Helene Thiesen imala je sedam godina i oči su joj bile natečene od suza kada se na brodu MS Disko pitala zašto ju je majka odlučila ispratiti tog tužnog dana 1951. "Bila sam tako slomljenog srca", prisjetila se Thiesen, sada 77-godišnjakinja za CNN-om.

Thiesen je bila jedno od 22 Inuitske djece koja su odvedena iz svojih domova na Arktiku, u ledu Grenlanda, ne znajući da će završiti u rukama danskih kolonizatora kako bi bili dio društvenog eksperimenta koji je kasnije propao. Djeca u dobi od pet do devet godina koja u mnogim slučajevima više nikada ne bi vidjela svoje porodice.

U to vrijeme, Grenland je bio danska kolonija, a Inuiti su već bili pogođeni velikim siromaštvom i visokim stopama smrtnosti. Cilj je bio dovesti djecu u Kopenhagen kako bi od njih napravili "male Dance koji će kasnije postati vodeća vladajuća klasa na Grenlandu", objasnio je Einar Lund Jensen, istraživač projekta u Nacionalnom muzeju Danske i koautor nedavnog izvještaja o tom eksperimentu.

Danska vlada je tako pokušala modernizirati arktičku koloniju, nadajući se da će moći održati svoje interese dok su se dekolonizacijski pokreti širili svijetom.

Mnoge su porodice nevoljko pristajale poslati svoju djecu: to su činile samo uz obećanje da će imati bolje uslove za život. No, nije baš išlo tako: mališani su često završavali u problematičnim porodicama, izolirani jedni od drugih i od svojih bioloških porodica.

Po dolasku u Dansku, četiri mjeseca, prije nego što su smještena u svoje udomiteljske porodice, djeca su bila udomljena u Fedgaardenu, turističkom kampu na južnom poluotoku Feddet.

Nakon godinu i po, većina djece vraćena je na Grenland u sirotište koje je vodio danski Crveni križ, u Nuuku, odvojena od Grenlanđana i njihovih porodica. Bilo im je zabranjeno da govore svoj jezik. Grenlanđani su ih smatrali strancima, a mnoga od te djece vratila su se u Dansku kao odrasli. Polovica njih odrasla je pateći od mentalnih bolesti ili su imala problema sa zloupotrebom droga.

"Oduzeli su nam identitet i našu porodicu", kaže Kristine Heinesen (76), koja je, uz Thiesen, jedna od šest osoba koje su još uvijek žive od onih koji su uključeni u društveni eksperiment.

Nakon nekoliko pritisaka, danska vlada se tek 2000. ispričala, ali bez ikakvog pozivanja na moguću odštetu. Krajem decembra, advokat žrtava Mads Kroger Pramming podnio je Okružnom sudu u Kopenhagenu zahtjev za odštetu u protivvrijednosti od 33.000 eura. Njih šestero tuže dansku državu tvrdeći da je postupila "kršeći trenutni danski zakon i ljudska prava".

Thiesen je veći dio života bila ljuta na svoju majku. “Mislila sam da me ne želi”, objasnila je. Tek 1996., kada je Thiesen imala 46 godina, otkrila je istinu. To joj je otkrio Tine Bryld, danski socijalni radnik, pisac i radijski voditelj. Istina nije poništila ogromnu štetu koju je pretrpjela, ali je ublažila bol koji je počeo na brodu MS Disko 1951. Barem sada zna zašto ju je majka poslala.