ambasada, ali i srpsko-hrvatske politike

Pravi cilj osmorkine hajke jeste partikularne interese svojih vlasnika, nalazili se oni s druge strane okeana ili s druge strane granice, predstaviti kao bošnjačke interese. Time ne brane samo strane gazde i njihove interese, već brane i vlastito pravo na izdaju, pravo da služe tuđim interesima i da takvo izdajništvo predstavljaju kao nešto progresivno ili čak dobro za bošnjački narod.

Sve je to koliko užasno, toliko i tužno. Kao i sve u vezi s osmorkom, čak je i njihov kolonijalni mentalitet jadan i nakaradan. Oni su sebi dopustili da postanu sluge ne samo nekih velikih, moćnih i tradicionalno kolonijalističkih zapadnih država već i parodičnih politika država kakve su današnja Srbija i Hrvatska. Puzavci koji puze pred puzavcima. Kolonizirani od koloniziranih.

Posmatrajući takvu kolonijalnu slagalicu od većeg ka manjem, a koja podsjeća na morbidnu ljudsku gusjenicu u kojoj je osmorka na samom začelju, napamet pada jedna scena iz poznatog filma Trainspotting. Dok gledaju pitoreskni krajolik ruralne Škotske i udišu njen svjež i čist zrak, glavni lik na pitanje svoga prijatelja da li je ponosan što je Škot odgovara: “Sranje je biti Škotom. Mi smo najniži od najnižih. Šljam planete. Najmizernije i najpatetičnije smeće koje je ikada israla civilizacija. Neki od nas mrze Engleze. Ja ne. Oni su samo drkadžije. No mi smo kolonizirani od strane tih drkadžija. Nismo bili u stanju naći čak ni dostojnu i pristojnu kulturu koja će nas kolonizirati. Nad nama vladaju feminizirani engleski šupci. To je usrano stanje stvari i ni sav svježi zrak svijeta ne može pomoći.”