Dok je većina ljudi u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi promatrala patnje ljudi tokom srpske agresije u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih, jedan je čovjek odlučio uskočiti u svoj Chevrolet Camaro iz 1979. godine i učiniti nešto. Helge Meyer bio je veteran elitnog danskog Jaeger Corpsa, jedinice specijalnih snaga slične Delta Forceu američke vojske i znao je kako izgleda rat. Meyer je, radeći ono što drugi nisu mogli ili nisu htjeli, posta heroj za mnoge u Bosni i Hercegovini.

Unatoč tome što su strane zemlje pokušavale pomoći, mnogi njihovi kamioni sa humanitarnom pomoći nisu stizali do ljudi u nevolji, uništavani su ili pljačkani. Hrana, lijekovi i ostale potrepštine padale bi u ruke vojnih jedinica, policije, milicija dok su ljudi umirali od gladi i Meyer je smatrao da mora učiniti nešto.

Plan je bio koristiti Camaro iz 1979. godine za odlazak do opsjednutih bosanskih gradova, osiguravajući prijeko potrebne zalihe nedužnim civilima. Da bi došao do njih, Meyer se morao kretati cestama koje su bile u lošem stanju ili minirane pa je put bio zahtjevan za vojna vozila a kamoli za jedan Chevy.

Meyer se obratio za pomoć Zračnim snagama Sjedinjenih Država. Njima se svidio plan danskog vojnog veterana pa su mu dali logističku i tehničku podršku kako njegovi napori ne bi bili uzaludni. Meyer je modificirao automobil uz pomoć tehničara Zračnih snaga. Nanesena je mat crna boja, što je pomoglo vozilu da vozi noću bez otkrivanja. Stavljene su run-flat gume koje se mogu kotrljati i nakon bušenja. Pancirni prozori, dodatni čelični paneli i kevlar kao zaštita od metaka koji bi mogli oštetiti pogonski sklop ili probiti kabinu. Pod haubom je bio 5,7-litreni V8, podešen da isporučuje 220 konjskih snaga, što je bilo pristojno za to vrijeme.

Štaviše, dodan je veliki nitro sistem koji navodno daje više od 200 KS kada je to potrebno. Unutrašnjost je ogoljena do metala i samo su najnužnije stavri ostavljen, oslobađajući tako prostor za transport zaliha. Sistem za noćnu vožnju pomogao je u kretanju bez upaljenih svjetala nakon što padne mrak, dok su senzori tjelesne topline omogućili Meyeru da lakše uoči neprijateljske borce prije nego što bude prekasno. Camaro je čak bio opremljen oštricom za čišćenje mina. Konačno, dodan je radio sistem zemlja-zrak, koji je Meyeru omogućio direktnu komunikaciju s pilotima zračnih snaga. Kasnije je dodan debeli bull bar.

Koliko god ludo zvučalo, Meyer se nije vozio u Ghost Caru, kako je postao poznat, s oružjem na sebi. Nosio je PASGT prsluk i kacigu, uvijek je nosio cigarete i svoju Bibliju, ali to je bilo sve što je imao za zaštitu.

Američki transportni avion prevezao je Meyera i njegov Camaro u ratom razorenu Bosnu. Odmah je od Vukovara napravio srce svojih operacija, redovito se saklanjajući i izmičući vojnim jedinicama, kao i policiji, milicijama i raznim paravojskama. Doslovno stavljajući svoj život na kocku kako bi pomogao nedužnim civilima, Meyer je stekao poštovanje američkog zrakoplovstva i vojnog osoblja. Zaradio je nadimak Božji Rambo.

I danas je Ghost Car još uvijek u njegovom vlasništvu, u njegovoj garaži iako je sa njega skinuo infracrvenu mat crnu boju. Sada je Camaro narandžaste boje i kada bi mogao pričati bila bi to priča i po.